Bageri na Brodarskom

Ivo Spigel
Aug 24, 2017 · 5 min read

U relativno kratkom razdoblju od 11 godina, nakon II svj. rata, osnovana su u Hrvatskoj tri vrhunska znanstvena instituta.

1950. osnovan je Institut Ruđer Bošković.

1958. svečano je otvoren Brodarski institut, koji je formalno osnovan deset godina ranije.

1961. osnovan je Imunološki zavod u današnjem obliku, kao nasljednik “Kraljevskog zemaljskog zavoda za proizvodnju animalnog cjepiva protiv boginja” osnovanog još krajem XIX stoljeća, točnije 1893.

O poziciji i ugledu institucija, pa i o načinima motiviranja znanstvenika da se u njima zaposle i razvijaju, puno govori i njihova arhitektura. Zelenilo, uređeni parkovi, šetnice i idilično okruženje svih triju institucija, dviju na sjeveru grada — Imunološkog na Šalati, “Ruđera” na Bijeničkoj — i Brodarskog instituta u današnjem Novom Zagrebu, paralela su, iz pedesetih godina prošlog stoljeća, današnjim “high tech” uredima tehnoloških kompanija, najbolje utjelovljene u čuvenom “Googleplexu”.

Šetnica u zelenilu Brodarskog instituta — Aristotel, osnivač “peripatetičke” škole filozofije, bio bi oduševljen!

Znanstvenicima tih generacija otvorena su zelena prostranstva i šetnice među kojima su postavljene skulpture vrhunskih umjetnika, poput Meštrovićevog Tesle i Ruđera na “Ruđeru”. Skulpture su bile Meštrovićev poklon institutu 1956., desetljećima su bile njegov zaštitni znak i izričita volja autora bila je da tu trajno i ostanu. Trebalo je proći pedeset godina od njihovog postavljanja da bi se 2006. gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, dosjetio kako bi bilo lijepo demonstrirati svoju moć, primitivizam i svemirski neukus upravo na Meštrovićevom djelu. U sitne jutarnje sate, poput tata, naš je Milan poslao kamion po Teslin spomenik kako bi ga preselio u centar grada, na par koraka od Tesline ulice, jer doista treba biti kulturan i sofisticiran i zaključiti da Tesla najbolje stoji “kod Tesline”. Prosvjedi i peticija pet stotina “Ruđerovaca” vrijedili su barem toliko da nekoliko godina kasnije gradonačelnik, u svom klasičnom zlatoustom stilu, kaže da će “učiniti sve što može da se spomenik vrati Institutu”. Spomenik je, naravno, i dalje tamo gdje ga je gradonačelnik pod okriljem noći izmjestio.

Od tri instituta koji su osnovani i svoje “zlatne godine”, svjetski ugled i ogroman doprinos domaćoj industriji proživljavali za vrijeme “komunističkog mraka”, pod budnim okom tadašnjih “vlastodržaca”, dva su nakon osamostaljivanja Hrvatske — propala. Jedna vlada za drugom — malo više (vremenski) HDZ-ove, malo manje SDP-ove, pobrinule su se da Imunološki zavod i Brodarski institut usahnu, polagano umirući u agoniji. Političari su pritom imali snažnu podršku masovnih medija, koji su sudbine dviju institucija žustro i aktivno — uz malobrojne i pohvalne iznimke — ignorirale, budući da su teme previše bolne i kompleksne i ne pretjerano pogodne za skupljanje klikova i lajkova.

U 26 godina hrvatske samostalnosti, teško se prisjetiti i jednog instituta kojega su planski osmislili, osnovali, financirali i pokrenuli političari novog doba, konačno oslobođeni jarma mrske zajedničke države, u suradnji s genijalnim umovima HAZU, a da bi bio, recimo, do koljena Brodarskom, IRB-u ili Imunološkom.

Pisalo se o Imunološkom, doduše, itekako — ali tek dugo godina nakon što je zapravo postao “dead man walking”. Vlatko Silobrčić, ravnatelj Imunološkog zavoda u ranim i srednjim devedesetima pisao je još tada uzastopna pisma upozorenja i molbe da se Vlada (još tada!) angažira i konačno prema Zavodu, financijski i politički, postavi kao odgovoran vlasnik. Kako je to završilo — vidimo danas.

Krenula je ovih dana po Fejsu još jedna diskusija o Imunološkom u koju se, u komentarima, uplela i sudbina Brodarskog, koji polako gasne i čiji preostali radnici više od pola godine nisu dobili plaću od svog vlasnika — države. Netko je spomenuo informaciju da su na prostor Instituta ušli bageri i da se počinje graditi stambena zgrada.

Ne budi lijen, u povratku biciklom s posla odlučio sam baciti pogled i vidjeti što je s tim. Iz Avenije V. Holjevca skrenuo sam u Aleju pomoraca, uz prostrani i zeleni — mada zapušteni — “campus” instituta. Alejom pomoraca, pa desno u Froudeovu, pa opet desno u Sortinu — ni traga bagerima niti radovima. Već pomislih — ajde, strašno je što propada Brodarski ali barem nije točno ovo s bagerima… Kadli dođem već do Avenue Malla a kad tamo, preko puta — točno to.

Bageri u Brodarskom!

Ograda je — doslovno — razvaljena i unutar kruga Instituta građevinski strojevi. Komad parcele potaracan….

Nečastivi na Brodarskom institutu

Kroz parcelu u nastajanju može se slobodno ušetati u krug instituta. Tu ćemo vidjeti krasnu malu minijaturu, odličan podsjetnik na blistava vremena. Prototip ili model ili već nešto nekog plovila okružuju tri klupice — idealno za kontemplaciju znanstvenika uz pogled na rezultate marljivog rada i istraživanja.

Eto nam, dakle, kontrasta — više nego savršene ilustracije svih nedaća i problema oj junačke zemlje mile. Instituti i zavodi na kojima bi se trebali zapošljavati mladi znanstvenici krepavaju pod neizdrživim teretom nebrige “političkih lidera”. Vrijedno zemljište i atraktivne parcele osvajaju bageri upogonjeni stanogradnjom — jer za stanovima je, javljaju dnevne novine, “velika potražnja” i “rasprodani su i prije početka gradnje”. Znanstvenike, u koje se zaklinju svi političari redom, gradonačelnik Bandić misli zadržati tako da im, novcem poreznih obveznika, umjesto propalih instituta gradi — stanove u Podbrežju. Poznata je stvar, dakako, da znanstvenicima nije važno imaju li ili nemaju gdje raditi, važno je prije svega da imaju subvencionirane stanove. Ostvario se i davnašnji san hrvatskih građana o potrošačkom izobilju. Ne moramo više ići u Trst po krpice! Na onoj prvo slici gore lijepo se vidi blještavilo Avenue Malla… Nemojte me krivo shvatiti, redovito tamo i sam kupujem, ali ono — simbolika!

Ova fotka lopate bagera na praznoj parceli, s bujajućim zelenilom umirućeg Instituta u pozadini, za mene je idealna ilustracija cijele priče …

Došli divlji i otjerali pitome

Možda bi — ipak! — moglo biti i neke koristi od cijelog ovog kupusa. Zagreb povremeno posjećuju grupe stranih MBA studenata kako bi bolje upoznali kulturu i poslovne običaje brdovitog Balkana. Osim obaveznog odlaska u Sv. Nedelju do Rimac Automobila trebalo bi u njihov posjet obavezno uključiti i obilazak ovog gradilišta na ruševinama znanosti.

Ameri, Britanci, Kinezi i budući manageri svih mogućih zemalja ovdje bi, u kompaktnom, efektnom i, kako to naš vrli premijer voli reći “atraktivnom” formatu mogli jasno, sažeto i koncizno shvatiti kako se točno odvija crony kapitalizam po post-željezno-zavjesnom obrascu.

A možda bi mogli opaliti i pokoji selfie.

)

    Ivo Spigel
    Welcome to a place where words matter. On Medium, smart voices and original ideas take center stage - with no ads in sight. Watch
    Follow all the topics you care about, and we’ll deliver the best stories for you to your homepage and inbox. Explore
    Get unlimited access to the best stories on Medium — and support writers while you’re at it. Just $5/month. Upgrade