Kako su glasali otoci

Zakon o koncesijama digao je otočane na noge. Jesu li si zaista sami krivi za to zbog čega prosvjeduju?

Oko izmjena Zakona o koncesijama digla se velika buka. Početkom srpnja, Pokret Otoka je na svojoj Facebook stranici objavio album sa slikama 77 saborskih zastupnika koji su glasali za taj kontroverzni zakon, uz komentar:

Upamtite njihova lica i imena, upoznajte se s ljudima koji odlučuju o našoj budućnosti, upitajte ih kad ih sretnete da li ih je sram.

Tih 77 ljudi izabrali su birači koji su 11. rujna 2016. izašli na izbore i glasali za kandidate 9. saziva Hrvatskog sabora.

Nekako tih dana, kada su mediji intenzivnije pisali o Zakonu i protestima dijela javnosti, jedan moj prijatelj je na Facebooku komentirao nešto u stilu ‘Uopće ih ne žalim, sami su ih izabrali…’, što je zapravo poprilično korespondiralo i sa mojom prvom reakcijom. Obzirom da često volim preispitivati svoje neke predodžbe i stereotipe, to me je navelo da se zapitam koliko je taj dojam zapravo točan?

U nadi da ću brzo i lako potvrditi svoj prvi dojam da su otoci, kao uostalom i većina Dalmacije, sami birali te iste ljude koji im sada “otimaju plaže”, sa stranica Državnog izbornog povjerenstva (DIP) skinuo sam rezultate za posljednje parlamentarne izbore, i potražio rezultate na nekoliko biračkih mjesta po otocima u okolici Zadra.

Zadarsko područje je jedna od dalmatinskih utvrda HDZ-a, pa sam stoga očekivao da ću i na otocima u zadarskom arhipelagu pronaći sličan rezultat.

Ali, na moje nemalo iznenađenje, prvih par biračkih mjesta koje sam pogledao (na Ižu, Molatu, i Silbi) vrlo ubjedljivo je više glasova dalo SDP-ovoj listi. To me je poprilično zaintrigiralo, pa sam počeo tražiti rezultate po drugim otocima duž cijele obale. Kada sam malo povećao uzorak, pokazalo se da su rezultati prilično ujednačeni, te da odgovor nije moguće dobiti bez detaljnije analize.

Prije same analize, par disclaimera…

(1) Iako se Zakon o koncesijama, barem u ovom svome aspektu koji je digao najviše kontroverze, tiče cijele obale, zbog akcije Pokreta otoka se u javnosti stekao dojam da su otoci najviše pogođeni. U neku ruku to i jest točno, jer po svojoj naravi otočke općine bi trebale imati proporcionalno najveći udio obalnih područja u svojoj ukupnoj površini (pogotovo manji otoci), pa je stoga i moguća šteta od eventualne zlouporabe navodnih manjkavosti spornog zakona potencijalno i značajnija za otoke i ljude koji tamo žive.

(2) Ovdje ne želim ulaziti u analizu samog zakona. Osobno ga nisam proučavao, pa ne mogu govoriti o konkretnim manjkavostima, iako osobno vjerujem da su kritike koje su proteklih dana i tjedana bile iznošene u javnosti sasvim utemeljene. Zbog toga što Zakon nisam osobno analizirao, u prethodnom paragrafu i kažem “navodnih” manjkavosti, no to nikako ne znači da sam općenito rezerviran spram iznesenih kritika.

Nesređeni podaci i administrativni ćušpajz

U cijelu priču oko analiza sam se upustio jer sam naivno pomislio da ću do odgovora doći u par klikova: skinuti excelice, filtrirati otočke općine, i sve to posumirati. No nakon tih par klikova, shvatio sam da zadatak baš i nije toliko trivijalan.

Naime, naseljeni otoci u Hrvatskoj (njih 50) su podijeljeni u tri izborne jedinice i šest županija, te su razlomljeni na više od 45 jedinica lokalne samouprave.

Prva četi otoka po broju stanovnika (Krk, Korčula, Brač, i Hvar) očekivano su podijeljeni na više općina (između četiri i osam), no sljedeća tri (Rab, Pag, i Lošinj) imaju samo jednu (Rab i Lošinj) ili dvije općine (Pag, koji je dodatno podijeljen između dvije županije — Ličko-senjske i Zadarske).

Mnogi otočići su pridruženi gradovima na kontinentu (npr. oni u zadarskom, šibenskom, trogirskom, ili dubrovačkom arhipelagu), ili općinama na drugim otocima. Općina Mali Lošinj se, zbog cestovne povezanosti recimo, prostire i na Cres, slično kao što i dio Murtera pripada kontinentalnoj općini Tisno.

A posebno zanimljivo je Čiovo, koje je podijeljeno na dvije izborne jedinice (IX. i X.).

Ova neujednačenost adminstrativne podjele otoka znači da za analizu rezultata izboda nije dovoljno samo pridružiti općine njima pripadajućim otocima, i zbrojiti podatke, već je u velikom broju slučajeva potrebno ići do razine pojedinog biračkog mjesta. A ispostavilo se da ni jedno ni drugo nije baš jednostavno.

Naime, da biste određenu općinu, ili biračko mjesto, pridružili određenom otoku, potrebno je kombinirati podatke iz DIP-a, sa kartom (živio Google Maps), te sa podacima sa interneta (nekad Wikipedija, a nekad službene stranice jedinice lokalne samouprave, ovisno o tome koji izvor ima potpuniji podatak o naseljenim mjestima u predmetnoj jedinici lokalne samouprave).

Kada sam shvatio u što sam se upustio, već je bilo kasno: znatiželja je bila prevelika, baš kao i izazov.

“Metodologija”

Ovdje moram dodati još jedan, bonus disclaimer: ne bih se usudio ovo nazvati ozbiljnom analizom. Ovo je naprosto brzinski hack-job, back-of-envelope izračun napravljen sa ciljem da se napravi jedna relativno relativno pouzdana procjena glasačkih preferencija otočana na parlamentarnim izborima u rujnu 2016. Zato naslov ovog odjeljka i jest pod navodnim znacima.

Dakle, kako sam došao do rezultata koje ovdje iznosim… Krenuo sam od popisa naseljenih otoka sa Wikipedije i kopirao ih u Excel. Nadalje, otoke sam prema karti izbornih jedinica podijelio u VIII., IX., ili X. izbornu jedinicu, te sa stranica DIP-a skinuo podatke (u xls formatu) o rezultatima izbora po biračkim mjestima za predmetne izborne jedinice.

Ideja je bila da u tablici popišem sumarne rezultate glasanja po biračkim mjestima na otocima. U tu svrhu sam, za svaki naseljeni otok prvo pokušao napraviti popis gradova odnosno općina, tj. jedinica lokalne samouprave (JLS). To je jednostavnija varijanta, jer se onda u DIP-ovoj excelici relativno jednostavno mogu filtrirati sva biračka mjesta koja pripadaju predmetnoj JLS, i samo zbrojiti podatke.

Ali tamo gdje je otok pridružen nekoj drugoj JLS ili gdje JLS prelazi granice otoka, stvari su bile nešto kompliciranije. Na tim otocima bilo je potrebno prvo naći odgovarajuću JLS kojoj otok pripada, i onda na popisu biračkih mjesta predmetne JLS probrati biračka mjesta koja pripadaju predmetnom otoku.

Prvi korak je utvrditi kojoj JLS pripada teritorij određenog otoka (najčešće preko Wikipedije), zatim identificirati sva naseljena mjesta kao kandidate za lokaciju biračkog tijela (kombinacija pregleda zemljopisne karte i traženja podataka na internetu), te onda u DIP-ovoj excelici pokušati naći odgovarajuće biračko mjesto prema nazivu, lokaciji, ili adresi biračkog mjesta.

Konačan rezultat bio je popis ključnih riječi preko kojih sam u DIP-ovoj tablici mogao filtrirati biračka mjesta na otocima. Nakon toga preostalo je “samo” povaditi podatke i napraviti analizu.

Obzirom da sam sam sve radio pješke, da si olakšam ručni rad, ograničio sam se na podatke o ukupnom broju birača i važećih listića (da mogu odrediti, nazovimo, ‘efektivnu izlaznost’), te broj glasova koji su osvojile dvije najveće liste: ona HDZ-a i ona SDP-a. Imao sam namjeru uključiti i podatke za Most i Živi zid, ali to bi značilo 30% više ručnog rada, pa sam od toga odustao.

Ovdje treba naglasiti da sam pojedine otoke, zbog toga što spadaju u istu općinu, tretirao kao cjelinu, iako sam ih teoretski mogao tretirati zasebno, gledajući rezultate po pojedinim izbornim mjestima. U analizi sam imao 5 takvih skupina: (1) Cres, Lošinj, Ilovik, Susak, i Unije; (2) Drvenik Veli i Drvenik Mali; (3) Dugi Otok i Zverinac; (4) Murter i Kornati; te (5) Ugljan, Ošljak, Rivanj, i Sestrunj.

Pet naseljenih otoka nije uključeno u analizu, obzirom da ih nije bilo moguće pridružiti nekoj općini odnosno biračkom mjestu; to su: Biševo, Male i Vele Srakane, Sv. Andrija, i Vrnik.

Ako netko ima želju produžiti gdje ja stadoh, pa dodati rezultate za ostale liste, ili pogledati detaljno rezultate za grupirane otoke, link na Google Spreadsheet sa podacima koje sam analizirao je na dnu članka.

I konačno: kako su dakle glasali otoci?

U sve tri obrađene izborne jedinice (VIII., IX., i X.) ukupno je bilo 1.140.171 birača, od čega je 120.223 otočana (10,5%).

Grubo govoreći, glasači na otocima čine negdje oko 10-ak posto biračkog tijela u svojim izbornim jedinicama: u VIII. izbornoj jedinici čine 10,5%, najmanje ih je u IX., samo 9,2%, a najviše u X., i to 11,9%.

Kada se zbroje svi glasovi u sve tri obrađene izborne jedinice, HDZ je dobio ubjedljivo više glasova od SDP-a: razlika je čak 57.720 glasova, što čini prednost od 9,7%.

No ako u gledamo samo otoke, rezultat postaje praktično neriješen: prednost HDZ-a se svodi na samo 323 glasa, odnosno 0,5%.

Zanimljivo je to da na otocima rezultat nije izjednačen zato što otočani manje vjeruju HDZ-u, već zato što su u puno većem postotku svoj glas dali SDP-u.

Naime, kada se zbroje sve tri izborne jedinice, svoj glas HDZ-u na izborima ukupno je dalo 38,5% birača, a ako gledamo samo otoke, podrška je neznatno manja: 36,2%.

SDP je pak na u predmetne tri izborne jedinice ukupno dobio 28,8% glasova, dok su na otocima dobili čak 35,7%.

Zanimljivo je i to da je u VIII. izbornoj jedinici, gdje je SDP ostvario prednost od čak 16% u odnosu na HDZ, situacija obrnuta: otočani u toj izbornoj jedinici su bitno veći postotak svojih glasova dali HDZ-u nego birači u izbornoj jedinici kao cjelini: u toj izbornoj jedinici 19,8% birača glasalo je za HDZ, a ako gledamo samo otoke, HDZ je podržalo 30,1% glasača.

I kada podvučemo crtu, iako otočani približno jednako podržavaju HDZ kao i glasači u ostatku “primorskih” izbornih jedinica, da su birači u IX. i X. izbornoj jedinici glasali kao što su glasali njihovi otoci, HDZ ne bi imao većinu u Saboru potrebnu za izglasavanje kontroverznog Zakona o koncesijama.

Ako vas zanimaju detalji, niže su linkovi na datoteke sa analizom i ulaznim podacima.

Analiza i ulazni podaci