Put Sv. Jakova #8: djeca veselo pozdravljaju hodočasnike u Logroño
Dok ujutro odlazimo iz gradića, fiesta još uvijek traje, a petak je ujutro, gradić templara je to bio. Ustajemo dovoljno rano da vidimo i zvijezde na nebu. Po noći tako nailazimo na hrpe poslaganih kamenja i uvijek mi to nekako izgleda kao neko groblje. Sada po noći ostavlja još jači dojam. Po granama borova su šarene trake. Umjetničke duše hodaju ovim putem. Osjeća se ugodan miris borova.
Bude naporno hodati, kreću problemi. Astin već razmišlja kakav da mu nadgrobni spomenik napravimo ako umre. Legao si je leđima na kamenu klupu, sklopio ruke na trbuhu. Želi da tako bude i njegov spomenik i da još na spomeniku bude i njegov dron i njegova kamera s tronožcem. I naravno njegov legendardni ruksak s kotačićima.
Palo mi je na pamet. Na španjolskome pan znači kruh, a na poljskome gospodin. Krščani vjeruju da je kruh blagoslovljen tokom pretvorbe postao Tijelo Kristovo, hrana za dušu koja vodi u život vječni, a Krista često nazivaju Gospodinom. Zanimljivo, zar ne?
Logroño je dugačak grad, mnogo buke, nije mi se svidio ulazak u njega. Ali ima i dugačak lijepi park kroz koji smo prošli i lijepi centar. Kasnije sam čuo da ovdje negdje ima odličan donativo albergue. Djeca se vesele kada vide hodočasnike i žele nam sretan put pa viču "Buen camino peregrino". To me razvedrilo. Prolazimo i kroz veliki park s jezerom gdje srećemo vjeverice. Spavama u Navarrete, manjem mjestu s ogromnom crkvom baroknog stila. Imaju i kip Sv. Ignacija. Bili smo na misi iza koje je bio blagoslov hodočasnika. Od ranijih poznanika sreli smo Ruskinju i Njemca i Koreanca Antonia koji je ostao u ranijem mjestu. Razvodnila se ekipa, a sad će vikend, valjda ne bude opet frka sa smještajem.









