Povratak iz Skandinavije s punim plijenom
S nova tri boda, Hrvatska, uz Island, drži vrh tablice s ukupno osvojenih sedam bodova iz tri odigrana susreta.
U prvom susretu protiv Finske, Hrvatska je upisala minimalnu pobjedu od 0:1 na stadionu u Tampereu.
S obzirom da je ovo druga utakmica u nizu bez “kičme” reprezentacije (Modrić i Rakitić), maksimalan broj bodova iz te dvije utakmice je ono što je najbitnije. Ipak, ako se pogleda igra prikazana u obje utakmice, tu se da tražiti mnogo minusa koje bi se nužno trebalo ispraviti do sljedeće utakmice (12.11.).
U goste nam dolazi Island koji pokazuje zavidnu formu u posljednje vrijeme, a nama u prilog ne ide ni utakmica pred praznim tribinama.
I nakon ove utakmice bitno je apostrofirati nedostatak kvalitetnijeg rješenja na lijevoj strani naše obrane. Svakako se nadam da će se skupiti hrabrosti i pozvati igrača koji je konstantan u klubu, a pokazuje dobru igru u oba smjera (ili barem bolju od trenutnog rješenja). Na stoperskoj poziciji je svakako dobitak igra koju je Matej Mitrović prikazao u oba susreta te nema straha ukoliko i dalje ozljede budu kočile dokapetana Vedrana Ćorluku. Za pohvaliti je i odličnu igru Šime Vrsaljka i već standardno sigurnog Domagoja Vide.
U veznom redu konce igre i u drugoj utakmici je držao Mateo Kovačić. Imao je netočnih dodavanja, ali mnogo bitnije od toga je njegov stav i način igre gdje se dobro kretao u oba smjera. U utakmici protiv Finske Badelj je ostao nevidljiv prema naprijed, ali je dobro odrađen primarni posao zaustavljanja suparničkih prodora kroz sredinu.
O Ivanu Perišiću je suvišno trošiti riječi, samo je za nadati se da mu se neće uskraćivati minutaža u njegovom klubu kako bi ostao u vrhunskoj formi. Za njegova klupskog kolegu, Marcela Brozovića, se pak nadam da će vratiti mjesto u početnom sastavu Intera jer se itekako na njegovoj igri osjeti nedostatak utakmica u nogama.
Kako u prvoj tako i u drugoj utakmici najveći dobitak naše nacionalne vrste je kohezija u igri Andreja Kramarića i Marija Mandžukića.
U dvije utakmice je Mario zabio četiri gola i probio se na prvo mjesto ljestvice strijelaca, ali ogromne zasluge za najmanje polovicu tih golova idu Andreju koji se odlično snalazi na poziciji polušpice te hrvatska igra s njim djeluje još ubojitije.
Izbornik Čačić ima osjetno kašnjenje obavljanja izmjena te je tako bilo i u Tampereu.
Duje Čop je prikazao u dvadeset minuta da je u sjajnoj formi prema naprijed pa ostaje žal što nije dobio koju minutu više jer sam dojma da je mogao dati mnogo više od Broza u drugom poluvremenu. Isto vrijedi i za Nikolu Kalinića, gdje Čačić ne bi ni najmanje pogriješio ni da počne utakmicu s njim. U ovakvoj pak situaciji bilo bi u redu da mu da cijelo drugo poluvrijeme ili barem tridesetak minuta drugog dijela kako bi Hrvatska s njim, koji bi ušao svjež, imala konstantan pritisak na protivničku obranu.
Za mjesec dana se nadam kako će nam se vratiti trenutno ozlijeđeni igrači iz udarne postave, ali i bez njih imamo i više nego respektabilnu reprezentaciju da pokori ovu skupinu i bez problema se kvalificira na Svjetsko prvenstvo 2018.
