Put Sv. Jakova #12

Burgos je veći grad, ali sviđa mi se, ugodan je. Ima ogromnu katedralu pod zaštitom UNESCO-a. Kaže vodič da se ona nije koristila samo kao mjesto za molitvu već i za druženje. Unutra je mnogo kapela, neke su kao male katedrale unutar velike katedrale. Katedrala je zapravo kao dvorac. U gradu smo se zadržali nekoliko sati. Išli smo u trgovinu kako bi kupili nešto za jesti, već dva dana nismo našli na dobru trgovinu. Jeli smo na obali rijeke ispod tužne vrbe, popili pivo, malo odrijemali. Sreli smo dosta ljudi od ranije pa smo kratko sa svakim popričali.

Putem smo pjevali "Nekako s proljeća" i "Ružo moja crvena". Svaki dan netko nešto zapjeva na svome jeziku. Astin ima dobar glas, a uz to svira i piano i gitaru. Collin je isto znao zapjevati, a njega nismo već dugo vidjeli, ali poslao nam je sliku na kojoj su on i Inga.

Jedno neugodno iskustvo. Rado bih ga opisao, ali ljudsku glupost je teško opisati, a i kada pričam o tome, zvučat će vam kao da sam krivo shvatio. Ne znam ni španjolski tako dobro pa je teško diskutirati. Jedna starija žena se počela derati na Astina da zašto je stavio stvari na svoj krevet, ona je to valjda htjela za nekoga drugoga, krevet je bio prazan, a ta ekipa je došla kasnije i koliko sam skužio, ona ih niti ne pozna. Ne bi to bilo čudno da nisu ranije moji pitali mogu li za mene rezervirati mjesto (ja sam najsporiji) pa im je rečeno da nema nikakvih rezervacija. I tako, svašta, nebitne gluposti komunicirane na loš način.

Astin ima i dalje problema sa skočnim zglobom i mi smo nekako zabrinuti. On uvijek kaže da je ok i da ga ne boli, ali vidimo da teško hoda.

Like what you read? Give Mihovil Frater a round of applause.

From a quick cheer to a standing ovation, clap to show how much you enjoyed this story.