Put Sv. Jakova #6: Marko izgubio sandale
Ima nekih aplikacija koje mogu pomoći ako se izgubite slučajno ili namjerno, a imaju i popise hostela i etapa. Camino tool malo fulava stazu, grubo locira, a nekad je dobar i ima više varijanti puteva. Camino Pilgrim dobro pokazuje po onome što sam do sada vidio, no samo francuski put. Ima svaka i drugih prednosti i mana. Kad je noć, nekada dođe dobro da budeš siguran da si dobro skrenuo. Uz aplikacije koristim i digitalnu knjigu na mobitelu koju sam naručio preko Amazona: A Village to Village Guide to Hiking the Camino de Santiago, Camino Francés: St. Jean — Santiago — Finisterre
Budimo se u 4.10h, spremamo stvari, obavimo wc, razgibavamo se, malo popričamo i u 5h krećemo. Doručak bi trebao biti u 6h pa ga preskačemo, ali čini mi se da je to ionako kruh i pekmez pa ne žalim. U zoru smo obično sami na putu pa se pomolimo, namijenimo hod za pojedinu osobu, danas će to biti moja sestra i Markova sestra. Kreće padati kiša, cijeli dan bi nas trebala gnjaviti, kažu stručnjaci. Po putu opet jedem divlje kupine, to mi bude kao doručak
Ujutro ulazim u neku crkvu gdje smo pročitali dio Ivanovog evanđelja. U susjednoj prostoriji časne su pjevale i molile, lijepo za čuti. Pri izlasku nailazim na nekog Koreanca.
On: čaoća
Ja: what (que)???
On: čućua
Ja (mislim u sebi, ali ipak ne izgovaram): ma pričaj bre srpski da te ceo svet razume.
Skužim da je mislio na crkvu pa mu kažem yes i mnogo klimam glavom i pokazujem ulaz kroz koji sam prošao. Kasnije smo njega i frenda mnogo puta sretali po putu. Dao sam mu malo kupina koje sam ubrao, nitko ih ne kupi, a ja valjda 100 komada barem pojedem na dan. Nadam se da ga je razveselilo. Slikali smo se isto par puta i uvijek se nasmiješimo jedni drugima kada se sretnemo. Naša srca komuniciraju, iako ne razumijemo jezike jedni drugih.
Sviđa mi se kamenita arhitektura kakvu imaju Španjolci. Taj neki žuti kamen svuda koriste i bude lijepo. Imaju tako velebne crkve, kamene rimske mostove, razne kuće i sviđa mi se to. Crkve su iznutra bogate zlatom.
Hodamo Navarrom koja je dio Baskije. Tu ima lijepih malih gradića po putu i Navarra će mi ostati u lijepome sjećanju.
Razdanilo se i sjedamo na kavu u jednome gradiću. Imaju neki glineni vrč, velik i težak s ručkom prema gore. On ima jedan veći ulaz za natočiti i mali izlaz za piti. Pa se skupilo nas par i pijemo i gledamo koji će se više zaliti. Sitnice koje čovjeka razvesele. Bio je tu i jedan otac sa sinom od desetak godina. Lijepo je vidjeti kada tako obitelj putuje.
Pokraj nas prolazi jedna starija Talijanka koju kasnije ponovno srećemo u parku i ona i ja zajedno pedaliramo na uličnoj teretani. Tu Talijanku kasnije povremeno srećemo i pratit će nas tako do Santiaga. Uvijek je nasmiješena i rado se pozdravimo.
Krajolik se mijenja. Izlazimo iz planinske klime gdje je bilo mnogo ovaca, goveda, konja i svi bi oni imali zvonca pa nas je pratio taj njihov zvonki orkestar. Toga više nema. Sada smo okruženi vinogradima i maslenicima. Polja suncokreta su spržena, tamna, pa ništa od onih spektakularnih slika koja često viđate kod drugih hodočasnika.
Povremeno nailazimo na spomen križ osobe koja je preminula na putu. Ima ih, a mnogo je ljudi prošlo put pa je to valjda normalno, ali nekako ih doživljavaš bliskima sebi jer prolaze ono što i ti.
Jako dobro je kada naletite na rijeku. Po putu smo tako točali noge i jedno sat vremena nas nisu boljele. Kada sam došao u Estellu, okupao sam se u rijeci, nadam se da je i to dobro. Gužva je u tuševima.
Po putu između gradova ponekad netko napravi štand gdje se prodaju hrana i piće, ponekad na bazi donacije, a ponekad uz istaknute cijene. To je obično i lijepa prilika za druženje.
Cijela etapa od Puenta la Reina do Estelle je lijepa i ima šarmantne gradiće u kojima bih rado ostao prespavati. Posebno mi se svidio Cirauqui, ima crkvu (od kamena naravno) na vrhu brda koja se ističe i ispod nje su kuće, ima i vrata (od kamena) kao stari ulaz u grad oko kojih su se mnogi domaći i hodočasnici okupili i sijede na podu i po kafićima uokolo, druže se, lijepa atmosfera. I sve je to na brdu, strmo nekako pa to isto utječe na arhitekturu i dojam grada. Sve to podsjeća na istarske gradiće. Odspavali smo u Estelli koja mi se posebno svidjela. Mostovi, dio oko rijeke, crkve, brdo iznad grada s lijepim pogledom, fina večera. Tu sam upoznao Izraelca Tomara. Prije tog grada kod Villatuerte je crkva Sv. Mihovila gdje ljudi pišu molitve na papirić i ostavljaju ih na oltaru. Ma toliko toga ima da ne možeš sve iskusiti i zato valjda svatko ima i drugačiji Camino (uz to što su tu i druge osobe i svatko je drugačiji). Hoću reći, velik je izbor i samo dio toga svega će već ostaviti dobar dojam.
Španjolci vrlo pažljivi, uslužni, vole pomoći, jedino ne znaju baš engleski.
Marko je jučer izgubio sandale. Danas je jednu od njih Inge našla, a Collin mi je to javio mobitelom. Ne znamo što je s drugom sandalom, to će zauvijek ostati zagonetka. Ispale su negdje kada smo se spuštali s brda pred gradićem u kojem smo prespavali. Već smo išli kupiti druge.









