Put Sv. Jakova #2: stižemo u Francusku
Treba ranije doći na vlak jer pregledavaju torbe skenerom prije ulaska u vlak i tu se može stvoriti gužva. Nije baš kao na aerodromu, ali je slično. Vlakovi imaju praktičan način spuštanja sjedala tako da se sjedalo nagne unatrag i klizne prema naprijed pa ne smeta putnicima odostraga.
Sve karte za vlak (tvrtka renfe) i autobus (tvrtka alsa) se mogu kupiti unaprijed preko interneta. Zgodna je i stranica GoEuro koja nudi oba načina prijevoza na jednome mjestu. Dobra referenca za ideju kako doći do udaljenih mjesta je stranica rome2rio koja kombinira sve vrste prijevoza s presjedanjima i ja ju koristim više kao polaznu točku za ideju kako doći do nekuda na veće udaljenosti ili manja mjesta. Ako u busu nije gužva, najbolje je spavati tako da se spusti svoje sjedalo, a susjedno ostane dignuto pa se glava nasloni između sjedala kako ne bi bježala lijevo-desno i ispruži se tijelo niz sjedalo koliko ide. Druga opcija je staviti jastuk ili nešto pod guzu pa kada si višlji i možeš staviti glavu vodoravno preko sjedala, kao na krevetu pa malo zavaraš mozak. Ili staviti jaknu ili nešto oko vrata da opet glava manje bježi.
Prespavali smo u Pamploni u hostelu i stižemo u Saint-Jean-Pied-de-Port busom oko podneva. Planirali smo prespavati u Pirinejima, međutim kažu nam da je tamo sve puno i da je trebalo mjesec dana unaprijed rezervirati. Stoga ćemo prespavati u jednome albergue za 10 eur. Tu smo upoznali Njemicu koja je prošla sjeverni put i po francuskome se vraća doma. Veli da ju je kiša dosta oprala pa je više hodala cestom da izbjegne blato i duži put. Upozorila nas je na bed bugs, mislim da su to stjenice. Sišu krv i grizu i lako se prenose u ruksacima i po madracima pa treba prije spavanja provjeriti madrac ima li kakvih kukaca ili krvi. Ovaj gradić je prekrasan, ima slatke kućice i srednjovjekovni stil sa zidinama i tvrđavama. Nije mi žao što smo proveli dan ovdje. Pred crkvom jedna žena svira lutnju i to redom skladbe Ennia Moriconnea. U Pamploni jučer smo bili na misi i prije mise isto su puštali filmsku glazbu u nježnoj obradi prilagođenoj sakralnim objektima. U hodočasničkom uredu smo dobili list s popisom albergue i cijenom svakog i brojem kreveta i udaljenosti.
Na mnogim ulaznim vratima kuće ima zanimljiv detalj. Ima šaka prema dolje koja se može prebaciti u otvoreni dlan prema van. Valjda to znači da ste slobodni pokucati na vrata ili ne?
Upoznali smo zgodnu francuskinju Angelu koja živi u Španjolskoj. Nije vjernica. Pričala je kako misli poslije provesti par dana organizirano u tišini i meditaciji pa sam joj spomenuo i za našeg junaka Sv. Ignacija i duhovne vježbe. Ima frendicu Španjolku koja valjda slabije priča engleski pa nije baš pričala s nama.









