Usamljenost kod djece (pred)školske dobi. Što je to, kako je prepoznati kod djeteta i kako pomoći djetetu da razvije socijalne vještine

Možemo li dovoljno naglasiti koliko su zdravi odnosi važni?

Kao osobe koje su nebrojene sate posvetile proučavanju ove problematike, mi znamo da je to od iznimne važnosti. Većina ljudi vjerojatno ne razmišlja previše o toj temi sve dok se sami ne nađu u nezdravom odnosu koji ne zadovoljava njihove temeljne ljudske potrebe.

Iako živimo u vremenu kada su ljudi u svakom trenutku jedni drugima dostupni pomoću moderne tehnologije, to ne znači da se na taj način razvijaju zdravi odnosi u društvu.
Činjenica je da su ljudi sve usamljeniji i da ta usamljenost na njima ostavlja negativne posljedice. Posljedice su negativne za psihičko, ali i fizičko zdravlje pojedinca, što u konačnici ima snažan utjecaj i na našu populaciju.

Do usamljenosti dolazi uslijed nezadovoljene potrebe za pripadanjem. Svako životno razdoblje ima svoje specifičnosti pa se tako i posljedice usamljenosti razlikuju za različita razvojna razdoblja.

Budući da se mi u Centru za edukaciju i prevenciju nasilja posebno brinemo za našu djecu, osvrnut ćemo se upravo na utjecaj usamljenosti na djecu (pred)školske dobi.

Usamljenost kod djece može se opisati kao neugodan osjećaj koji nastaje zbog procjene djeteta da nema zadovoljavajuće odnose s drugima. Ona se može podijeliti na socijalnu i emocionalnu usamljenost. Dok se socijalna usamljenost iskazuje kroz djetetove poteškoće da se priključi grupi djece ili da održava zadovoljavajuće socijalne odnose s drugima, emocionalna usamljenost odnosi se na nedostatak dobrih prijatelja i na procjenu djeteta da nije sposobno razviti blizak odnos.

Emocionalna usamljenost obično je izvor veće patnje za dijete, što je i razumljivo jer nije svakom djetetu važno da bude jako popularno, no nema djeteta kojemu nije važno imati prijatelja.

Usamljenost kod djeteta (pred)školske dobi nije lako prepoznati. Jedan od razloga zasigurno su predrasude o tome da djeca nisu dovoljno zrela za doživljavanje složenih emocija. No iz navedenih se izjava može uočiti da se usamljenost u djece ne razlikuje mnogo od usamljenosti koju doživljavaju odrasle osobe. Često je usamljenost u ovoj dobi maskirana i manifestira se putem: anksioznosti, depresije ili agresije. Da bismo spriječili te negativne posljedice, potrebno je na vrijeme otkriti problem.

Prvi korak u otkrivanju usamljenosti je pažljivo promatranje djeteta. Prilikom promatranja djeteta treba se usmjeriti na: tjeskobu, nesigurnost, tugu, pomanjkanje interesa za okolinu, na to prihvaćaju li druga djeca to dijete kao partnera u igri, izbjegava li dijete drugu djecu, kakvo je u odnosu s vršnjacima, koje socijalne vještine dijete posjeduje.

Da biste kao roditelj mogli pomoći usamljenom djetetu, važno je znati sljedeće:

1. Djeca koja nemaju razvijene socijalne vještine često se zbune u velikim grupama te im je potrebno omogućiti druženje samo s jednim djetetom ili u posve malim grupama. Stoga je dobro razgovarati s djetetom o tome koje jedno ili dvoje djece bi željelo pozvati kući. Ako je dijete socijalno nesigurno, dobro je povećati njegovu sigurnost na način da mu pomognete isplanirati i strukturirati aktivnosti koje će raditi kada pozvana djeca dođu k njemu.
2. Uvježbavajte s njime različite situacije kroz igru. Primjerice, igrajte se situacije u kojoj ono naziva drugo dijete telefonom, poziva ga na zajedničku igru, razgovara s njime o jučerašnjoj utakmici. Zabavljajte se pritom kako bi dijete shvatilo da druženje s drugima služi tome da se dobro osjećamo.
3. Omogućite djetetu da razvije što bolju sliku o sebi — potičite ga da radi ono u čemu je dobro i u čemu uživa. Sretno i ispunjeno dijete zanimljivije je drugoj djeci te je manje sklono neke svakodnevne događaje doživljavati stresnima. Samopouzdano dijete stoga se rjeđe osjeća povrijeđeno u socijalnim kontaktima, a probleme u odnosima češće doživljava kao privremene i rješive. Osim toga, samopouzdano dijete rjeđe će biti zadirkivano od strane vršnjaka, a zadirkivanje je jedan od razloga zbog kojeg se djeca često osjećaju usamljeno.

4. Djetetove socijalne „neuspjehe“ nemojte doživljavati katastrofičnima te posebice pazite da djetetu ne dajete takvu poruku. Svaki eventualni neuspjeh prilika je za učenje! Također, u odnosima s drugima važno je znati da ishod neke situacije u velikoj mjeri ovisi i o drugoj osobi ili osobama. Primjerice, činjenica da je drugo dijete odbilo ići s vašim djetetom u kino možda je u većoj mjeri posljedica značajki tog drugog djeteta nego vašeg djeteta. Vaše dijete treba naučiti da činjenica da se netko odbija družiti s njime ne znači da je ono loše, već da svatko odabire prijatelje koji njemu odgovaraju.

5. Potrudite se oko svog odnosa s djetetom. Djeca koja se osjećaju usamljeno u odnosu sa svojim roditeljima također se značajno češće osjećaju usamljeno i u odnosu s vršnjacima. Pokažite interes za djetetov svakodnevni život. Podijelite s njime njegove radosti, tuge, bojazni, fascinacije i snove. Svaki dan mu pokazujte da su njegovi doživljaji vama vrijedni i zanimljivi!

6. Potrudite se oko svojih odnosa s vašim prijateljima i potencijalnim prijateljima. Istraživanja pokazuju da su usamljena djeca najčešće ona koja imaju usamljene roditelje. Ako su u vašem domu dolasci prijatelja rijetkost, ako rijetko dijelite svoje doživljaje s prijateljima, dijete uči da prijatelji nisu sastavni dio života. Uz to, važno je imati na umu da kao sretan i siguran roditelj možete biti bolji primjer i podrška svome djetetu.