Greška nirvane/savršenog stanja
Greška nirvane je neformalna logička greška koja se odnosi na poređenje stvarnog stanja sa nerealnim ili idealizovanim alternativama. Ona podrazumeva i tendenciju da se pretpostavlja da postoji savršeno rešenje za određeni problem i zato se naziva i greška savršenog stanja. Osoba koja čini grešku nirvane stvara lažnu dihotomiju jer se izbor ne vrši između dva realistična rešenja, već između jednog realističnog i mogućeg i drugog nerealističnog, koje se smatra “boljim”. Prema tome, pozivanjem na nerealnu alternativu krši se kriterijum relevantnosti dobrog argumenta, te u slučaju prihvatanja argumenta koji sadrži grešku nirvane mogli bismo da se suprotstavimo bilo kojoj ideji jer ona nije savršena.
Dakle, greška savršenog stanja nastaje kada se u argumentu pretpostavlja da postoji savršeno rešenje ili da bi bilo koje drugo rešenje trebalo osporiti jer bi određeni deo problema bio prisutan i nakon implementacije tog rešenja. Takođe, reč je o razmišljanju u dihotomijama u okviru kojeg osoba ne uspeva da obuhvati kompleksni međuuticaj različitih elemenata u datoj situaciji ili problemu, i ona tada redukuje kompleksne probleme na binarne ekstreme.
Logička forma:
Raspolažemo sa X.
Idealno bi bilo da imamo Y.
Prema tome, X nije dovoljno.
Primer:
Koja je svrha zabrane kupovine alkoholnih pića mlađima od osamnaest godina? Deca svakako uspevaju da dođu do alkohola.
Svrha ovakve zabrane jeste odvraćanje maloletnika od konzumacije alkohola, a ne njeno potpuno iskorenjivanje — u ovakvom argumentu poredi se idealno rešenje sa realističnim, koje se osporava kao rezultat ignorisanja činjenice da su poboljšanja obično dovoljno dobra rešenja.