Može li Scrum tim raditi na više projekata?

Ukratko, Scrum ne zabranjuje da jedan tim radi na više projekata. Ustvari, iz perspektive tima je nebitno iz kojeg formalnog (administrativnog) projekta dolaze zadaci, sve dok dolaze u zajednički timski backlog i dok svi članovi tima, SM i svi PO-ovi znaju što se događa. U ovakvim situacijama je “konflikt” na razini PO-ova tih projekata, odnosno produkata, koji se trebaju dogovoriti što i kojim redoslijedom ulazi u sprint backlog. Tim i dalje radi na uobičajeni način.

Scrum tim ne radi na projektu već na (jednom) produktu

(Izvor: Flickr)

Kako sam već pisao u ovoj seriji članaka, Scrum je metoda razvoja produkata. Projekt je u tom smislu administrativna kategorija i može uključivati jedan ili više produkata (proizvoda), čak se i jedan produkt može razvlačiti kroz više projekata. Pojednostavljeno, projekti i produkti nisu ista stvar. Scrum tim, dakle radi na produktu. Što i kojim redoslijedom treba raditi piše u produktnom backlogu, o kojem se brine PO (zajedno s timom). Idealno je kad je backlog popunjen zadacima koji su iz iste domene, odnosno kad su vezani uz isti produkt.

Što kad tim treba raditi na više produkata

Nije rijetka situacija da se u timskom backlogu nalaze zadaci vezani uz više različitih produkata. Iz perspektive tima, potpuno je svejedno iz koje domene (produkta) dolazi zadatak; ako je na vrhu liste ući će u sprint i bit će napravljen. Bitna je stavka kako će pojedini zadatak dospjeti u sprint. Tu je važno da se vlasnici produkata (Product Owneri) koji koriste usluge tima pravovremeno dogovaraju o prioritetima kako se tim ne bi našao između dvije vatre. Načina i preporuka kako da se PO-ovi dogovaraju ima nekoliko, a svode se na tehnike upravljanja portfeljem, o čemu ću pisati nešto kasnije.

Problemi koji će se zasigurno pojaviti

U nekom trenutku će se sigurno pojaviti konflikt na razini vlasnika produkata, odnosno oba će vlasnika tražiti da se pojedini zadatak nađe na vrhu liste kako bi ušao u sprint backlog. U ovom slučaju je bitno razumjeti da je ta odluka isključiva odgovornost vlasnika produkata i njihovog dogovora; tim iz svoje perspektive može dati prednost jednom ili drugom zadatku (naprimjer iz tehničkih razloga), no odgovornost je i dalje na vlasnicima produkata. Tim mora u potpunosti biti izuzet iz mogućih sukoba na toj relaciji.

Dodatni problem je visoki trošak promjene konteksta na kojem tim radi, pogotovo ako produkti nisu dovoljno slični. Zato je preporučljivo da su produkti slični po svojoj prirodi kako bi taj trošak bio čim manji.


One clap, two clap, three clap, forty?

By clapping more or less, you can signal to us which stories really stand out.