Put Sv. Jakova #7: fešta u Torres del Rio
Neke stvari koje zapišem su se dogodile dan prije ili nakon pisanja zapisa pa imajte na umu ukoliko vam nešto bude čudno.
Sreli smo neku veselu bakicu Talijanku. Ona zna samo talijanski, ali priča sa svima i veseli se. Iako ju malo tko razumije, nju to ne smeta, ona uživa u putu i razgovoru čak i na ovakav način. Mi smo ju malo skužili pa joj je bilo fora, a Koreanci blijedo gledaju, no nju ništa ne smeta.
Pričao sam s mamom pa mi je rekla da pozdravim Marka i druge. I stoga pošaljem ja pozdrav Koreancu Astinu. I on se ugodno iznenadio i duboko se zahvaljivao i rekao da će i on nazvati mamu. Poklonio sam mu licitarsko srce. Cijela ceremonija je snimljena kamerom i nakon obrade videa ide na njegov youtube kanal. Ako ikada dođem u Koreu, možda ću biti slavan i ljudi će me prepoznavati na ulici. Cijelim daljnim putem licitarsko srce je putovalo na Astinovom ruksaku. Astin je potom meni poklonio korean red ginseng, kaže da je dobro za obnovu energije. Evo, mama, ne moraš se brinuti, ako zagusti, imam asa u rukavu!
U prva tri sata hoda nismo sreli ni jednoga hodočasnika, ali smo zato prestigli desetak puževa. Jako su spori, ali su vjerojatno krenuli na put još prije nas. Počeo me jako boliti lijevi taban uz prste, otežano hodam. Radim pauze po putu svako malo pa bude podnošljivo.
Jučer pred restoranom u Estelli sjedi lik pa ga pitam za klopu jel dobra i od kuda je itd. Veli da je iz Izraela. Velim ja njemu da je i Santiago iz Izraela. Danas ga opet srećem pa pričamo. On živi u kibucu (kibbutz) u pustinji koji se zove Samar. Tamo ima 250 ljudi od kojih su neki članovi zajednice, a neki su volonteri, odnosno privremeni članovi. Sav novac se daje zajednici, a od zajednice se dobije nešto love za trošenje. Sve se dijeli. Većina ljudi radi unutar zajednice. Drugačije je, nema pritiska, ne stišću te rokovi, jedino hranu treba ajmo reći na vrijeme pripremiti, no radi se tamo dosta, nije ljenčarenje. Može se naučiti puno praktičnih poslova. Neki rade i van zajednice i onda daju lovu zajednici. Za strance postoji nešto što zovu KPC program, oni isto mogu doći, dovoljno je znati engleski.
Los Arcos ima prekrasnu crkvu iznutra, najljepšu koju sam do sada vidio po putu.
Sreli smo Talijana. Zove se Michele, a drugo ime mu je Marko. Kao nas dvojica, Marko i Mihovil. Uletio je u neku krizu i traži sebe i što će dalje. Klasika. Zanimljiv lik, veli da je u Torres del Rio neka fiesta, ulala. Obližnji grad je udaljen manje od kilometar. Oba grada su svaki na svojemu brdu i super je pogled iz jednoga grada na drugi. Dok smo čekali da sve počne, šećemo gradom i pijemo pivo sjedeći na podu glavnoga trga. Na fešti se skupilo ljudi, dijelili su klopu i vino, bila je molitva u crkvi, svirali su glazbu (klinac je odlično udvarao po bubnju i još su svirali na neke trube). Poslije su puštali glazbu i ljudi su plesali na trgu.
Pričam s Njemcem Fritzom koji studira teologiju i zanima ga odlazak u kibuc radi učenja hebrejskoga pa ga spajam s Izraelcem Tomarom kojeg sam ranije spomenuo. Fritza već redovno srećemo putem i polako postaje dio našeg tima. U albergeu smo opet sreli Šveđanku Emily (ima krvave žuljeve/rane) i još neke ljude s puta od ranije. Emily se sigurno napatila, ali i dalje izgleda lijepo i nosi osmijeh na licu kao da se ništa loše ne događa. Upoznao sam po putu i Ruskinju Evgeniju koja radi kao odvjetnica za neku belgijsku tvrtku i pošto nemaju baš posla, otišla je na El camino. Sjedila je sama pod jednim drvetom na putu i odmarala u hladu. Pričala je da se bavila yogom i podučavala ju, ali je prestala s time, sada ju više ni ne vježba. Ako ju opet sretnem, možda ju pitam zašto, moglo bi biti zanimljivo.
Pričao sam sa starijim gospodinom o demokraciji i revoluciji i povijesti. Na španjolskome. Vjerujem da smo se bolje razumjeli nego što se političari međusobno razumiju.
Malo je tu vjernika po putu pa pokušavam na nježan način promovirati ignacijanske duhovne vježbe ako uočim da nekoga zanima neka vrsta duhovnosti. Obično ispričam nešto iz početka njegove biografije i kako je prepoznavao različite pomake u duši dok je ozlijeđen čitao romane o vitezovima u usporedbi s biografijama svetaca.









