Rat ili mir?

Ovaj članak me potaknuo da opet malko razmislim o tome što se zapravo događa. I sa nama i sa svijetom.

Naslov koji sam dao ovoj pisaniji je pretenciozan, kao da mi možemo birati ishod situacije, tj. da li će biti rat ili mir. Istovremeno, pitanje minorizira stvarnu opasnost od rata jer riječ “mir” daje lažnu nadu i hrani našu osobinu da poput noja skrivamo glavu u pijesak. Kako sada stvari stoje, rata će prije biti nego ga neće biti.

Sigurno se pitate zašto neprestano tako katastrofično gledam na stvarnost u kojoj živimo. Pa možda zato što odavno, u mom slučaju konkretno još od 1982. godine, znam da će se ono što ima velikog izgleda da se dogodi, najvjerojatnije i dogoditi. Od tog doba u meni više ne postoji onaj psihološki obrambeni mehanizam koji me štiti od krute realnosti a koji se svodi na “pa neće valjda”. Hoće “valjda”. Taj obrambeni mehanizam nas često dovodi u situacije da smo “šokirani” onim što se naposljetku dogodi. Taj mehanizam je produkt straha od stvarnosti i produkt naše lijenosti i nespremnosti da se suočimo sa realnim životom. Radije živimo u ružičastim oblacima i neprestano odgađamo da učinimo bilo šta što će okolnosti okrenuti u drugom smjeru.

Za promjenu tih okolnosti nije potrebna nikakva agresivna akcija(od koje svi toliko konformistički strepimo), za tu promjenu je dovoljno da iskoristimo jedno od najjačih poznatih sredstava za promjenu stvarnosti, a to je naš OSOBNI IZBOR. Mi OSOBNO biramo da li ćemo ići u rat ili nećemo. Oni koji nam smještaju rat, operu nam mozak i dovedu nas u situaciju da mislimo da je rat neizbježan. Da li uistinu jest neizbježan? O tome odlučuje naša nametnuta nam uvjerenost o neizbježnosti. Oni koji nam ispiru mozak i organiziraju ratove čine to vrlo vješto naprosto zato što znaju kako prosječan ljudski mozak funkcionira. Kako znaju? Pa kako ne bi znali kad su ga oni kroz kompletnu edukaciju i život u demokraciji temeljito isprogramirali i sad samo “pritišću dugmiće”! Čak i oni koji su svjesni toga što govorim i dalje žive po inerciji. Tu ubrajam i sebe. Kad je ta inercija osviještena i kad smo svjesni svojih izbora, činimo sve manje “loših” izbora. Naime, besmisleno je izigravati samome sebi heroja i suprotstaviti se cijeloj paradigmi i agresivno se boriti protiv nje. Paradigmi će to biti daleko manje od uboda komarca. A oni koji bi možda i podržali takvog “borca”, uplašeni su njegovom patnjom koju mu isporuči sistem kontrole u ovom našem “kokošinjcu”. Uplašeni, definitivno odustaju čak i od osobnih izbora koji se zapravo svode samo na ignoriranje svega što čini elemente kokošinjca. To znači ignoriranje svega što “posrednici”, paraziti na ovoj planeti, čine da bi mi i dalje ostali domaćini parazitima.

Prvi element kontrole su MENTALNI PROGRAMI. Nažalost, biti svjestan vlastite programiranosti je najteži zadatak u cijelom životu bilo kojeg čovjeka. Znanost o ljudskoj psihi kaže da sve prve istine koje smo stekli u životu odlaze u našu podsvijest i djeluju na naše svakodnevne odluke i izbore. Sve istine s kojima smo kasnije tokom života došli u dodir, ako samo proširuju naše prve istine, doživljavamo kao uvjerljive. One istine koje se suprotstavljaju prvo usvojenim istinama doživljavamo kao neuvjerljive i nismo ih u stanju niti ozbiljno razmotriti. Nešto u nama se silno opire da se pozabavimo njima. Ismijavamo ih, ljutimo se, spremni smo i na fizički obračun u obrani svojih nametnutih programa i prvotnih istina. Izlaz iz takve programiranosti je mučan i zahtijeva puno vremena u kojem se bavimo sobom i istinama koje smo oduvijek smatrali konačnima. Svatko sam za sebe donosi odluku o deprogramiranju. Kad donese takvu odluku, dokazi o stvarnosti kakva ona zaista jest počnu izvirati sa svih strana. Brzina priliva novih istina ovisi samo o našoj spremnosti i sposobnosti da ih apsorbiramo.

U kontekstu mentalnih programa pokušat ću razmotriti prijetnju velikim ratom koji nam nameće Elita.

Elita sebe smatra zaštićenom. Smatraju da ih posljedice njihovih manipulacija ne mogu zahvatiti. Zaštićeni su svojim znanjem o kojem suvremena znanost pod njihovom kontrolom može samo sanjati(npr. hrane se organskom hranom i liječe homeopatijom i energetskom medicinom), zaštićeni su fizički ljudima koje plaćaju da vode brigu o njima i zaštićeni su podzemnim gradovima koje su odavno izgradili spremajući se za ove promjene na planeti koje sve intenzivnije nastoje nametnuti. Samo u USA je tih podzemnih gradova devedesetih godina prošlog stoljeća bilo 133. Tko zna koliko ih je do sada još izgrađeno. Ti podzemni gradovi imaju željeznicu koja nadzvučnom brzinom vozi putnike od jednog do drugog podzemnog grada. Dakle, infrastruktura za preživljavanje Elite i njihovih slugu je spremna.

Bahatost političara koji bez imalo ustezanja govore o atomskom ratu proizlazi iz njihovog vjerovanja da su zaštićeni. Nisu svjesni da kako oni lažu nama da tako i njihovi gospodari lažu njima i da neće baš svi zagovornici rata ostati zaštićeni.

Ono najvažnije u cijeloj toj planetarnoj promjeni je činjenica da smo MI oni koji ratuju. A ne oni. Mi samo izvršavamo programe koje su nam nametnuli naši gospodari. Vjerujemo da je stvarnost onakva kako nam sugeriraju naši programi. Oni koji održavaju stanje naše programiranosti neprestano ih učvršćuju kroz dnevnu propagandu. Dakle, MI ODLUČUJEMO O RATU I MIRU, a ne Elita. Oni nas samo nagovaraju, lažu nam ne bi li nas naveli, pomažući se našim strahom i svojim lažima, da započnemo rat. Rat koji će promijeniti sudbinu ove planete i po njihovom vjerovanju dovesti ih u poziciju, da nakon preživljavanja u podzemnim gradovima, postanu neskriveni apsolutni gospodari ove planete. Iz svega rečenoga je vrlo jasno da ishod sudbine planete ne ovisi o Eliti, nego o nama. Njih, koji su na vrhu i koji znaju za cijeli Plan, jako je malo. Neki kažu da ih na planeti ima od 2000 do 10 000. Oni nisu eksponirani. Oni koji su eksponirani su samo njihov alat kojim uređuju “kokošinjac”.

Detalji koji se tiču trenutne situacije i koji govore sve otvorenije o očitoj namjeri Amera da zarate sa Rusima, nalaze se u članku čiju sam poveznicu stavio na početku teksta. “Glupavost” evropskih političara koji “ne vide” da će se rat odvijati prvenstveno na tlu Evrope, nije glupavost, nego samo uvjerenje da su zaštićeni. Za Norvešku i Švedsku znam da imaju podzemne gradove za Elitu. Svi ti neustrašivi evropski političari smatraju da im je mjesto u tim gradovima. Monsanto, Syngenta i Bill Gates su npr. na krajnjem sjeveru Norveške izgradili banku sjemena koja može izdržati bilo kakvu prirodnu ili “neprirodnu” katastrofu i koja je zaštićena svim mogućim elektronskim i mehaničkim zaštitama da se nepozvani ne bi okoristili njome. Što mislite zašto?

One clap, two clap, three clap, forty?

By clapping more or less, you can signal to us which stories really stand out.