Put Sv. Jakova #5: čovjek postao katolik zbog cure

Mihovil Frater
Sep 7, 2018 · 4 min read

Po putu smo upoznali Koreanca Ana kojega Marko zove Antonio jer mu je to krsno ime. Postao je katolik s dvadeset i pet. Njegova tadašnja cura je htjela da idu na vjeronauk i postanu katolici pa je to učinio zbog nje. Kasnije je ona odustala i ostavila ga, ali on je dovršio cijelu priču i krstio se i postao katolik.

Najveći strah nisu ni medvedji ni vukovi ni kriminalci već stjenice, bed bugs. Dobro je provjeriti madrac prije korištenja, pogledaš donju stranu ima li kakvih kukaca i možda krvi na plahti. Ima nekih sprejeva, ne znam koliko su korisni. Ako ih vidite, bolje javiti vlasniku da vam da drugi krevet.

Prošli smo kroz Pamplonu uz kratko zaustavljanje na tržnici i malo smo skrenuli s puta kako bi vidjeli tvrđavu u kojoj je park.

Po putu smo opet sreli Koreanca Astina pa smo nas četvero nastavili zajedno. Astin je po putu povremeno vadio drona pa snimao, ima još i kameru s kojom snima video snimke i objavljuje ih na svome youtube kanalu i naravno ima još i mobitel, kao i laptop. Ja sam mislio da odemo do Uterge. No Antonio je rekao da će ići do Zariquigui. Marko je rekao da ajmo onda tamo da idemo zajedno. Kada smo tamo došli, čuli smo da nema mjesta. Onda je Antonio rekao da se možemo razdvojiti, ionako svatko ima svoj put. Tada smo pitali za svaki slučaj u albergeu ima li mjesta pa su rekli da imaju, samo da čiste sobu i lijepe sa silikonom pa da moramo pričekati sat vremena. Moja teorija je da su možda imali stjenice u toj sobi pa da čiste sobu od tih vampira jer tko bi preuređivao sobu usred sezone. Antonio je ipak odlučio otići dalje, 6km je sljedeće selo i treba proći jedan vrh. Ja sam rekao Marku da bih otišao ako znamo da ima mjesta u drugome jer stvarno je to očito problem, hrpa ljudi, čini se, ove godine ide u rujnu. Šveđanka Emily je probala nazvati da provjeri i nije mogla dobiti broj. Pitali smo vlasnika da proba on pa se nekako izmotavao i govorio da je soba ok i da nema problema pa da kaj će zvati. Otuširali smo se, svaki posebno. Nakon toga dolazi vlasnik i ispričava se jer ipak soba neće biti spremna pa moramo drugdje. Opet molim da nazove i sada rado pomaže i zaista ima mjesta u Utergi pa idemo tamo. Odlučili smo još malo odmoriti, pijem pivo vani s ekipom i upoznao sam po prvi puta čovjeka s Farskih otoka.

Na vrhu kojim prolazimo ima silueta grupe hodočasnika, fora izgleda i sve je puno vjetroelektrana. Kada se spustimo u Utergu i ulazimo u alberge odmah srećemo Antonia. Sjećam se i kako smo onu noć završili u šatoru. Nemreš predvidjeti kaj će biti, treba se prepustiti. Kaže evanđelista Ivan:
Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.

Dok ovo pišem, ležim u hammocku u dvorištu u Casa Baztanu. Ljubazan domaćin, a tu je i kapelica. Idem kasnije tamo pročitati još komadić evanđelja. Na večeri susrećemo opet Fritza, vidimo da momak ima dobar tempo.

I dalje me muči internet, čak i kad imam 4g, ne radi nekaj dobro i vidim da veće slike ne prolaze po aplikacijama pa ću možda samo pisati dnevnik.


Welcome to a place where words matter. On Medium, smart voices and original ideas take center stage - with no ads in sight. Watch
Follow all the topics you care about, and we’ll deliver the best stories for you to your homepage and inbox. Explore
Get unlimited access to the best stories on Medium — and support writers while you’re at it. Just $5/month. Upgrade