Put Sv. Jakova #3: u šatoru na Pirinejima

Mihovil Frater
Sep 7, 2018 · 4 min read

Uh, kako volim jutra. Džabe sam navio budilicu u pola 6 kada sam se probudio i prije 5h. Ustajanje u ranu zoru. Vlada sveta tišina i svi su nekako mirni, ljubazni, pažljivi. Zora je i još uvijek je moguće uživati u ljepoti zvjezdanoga neba. Preskačemo doručak, razgibavamo se i krećemo na put.

Trudim se svakoga pozdraviti po putu, pogotovo one koji sami hodaju. Želim da znaju da sam ih primjetio i pružiti im barem osmijeh, bar nakratko.

Tako smo po putu upoznali Koreanku. Katolkinja je. Veli da su oni isto dosta povezani sa svojim obiteljima pa da isto postoji društveni pritisak za oženiti se prije 30. Isto imaju problema s korupcijom pa je nedavno njihova predsjednica morala odstupiti. Hrvatska je jako popularna među Koreancima i ona bi rado posjetila Hrvatsku.

Potom smo pričali sa starijim čovjekom koji je očito imao neki zdrastveni problem. Veli da je strgao rebro jer je pao s kreveta na kat zaboravivši da je tako visoko. Živi na Isle of Man. Pitao sam ga je li to Škotska pa je li možda Engleska, ali on uvijek odgovori da je iz Isle of Man.

Sreli smo pastira koji čuva ovce zajedno s još nekoliko pasa čuvara. Često nailazimo na goveda, ovce i konje kako pasu travu.

Planina je prekrasna. Itekako se isplatilo doći do prekrasnog Saint-Jean-Pied-de-Port i preći Pirineje. Ovo je definitivno najbolji dan do sada, ali možda i na cijelome putu. Ima dosta mjesta gdje poželiš stati, odmoriti i uživati u krajoliku. Stali smo na jednome mjestu gdje je kip Majke Božje i pomolili se. Tamo sam upoznao Amerikanca Colinna koji je živio u Irskoj i nakon ovoga puta vraća se u Ameriku. Pozdravio me dok je sjedio na travi i tako smo se zapričali. Bilo mi je to fora kako me pozdravio i baš sam si mislio kako je dobro biti tako otvoren i pristupiti čovjeku na jednostavan način. Cijelim putem hodam sa štapovima i čine mi se jako korisnima i skroz sam se naviknuo na njih. Putem jedemo banane, čokoladice i sjemenke.

Ljudi slijede jedni druge i često ne razmišljaju sami. Tako sam u par navrata vidio kako idu po cesti za drugima, a ima lijepi prečac po prirodi koji je označen. Mnogi isto ne razumiju da je mnogo bolje za kosti nogu da hodaju po travi umjesto po asfaltu, a skoro uvijek ima travnati dio uz cestu.

Bili smo na misi tu i Roncesvallesu. Tu je ogromna dojmljiva crkva. Na kraju mise bude hodočasnički blagoslov. Završilo je s nekom pjesmom na španjolskome, a prva dva stiha su bila:
Sveta kraljice, majko milosrđa

Ovdje je veliko novouređeno prenoćište koje se popunilo kada smo došli kao i sva okolna prenočišta. Amerikanac Collin od ranije kojeg sam spomenuo nam je ponudio šator pa smo prihvatili tu milost, iako smo na 1000m n.m. i nismo spremni na takve uvjete, a i šator je jedva za dvojicu. Ipak, zahvalni smo. Napomenut ću da smo probali razgovarati i sa svećenicima nakon mise i pitali ih možemo li spavati negdje kod njih ili u crkvi, no nismo naišli na susretljivost dobivši odgovor da ovdje ljudi spavaju u hostelima i da si trebamo pronaći privatni smještaj.

Navečer smo pojeli hodočasnički meni za 10 eur i čovjek se tako fino i dovoljno najede, a uz to dobije i bocu vina. Častili smo amerikanca s pivom i upoznali još neke Njemce i Kanađane.


Welcome to a place where words matter. On Medium, smart voices and original ideas take center stage - with no ads in sight. Watch
Follow all the topics you care about, and we’ll deliver the best stories for you to your homepage and inbox. Explore
Get unlimited access to the best stories on Medium — and support writers while you’re at it. Just $5/month. Upgrade