Pojam i povijest računovodstva.
Zanimljivo kako je često Dalmacija bude sudionik velikih povijesnih događaja.
Svaka ekonomija na svijetu ima svoju računovodstvenu evidenciju kojom se bilježe njena sredstva i snage, te ostvareni učinci njenih subjekata. U ekonomske subjekte spadaju domaćinstva, samostalni obrti, manja i veća poduzeća, te država i njene institucije.
Računovodstvo (engl. accounting) djelatnost je koja predstavlja zaokruženi sustav evidencije u kojem se na poseban način planiraju, evidentiraju, kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u gospodarstvu i s tim u vezi sastavljaju računovodstvene informacije.
Dok takva vrsta evidencije možda i nije u tolikoj mjeri neophodna za domaćinstva, svi drugi ekonomski subjekti imaju je kao zakonsku obvezu, zbog čega i zapošljavaju djelatnike koji se bave isključivo računovodstvenim poslovima.
Računovodstvena se evidencija stoga može definirati kao uslužna djelatnost čija je funkcija pružanje kvantitativnih informacija financijske prirode o ekonomskim subjektima, a koja je korisna u donošenju ekonomskih odluka i pri izboru alternativnih načina djelovanja.
Računovodstvo je vještina zapisivanja, razvrstavanja i sažimanja iznosa, transakcija i događaja koji su financijske prirode, te tumačenja nastalih rezultata.
Osim računovodstva, potrebno je definirati i pojam knjigovodstva. Za razliku od računovodstva, knjigovodstvo je vještina koju pojedinac može steći u vrlo kratkom vremenskom razdoblju (od svega nekoliko mjeseci pohađanjem specijaliziranih knjigovodstvenih tečaja). Nekad se knjigovodstvo vodilo manualno — svi su se podatci u računovodstvenu evidenciju unosili ručno. Danas se podrazumijeva upotreba digitalnih računovodstvenih programa.
Knjigovodstvo (engl. bookkeeping) kao pojam odnosi se na dnevne operacije računovodstvenih sustava, tj. na zapisivanje i klasificiranje rutinskih transakcija. U tom smislu predstavlja uži pojam od računovodstva.
Računovodstvo se u usporedbi s knjigovodstvom odnosi na primjenu puno većeg raspona znanja i vještina nego što je to slučaj u knjigovodstvu. Profesionalne računovođe, za razliku od knjigovođa, trebaju razumjeti zahtjeve za financijsko izvještavanje, računovodstvene zakone, porezne propise i specifičnosti koje utječu na različite ekonomske subjekte. Sve ovo navodi na činjenicu da računovođe moraju biti u mogućnosti dati profesionalno mišljenje, što praktički definira računovodstvo kao profesiju.
Prvi pisani tragovi knjigovodstva odnosno početaka računovodstva kao djelatnosti pojavili su se 3200. p.n.e. u Babilonu i Asiriji, gdje je evidentirano najstarije bilježenje nekog poslovnog događaja (glinena ploča iz Sause). Nakon toga su slični zapisi evidentirani i u starom Egiptu, antičkoj Grčkoj te rimskoj i kineskoj civilizaciji, gdje dolazi do postepenog razvoja računovodstva uvođenjem novih vrsta evidencija i propisa. Za to najstarije razdoblje računovodstva karakteristično je veoma jednostavno bilježenje poslovnih događaja koje se primjenjuje sve do početka srednjeg vijeka.
Jednostavno knjigovodstvo. Tijekom 13. i 14. stoljeća u sjevernoj Italiji (Genova, Firenca, Venecija) razvija se jednostavno knjigovodstvo koje poprima obilježje posebnog „knjigovodstvenog sustava”.
Karakteristika je jednostavnog knjigovodstva da ono bilježi samo dio poslovnih događaja i to samo na jednoj stavci te da sve poslovne promjene evidentira kronološkim redom i vremenskim slijedom u poslovnim knjigama.
Ovaj oblik knjigovodstva bio je dominantan u upotrebi sve do 19. stoljeća, kada je primat preuzelo dvojno knjigovodstvo. Danas se jednostavno knjigovodstvo primjenjuje kod obrtnika i slobodnih zanimanja. Oblik jednostavnog knjigovodstva koji se koristio u svrhu praćenja ekonomskih aktivnosti države i njenih institucija bilo je kameralno knjigovodstvo. Osnovni je cilj takvog knjigovodstva bilo praćenje svih ostvarenih dohodaka i troškova od strane države i njenih institucija.
Dvojno knjigovodstvo. Paralelno s pojavom jednostavnog knjigovodstva, razvijala se i nova vrsta knjigovodstva koje je dobilo naziv dvojno knjigovodstvo.
U dvojnom knjigovodstvu poslovni se događaj knjiži u dvije stavke, od kojih jedna „duguje” (tko prima, taj duguje!), a druga „potražuje” (tko daje, taj potražuje!). Na taj se način prati kretanje imovine, obveza i kapitala, te njihova ravnoteža.
Dvojno odnosno dvostavno knjigovodstvo prvi je puta opisao Dubrovčanin Benedikt Kotruljević 1458. godine u XIII poglavlju knjige „O trgovini i savršenom trgovcu” (Della mercatura et del mercante perfetto). Knjiga je tiskana 1573. godine u Veneciji (izdavač Frane Petrić), dakle tek 115 godina kasnije.
Citati iz Kotruljevićeve knjige: „Stoga opominjem svakog trgovca da se pozabavi time da zna dobro i uredno voditi svoje knjige, a tko ne zna, neka se dade poučiti ili neka drži sposobna i vješta mladića knjigovođu. Inače će u njegovim trgovačkim knjigama nastati pravi kaos i babilonska pomutnja, a toga se čuvaj ako ti je draga čast i tvoje imanje.”
„Onaj tko vodi poslovne knjige naučit će kako treba ugovarati, kako treba trgovati i zarađivati.”
Zbog činjenice da je Kotruljevićeva knjiga tiskana tako kasno, u određenim se svjetskim izvorima često navodi fra Luca Pacioli kao osoba koja je prva spomenula pojam dvojnog knjigovodstva. Naime, njegova knjiga „Sve o aritmetici, geometriji, proporcijama i proporcionalnosti” (Summa de arithmetica, geometrica, proportioni et proportionalita), u kojoj detaljno opisuje dvojno knjigovodstvo, tiskana je u Veneciji 1494. godine. No, bez obzira na tu činjenicu, hrvatski narod može biti ponosan na svoga sunarodnjaka Benedikta Kotruljevića koji je ostavio neizbrisivi trag u povijesnom razvoju računovodstvene profesije u svjetskim okvirima.
Citat iz Paciolijeve knjige: „Dobro je uvijek zaključiti knjige svake godine, posebno ako ste u partnerstvu s drugim. Češći računovodstveni obračuni rade se za duga prijateljstva.”
U drugoj polovici devetnaestog i prvoj polovici dvadesetog stoljeća uslijed industrijske revolucije dolazi do daljnjeg razvoja računovodstvene profesije (prvenstveno u Europi i SAD-u) koja sve više zauzima značajno mjesto u poduzećima, posebice u onom dijelu koji se odnosi na kalkulacije troškova poslovanja. Danas računovodstvo predstavlja neizostavnu komponentu u strukturi svakog poduzeća s obzirom na izniman značaj računovodstvenih informacija u procesu donošenja poslovnih odluka.
Suvremeno dvojno knjigovodstvo zasniva se na temeljnim financijskim izvještajima kao što su to bilanca i račun dobiti i gubitka. Prate se imovina, obveze, kapital, prihodi, rashodi i financijski rezultat poslovanja, te se vode poslovne knjige poduzeća.
O svim će navedenim pojmovima biti više govora u sljedećim člancima.
