Teže od poplava je život nakon istih.
Ne mora da znači, posebno ako je nesreća zadesila mesto u kojem žive Duško Krstić, Bojana Ašković i drugari koji su se kretali brže nego što je poplava dolazila i koji su tokom nesreće krenuli da planiraju par sledećih koraka.
Odmah su osnovali Fondaciju za mlade Obrenovca i već vidimo na njihovoj facebook stranici kako nabavljaju i transportuju pomoć najugroženijima.
Želeo bih da podelim par ideja gde ću opisati kako bih ja razvijao Obrenovac ili neku drugu zajednicu nakon poplava.
Poslednjih meseci živim u Španiji kao koosnivač Sende coworking prostora u malom mestu, na granici sa Portugalom. Ovde pokrećemo startup (mali biznis u potrazi za odgovarajućim poslovnim modelom) koji će svojim razvojem razvijati i zajednicu.
Ideja je da organizujemo različite događaje i projekte koji će okupljati interesantne ljude iz celog sveta koji bi koristili naš prostor za kreiranje svojih projekata, poslova ali i za međusobno umrežavanje. Sende zvanično kreće da radi 1. jula, ali smo pre otvaranja uspeli da prodamo 2 događaja i dobili jedan internacionalni projekat. Objasniću vam zašto je ovo važno. Takođe sam koosnivač organizacije JUMP iz Srbije, koja uspešno radi od 2010.
Ovde ću ispričati nešto što smo već probali, što funkcioniše i nešto što može doneti posao mladim ljudima koji će u isto vreme razvijati Obrenovac. Ako možemo mi, može bilo ko.
Glavna ideja je da se kreiraju mali i nezavisni timovi sjajnih ljudi. Timovi od 3 do 5 ljudi bi bili brzi, kreativni i fokusirani na svoj posao. Funkcionisali bi slično kao Supercell kompanija, koja se bavi kreiranjem online igrica.
Svaki tim bi kreirao svoj posao od početka. Poslovi timova bi se bavili izgradnjom zajednice ali iz različitih uglova. Kreirala bi se platforma za timove koji bi radili po sličnim pravilima i postojala bi jedna osoba koja bi pratila njihov razvoj.
Postojao bi Crveni tim koji bi okupio profesionalce za pisanje projekata. Oni bi samo pisali projekte koji bi nastavili da razvijaju Obrenovac.
Pisali bi projekte za druge organizacije i timove. Crveni tim bi primao platu za pisanje projekata nakon što budu odobreni. Ako ovaj tim ne bi mogao da postigne i napiše dovoljno projekata za određeni rok, onda bi jedan član tima, inače dobro umrežen, tražio kolege iz Srbije i inostranstva koji bi uskočili i radili na projektnim aplikacijama. Što ne stižu timovi, neka outsorsuju.
Postojao bi Beli tim, čiji posao bi bio da se bavi regulisanjem birokratije za sve ostale timove i da pruža finansijske i birokratske savete. Obično birokratija, banke i računi nisu omiljena stvar ljudima koje sam zamislio da rade u drugim timovima.
Ovaj tim bi delio plate, vodio računa o svim poslovnim detaljima. Beli tim bi imao zadatak da obuči i pruži praksu za 50 mladih ljudi u prvoj godini i tu se mogu prijaviti oni koji su završili fakultete, a traže posao ili mladi koji su nakon srednje škole rešili da nauče nešto više o administraciji i računovodstvu.
Postojao bi zeleni tim koji bi se bavio agrikulturom, oni bi poznavali principe permakulture i znali bi kako da uzgajaju zdravu hranu. Među njima bi bio neko iz startup zajednice raspoložen da kreira mali biznis po ugledu na jedan sličan tim iz Španije koji uzgaja organsku hranu i distribuira je u Vigu. Oni se zovu Cesta fresca (Sveža korpa) i sve što rodi, unapred prodaju.
Zeleni tim bi napravio sjajan sajt i aplikaciju, laku za korišćenje preko kojeg bi ljudi naručivali hranu. Na primer ovakav sajt.
Deo novca bi se koristio za plate u timu, deo novca bi služio za nabavku opreme i održavanje posla i deo novca bi išao za Beli tim, a deo u Fondaciju. Po ovom modelu bi funkcionisao svaki tim.
Ovaj tim bi imao zadatak da okupi 100 mladih u roku od godinu dana i obuči ih da kreiraju svoje vrtove, kako bi gajili hranu koju mogu prodavati preko malog biznisa Zelenog tima (ili bi pokrenuli sopstveni posao).
Postojao bi Žuti tim koji bi bio zadužen za kuluru i organizovanje događaja. Oni bi bili sposobni da organizuju ogromne događaje koji bi odjednom doveli veliki broj ljudi.
Obrenovac je relativno blizu aerodroma, tako da veliki broj stranaca bi došao da vidi svoju omiljenu grupu. Ta grupa bi možda bila oduševljena idejom Žutog tima da dođe i svira i da zaradi procenat od karata. Žuti tim bi živeo od organizovanja različitih događaja i manifestacija. Deo bi išao u Fondaciju.
Kreirao bih par timova koji bi kreirali ideje za nove online poslove koji bi mogli da zaposle nekoliko ljudi. Ovaj tim bi se bavio testiranjem različitih poslovnih ideja. Oni bi preneli svoje znanje na 100 mladih ljudi u prvoj godini gde bi ih naučili kako da kreiraju ideju, urade validaciji proizvoda i nauče osnove za kreiranje jednostavnog produkta koji može rešiti neki problem.
Kako odabrati ljude koji bi činili timove?
Napravio bih listu poslova za timove. Ti poslovi bi postali njihovi od momenta kad budu odabrani.
Nakon toga bi se kreirao otvoren poziv sa detaljnom aplikacijom za prijave. Pošto je ovo u stvari poziv za 60 slobodnih pozicija u državi nezaposlenih, vest će lako postati važna.
Nakon selekcije dobrih aplikacija, organizovao bi se intervju. Fakultetske diplome uglavnom ne bi bile presudne. Za posao u timu, odabrao bih Can do persons (osobe koje na postavljene izazove odgovaraju: “Ja to mogu rešiti”, “Mi to možemo uraditi”). Kada kažu: “Ja mogu”, pitajte ih da objasne kako. Ostali, koji vam daju odgovore tipa: “Ma to je moguće u San Francisku, ali ko će to ovde…”, pitajte ih za kraj šta oni mogu da urade i kažite da ćete ih kontaktirati kad dođe vreme da se radi to što znaju i da ćete ih uključiti kao volontere na aktivnostima. Nikoga ne isključivati već i ljudima koji nisu odabrani, objasniti način da se kasnije uključe.
Takođe bih predložio da s vremena na vreme svaki tim dovede nekog eksperta koji će ih još više uputiti u temu.
Odabirati ljude različitih profila. Moja preporuka bi bila da su timovi sastavljeni ovako: 50% profesionalci za određenu temu (npr. permakultura) i 50% ljudi iz startap sveta (jer mislim da startap i preduzetništvo trenutno pomera sve granice i nudi prava rešenja).
Tako bi npr. Zeleni tim bio sastavljen od dva profesionalca za agrikulturu i permakulturu, jednog menadžera koji je zainteresovan za temu ali odličan u komunikaciji i kreiranju progresivnih biznis ideja i poznaje Lean startup metodologiju i jednog web dizajnera koji grafičkim rešenjima nudi jednostavnost.
Dobro bi bilo da svi timovi imaju zajedničko mesto za okupljanje. Na primer mali restoran ili lokal sa kuhinjom gde bi ručali svaki dan i tako bili u kontaktu sa ostalim timovima.
Svi zajedno iznajme jednu kuću ili mali lokal sa kuhinjom, a za početak opreme kuhinju tako što će svako doneti/kupiti po dve stvari. Onda nađu 5 mladih kuvara/ica koji će koristiti namirnice Zelenog tima i kuvati po specijalnim i jeftinim cenama (ne samo za članove tima). Tako bi se zaposlilo 5 mladih kuvara/ica.
Timovi bi bili motivisani, jer bi zarađivali za sebe, bili bi deo neke velike i revolucianarne organizacije, družili bi se sa neverovatnim pojedincima, imali bi svoj restoran, edukovali bi mlade i pomagali fondaciji i sugrađanima.
Jako važan element cele ideje bi bila obuka za mlade i znanje koje se prenosi na ostale sugrađane. Svaki tim bi za narednih godinu dana obučio između 50 i 100 mladih u narednih godinu dana.
15 timova x u proseku 75 mladih x 5 godina = 5625 mladih motivisanih da rade za sebe i Obrenovac
Pored restorana i različitih događaja koji bi okupljali timove, smislili bi još aktivnosti i beneficija koje bi timovi imali. To bi bilo bitno kako bi motivisali ljude da rade još više.

Već za godinu dana neki bi naučili posao, zanat, a neki bi pokrenuli svoj posao dok bi drugi kreirali svoj tim. Pojedinci koji prođu prakse naučili bi da rade određeni posao i udruživali se sa pojedincima iz drugih timova i tako kreirali male sopstvene poslove.
Ljudi koji bi radili u timovima bi bili takozvani forward thinkers-i (potpuno suprotno od hejtera, mrzovoljaca i botova). Oni bi radili u različitim kancelarijama i co-working prostorima koje će kreirati za sebe. Verovatno iste prostore neće dobiti od opštine, tako da bi svaki tim renovirao jedan podrum od svoje bake, leti kreirao svoje bašte sa malim stolovima, fenjerima i internetom i za početak radili iz ovih baza.
Sve vreme bi se kreirala šarena zajednica ljudi koji razumeju da nema vremena za čekanje rešenja od političara. Tako bi 15 mladih timova, renoviralo 15 šarenih kutaka odakle bi radili puno menjajući malo po malo svet oko sebe. Fondacija bi radila svoj posao i na terenu pomagala i organizovala volonterske timove koji bi asistirali.
Organizacije bi se pridružile timovima i razvijale se kao kao uspešni startup-ovi (mislim da je ovo veoma uspešan model). Oni bi radili svoj posao, zajedno sa Crvenim timom razvijali projekte i tako popravili neki most, put, park, kreirali različite programe za mlade…
Malo po malo timovi bi postajali sve veći, promene u gradu još veće, mladi bi bili zauzeti i brzo učili i zajednica timova bi bila tako snažna da bi trenutni sistem lokalne samouprave bio skoro obesmislen.
Za sve ovo je potreban veliki trud, ali bi bilo zanimljivo skoro svakog dana. Ako mladi već nemaju posla, onda neka postanu tim i krenu da kreiraju nešto novo. Nažalost, posla u državnoj firmi od 9 do 5 verovatno neće biti. Ali i ako se neko zaposli radiće i dobijaće platu od nekog drugog. Neka ovog puta krenu otpozadi. Neka prvo rade, pa onda dobiju platu. Bar će raditi za sebe u šarenoj kancelariji.
Ovaj plan je primenljiv na skoro svaku zajednicu. Dolazim iz Prijepolja i da je nekim slučajem naša reka izlila, takođe bi svi poplavili. Hoću da kažem da većina pojedinaca koja upravlja našim opštinama vodi istu nebrigu i sporost kao i ostatak svojih kolega iz Srbije. Moja prognoza je da ne treba čekati na njih.
Sve ovo što sam napisao, pokušao sam na mikro nivou, kreirao priče i ideje uz male timove. Trenutno u Sende-u radimo nešto slično. Za 4 meseca smo pričali dobre priče o našim idejama i pričali šta želimo da razvijamo, pričali o sjajnim programima, kreirali naslove pre teksta i zahvaljujući tome uspeli da kreiramo posao za celo leto i to pre početka poslovanja. Sve isto se može pokrenuti u Srbiji.
Mladi iz Srbije su u poslednjih 25 godina imali bar po jedan brejking njuz po nedelji života i više stranačkih izbora nego svojih godina. Nažalost, baš to je usporilo i umorilo puno ljudi da stvara nešto novo, ali je takođe i osposobilo nekolicinu da rade i razmišljaju brže nego što treba. Ti brzi ljudi se nalaze u Obrenovcu i imao sam zadovoljstvo da putujem bar sa njih 15.
Ukoliko odlučite da iskoristite nešto iz ovog bloga, Sende poziva Duška i/ili Bojanu, da prisustvuju (gratis) našem događaju u Španiji: Project Writing Meetup-u 1.0 gde će 11 eksperata iz cele Evrope za 5 dana kreirati najmanje jedan projekat za svoju organizaciju.
Uz nula političara vi možete pokrenuti Obrenovac. Ceo plan koji sam napisao, može krenuti večeras da se planira.
P.S. UKOLIKO VAM SE DOPADA TEKST MOLIM VAS PODELITE GA SA LJUDIMA KOJIMA MOŽE KORISTITI, HVALA
Email me when Edo Sadikovic publishes or recommends stories