Put Sv. Jakova #2: stižemo u Francusku

Mihovil Frater
Sep 1, 2018 · 4 min read

Treba ranije doći na vlak jer pregledavaju torbe skenerom prije ulaska u vlak i tu se može stvoriti gužva. Nije baš kao na aerodromu, ali je slično. Vlakovi imaju praktičan način spuštanja sjedala tako da se sjedalo nagne unatrag i klizne prema naprijed pa ne smeta putnicima odostraga.

Sve karte za vlak (tvrtka renfe) i autobus (tvrtka alsa) se mogu kupiti unaprijed preko interneta. Zgodna je i stranica GoEuro koja nudi oba načina prijevoza na jednome mjestu. Dobra referenca za ideju kako doći do udaljenih mjesta je stranica rome2rio koja kombinira sve vrste prijevoza s presjedanjima i ja ju koristim više kao polaznu točku za ideju kako doći do nekuda na veće udaljenosti ili manja mjesta. Ako u busu nije gužva, najbolje je spavati tako da se spusti svoje sjedalo, a susjedno ostane dignuto pa se glava nasloni između sjedala kako ne bi bježala lijevo-desno i ispruži se tijelo niz sjedalo koliko ide. Druga opcija je staviti jastuk ili nešto pod guzu pa kada si višlji i možeš staviti glavu vodoravno preko sjedala, kao na krevetu pa malo zavaraš mozak. Ili staviti jaknu ili nešto oko vrata da opet glava manje bježi.

Prespavali smo u Pamploni u hostelu i stižemo u Saint-Jean-Pied-de-Port busom oko podneva. Planirali smo prespavati u Pirinejima, međutim kažu nam da je tamo sve puno i da je trebalo mjesec dana unaprijed rezervirati. Stoga ćemo prespavati u jednome albergue za 10 eur. Tu smo upoznali Njemicu koja je prošla sjeverni put i po francuskome se vraća doma. Veli da ju je kiša dosta oprala pa je više hodala cestom da izbjegne blato i duži put. Upozorila nas je na bed bugs, mislim da su to stjenice. Sišu krv i grizu i lako se prenose u ruksacima i po madracima pa treba prije spavanja provjeriti madrac ima li kakvih kukaca ili krvi. Ovaj gradić je prekrasan, ima slatke kućice i srednjovjekovni stil sa zidinama i tvrđavama. Nije mi žao što smo proveli dan ovdje. Pred crkvom jedna žena svira lutnju i to redom skladbe Ennia Moriconnea. U Pamploni jučer smo bili na misi i prije mise isto su puštali filmsku glazbu u nježnoj obradi prilagođenoj sakralnim objektima. U hodočasničkom uredu smo dobili list s popisom albergue i cijenom svakog i brojem kreveta i udaljenosti.

Na mnogim ulaznim vratima kuće ima zanimljiv detalj. Ima šaka prema dolje koja se može prebaciti u otvoreni dlan prema van. Valjda to znači da ste slobodni pokucati na vrata ili ne?

Upoznali smo zgodnu francuskinju Angelu koja živi u Španjolskoj. Nije vjernica. Pričala je kako misli poslije provesti par dana organizirano u tišini i meditaciji pa sam joj spomenuo i za našeg junaka Sv. Ignacija i duhovne vježbe. Ima frendicu Španjolku koja valjda slabije priča engleski pa nije baš pričala s nama.


Welcome to a place where words matter. On Medium, smart voices and original ideas take center stage - with no ads in sight. Watch
Follow all the topics you care about, and we’ll deliver the best stories for you to your homepage and inbox. Explore
Get unlimited access to the best stories on Medium — and support writers while you’re at it. Just $5/month. Upgrade