Put Sv. Jakova #19: o rodama i svecima
Dok hodamo Leónom ranom zorom, čujem zrikavce. Baš mi je to neobično za jedan grad. Malo dalje, čujem i pijetla, a još uvijek smo u širem centru grada. Svidio mi se grad, ima mnogo znamenitosti i ugodnih mjesta za druženje. Izlazak iz grada je dosadan, dugo hodamo ulicama okruženi običnim zgradama i automobilima. Biramo Camino alternativo jer mi smo totalno drugačiji od drugih. Lijep put. Na putu ulazimo u neko selo, slijedimo strelice za kafić. Kada dolazimo do njega, vidimo hrpu ljudi koji čekaju da se otvori, a tek je prošlo 10h. Konačno dolazi vlasnik, ali valjda nema struje pa ne radi kavu i svi odlaze razočarani.
Dolazimo u grad Villar de Mazarife prije podneva, ovdje spavamo. Popodne idemo na pivo i na šanku upoznajem neke Španjolce pa vježbam španjolski. Momci su lokalci, sviraju u bendu Zurriagazo, a inače rade na polju. Imaju neki spot gdje sviraju, razbijaju zidove i naganjaju ovce.
Crkva je otvorena. U njoj me dočekuje ljubazna volonterka te mi daje listić s tekstom. Unutra pišu priče o Sv. Jakovu. Piše i kako je Djevica Marija imala želju pred smrt susresti opet sve apostole, no oni su bili raštrkani po svijetu navještajući evanđelje. Isus joj kroz čudesna ukazanja ispunjava želji. Djevica se ukazuje Sv. Jakovu i njegovim učenicima na mramornom stupu uz glas anđela koji pjevaju Ave Marija. Stup se čuva u crkvi Sv. Marije od Stupa u Zaragozi. Sveti Florijan je imao magarca koji mu je nosio kamenje za gradnju kapele. Jedan dan vuk mu pojede magarca, a Florijan pripitomi vuka pa mu ovaj dalje nosi kamenje kako bi dovršio kapelu. Piše i da je ovdje popularan Sveti Izidor zaštitnik seljaka.
Od ove crkve je sačuvan stari toranj na kojemu je gnijezdo roda, a izgrađena je i nova crkva. Rode su se vratile, ali sagradile su gnijezdo na novoj crkvi. Jedan dan jedna od roda je zapela krilima za križ crkve. Ljudi su tražili pomoć i protestirali, ali nitko nije pomogao. Autor razočarano piše: “to je Španjolska”. Agonija je trajala danima, a partner je letio uokolo i vikao te plašio ptice koje su ju htjele pojesti. Na kraju je roda umrla. Sljedeće godine mužjak se vratio u gnijezdo na starome tornju. Skoro svo vrijeme je proveo u gnijezdu samujući tužan te nije dopustio prilaz drugim rodama. Izgubio je na težini i stanovnici sela su se bojali da će umrijeti. Sljedeće se godine vratio te se mnogo trudio da obnovi gnijezdo. S obližnjeg krova promatrala ga je stidljiva mlada roda. Jednoga dana ju je pozvao da mu se pridruži i od tada se tamo vraćaju svake godine. Rode su inače vjerni partneri do kraja života, a žive po 20 godina. Gnijezda mogu težiti i po 700kg. Svake godine se vraćaju u Afriku u svoju domovinu, a pri povratku u Europu obično mužjak dolazi prvi te popravlja gnijezdo i čuva ga za partnericu.
Sandale koje sam kupio od tjedan dana izgledaju kao da ih mjesecima nosim. Čarape mi lagano pucaju, ali uopće ne smrde i mislim da znam zašto. Pune su prašine, danas sam ih prao i nikako da isperem svu tu prašinu.
Opet imamo laganiji dan s mnogo odmora, a onda sutra opet krećemo jače, ako sve bude dobro. Možda danas iskoristim vrijeme za slanje razglednica.
