Imovina.

Imovinu definiraju sva sredstva koja posjeduje poduzetnik s ciljem ostvarivanja gospodarske odnosno ekonomske djelatnosti.

Sredstva, tj. resursi u vlasništvu pravnih i fizičkih osoba javljaju se u različitim oblicima. Tako, na primjer, poduzetnik može raspolagati osobnim vozilom koje mu služi za obavljanje njegove osnovne djelatnosti, može imati pravo na proizvodnju i prodaju određenog proizvoda, te može raspolagati većim ili manjim količinama novčanih sredstava koja mu služe za plaćanje svih troškova u poslovanju.

Imovina je ukupna vrijednost sredstava kojom poduzetnik raspolaže u obavljanju svojeg poslovanja. (Prema: Meigs, R. F., Meigs, W. B. (1999.), Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, 9. izdanje, Zagreb: MATE, str. 16)

Najpoznatiji su oblici imovine koji se javljaju u poslovanju materijalna imovina (npr. osobno vozilo), prava (npr. na proizvodnju i prodaju određenih proizvoda) i novac (npr. kunska novčana sredstva za plaćanje troškova poslovanja).

Imovina koja je u vlasništvu poduzetnika predstavlja rezultat njegovih poslovnih događaja iz prošlosti, ali isto tako predstavlja i sve resurse pomoću kojih se očekuje nastanak ekonomskih koristi u njegovu budućem poslovanju.

Da bi se nešto priznalo imovinom, mora biti u vlasništvu ili pod kontrolom poduzetnika, mora imati vrijednost za njega, te mora biti nabavljeno uz određenu cijenu koja se može izmjeriti.

Postoji nekoliko različitih kriterija za podjelu imovine, a mi ćemo ovdje izdvojiti dva najvažnija kriterija koji će nam trebati u daljnjim razmatranjima.

S obzirom na vijek upotrebe, imovina može biti:

a) dugotrajna

b) kratkotrajna

S obzirom na pojavne oblike, imovina može biti:

a) nematerijalna

b) materijalna