
Apatija oko nas je potencijal da djelujemo
Jure Mihael Slavić 21-godišnji je student Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Njegovo usmjerenje su hrvatski i talijanski jezik i književnost, a pored studija bavi se društvenim aktivizmom i volonterskim radom kroz dvije studentske udruge SKAC_St i SplitMisli kojoj je predsjednik. Od 2010. djeluje i kao animator slobodnog vremena u salezijanskoj župi na Kmanu te rekreativno igra nogomet.
Studentski katolički centar Split, poznatiji kao SKAC_St neprofitna je udruga civilnog društva koja se bavi mladima, posebice studentima u duhu kršćanskoga svjetonazora i prepoznata je od mladih u Splitu i na Splitskom Sveučilištu kao platforma dobrih ideja koja služi njihovom razvoju kroz aspekte duha, duše i tijela i kroz koju sami mogu otkriti načine djelovanja za dobrobit zajednice. Vizija vodstva udruge je svijet u kojem svaki čovjek može biti autentičan, gdje su mladi aktivni graditelji društva, a osobne kvalitete i talenti poprimaju smisao kada se koriste za opće dobro. Gdje se kršćanske vrednote prepoznaju kao istinski potrebne za održivi razvoj suvremenoga svijeta. U udruzi je uključeno preko 500 polaznika raznih projekata i 50-ak najaktivnih članova koji su voditelji projekata.
Udruga mladih i studenata SplitMisli osnovana je iz nužne i neodgodive potrebe promocije argumentirane javne rasprave i uloge i mjesta mladih u toj raspravi. Zajednička misija članova udruge SplitMisli je pravednije i humanije društvo u kojem će mladi ljudi biti ključni faktor i nosivi stupovi cjelokupnog društva. Inovativnost i kreativnost studenata doprinijet će pametnom, održivom i uključivom razvoju društvene zajednice što će izravno imati pozitivne posljedice u odnosu prema kvaliteti života svakog pojedinca u gradu Splitu. Projekti koji su dosad provođeni uglavnom se odnose na javne tribine o aktualnim društvenim i političkim temama gdje mladi u suradnji sa stručnjacima iz pojedinih područja istražuju načine poboljšanja uvjeta u kojima živimo te promiču kritičko razmišljanje.
Zašto ostaješ u Hrvatskoj? Imaš li kakvih osobnih iskustava?
Najviše sam naučio o ostanku u okviru svoje obitelji, ali i iz vlastitog životnog iskustva. Od svojih roditelja koji su unatoč svim nedaćama uvijek uspijevali pronaći načine za opstanak i koji su vjerovali da oni koji žele raditi, pronalaze posao. Od svoje sestre koja je kao liječnica imala priliku otići raditi u Švicarsku i povesti svoju obitelj, ali to nije učinila. Oni su vjerovali da se do uspjeha ide dječjim koracima i pomno su razmatrali prednosti i nedostatke odlaska, što je u konačnici dovelo do zaključka da nije vrijedno napustiti ono što osjećaš svojim, čak i uvjetima koji ne obećavaju mnogo. Danas se prvenstveno vodim osobnim razmišljanjima i stavovima koji mi nakon prošlogodišnjeg života u Belgiji i Francuskoj objelodanjuju da kao pojedinac možeš djelovati u svakoj sredini, ako na ispravan način koristiš talente koje ti je Bog dao.
Danas se prvenstveno vodim osobnim razmišljanjima i stavovima prošlogodišnjeg života u Belgiji i Francuskoj.
Upravo taj život u inozemstvu koji sam spomenuo bio je zasigurno jedan od najupečatljivijih iskustava ponajprije zbog tadašnje dinamičnosti koja je podrazumijevala mnoštvo kvalitetnih sadržaja, upoznavanje drukčije kulture i novih načina rada, ali i činjenice da sam se u potpunosti osamostalio. Loša iskustava nikada zapravo nisam ni imao. Vlastite greške smatram školom. Ili o nečemu ne bih dovoljno promislio ili ne bih imao dovoljno upornosti za dobro.
Koje bi savjete sebi podijelio da ovog rujna postaješ brucoš?
Joj, molim bez pitanja o fakultetu, to mi je bolna tema. Zezam se, svakako. Da ovog rujna upisujem fakultet, rekao bih jedino: ‘’Samo naprijed, upiši to u čemu se vidiš bez obzira što te svi obeshrabruju komentarima poput onih da to ne obećava mnogo i da od toga ‘nema kruva’ jer ćeš tu biti zadovoljan. Također, daj si malo više vremena preko godine da odmaraš i učiš.’’

Koji su ti omiljeni oblici učenja o životu?
Vrsta učenja koja me doslovno promijenila jest iskustveno učenje, tzv. experiential learning kojim pronalazimo načine da nešto naučimo baveći se time, dakle primjenjući u praksi principe koje želimo naučiti zanemarujući greške koje će se neminovno događati, a takav stav prema učenju ujedno jača i našu volju jer smo sami nositelji svog razvoja. I dok je neosporna važnost teorijskog učenja koje se često, nažalost, svede na memoriranje sadržaja iz knjiga koje ne razumijemo, dublji utisak ostavljaju nam učenje kroz igru, argumentiranu raspravu te on-line konferencije poput TED talks i Big Think.
Nijedan posao nije uzaludan. Sigurno da nije jednostavno paralelno studirati i raditi, ali uvijek postoji mogućnost povremeno odraditi negdje, čak preporučujem mijenjati okolinu i vrstu posla s vremena na vrijeme. Svi ti sitni, naizgled glupi poslovi nauče nas mnogo više nego smo sami svjesni. Osobito bih ih ohrabrio da se mladi ljudi usude ići ususret svojim strahovima i pobjeđivati ih.
Koji te interesi izvan fakulteta najviše ispunjavaju?
To su u prvom redu sport koji, ne samo da mi predstavlja velik užitak, nego i razvoj u u tjelesnom, zdravstvenom smislu, volontiranje i rad s mladima. Zahvalan sam što imam mogućnost svjedočiti jedan relativno nekarakterističan stil života, drugačiji od onoga kakvoga mladi očekuju, a odnosi se na besplatno i beskompromisno davanje sebe za druge.
Mlade treba ohrabriti da se ne boje iskazati svoje mišljenje, ali i da prihvaćaju da postoje i ona suprotna.
Tko bi te najbolje mentorirao danas?
Promislivši na trenutak o tome oduševila me misao kako bi bilo zanimljivo popiti kavu s Aristotelom, Leonardom Da Vincijem, Nikolom Teslom, Ronaldinhom i Majkom Terezijom i čuti njihova razmišljanja, no u svojstvu životnih uzora ili mentora nedvojbeno bih izabrao sv. Ivana Bosca, sv. Ivana Pavla II te bl. Pier Giorgija Frassatija. To je udarna trojka novije ljudske povijesti od kojih je svaki kroz svoju specifičnu karizmu brinuo za mlade i siromašne te im posvetio cijeli svoj život.
Kako pokrenuti mlade oko sebe da se uključe u zajedničke ciljeve?
Smatram da je najvažnije ohrabriti mlade evociranjem činjenice da za svakoga od njih ima prilike i prostora da se „pokažu svijetu“ bez obzira na razlike u odnosu na one koji su više prepoznati kao aktivisti. Osim toga, treba ih ohrabriti da se ne boje iskazati svoje mišljenje, ali osim toga da prihvaćaju da postoje i ona suprotna.
Što te posebno smeta kad vidiš apatiju oko sebe?
Apatiju koja me okružuje, kao i druge očite nedostatke, prepoznajem kao veliki potencijal da djelujemo jer ako bismo joj se prepustili lako bi nas dovela do samosažaljenja i ostali bismo u začaranom krugu kukanja kako ništa ne možemo promijeniti i tada stvarno ništa ne bismo ni mogli promijeniti. Naprotiv, sposobni smo učiniti mnogo krenemo li jednostavno hvatati prilike koje nam život pruža svakodnevno. U hrvatskom društvu najviše mi smeta što beskonačno komentiramo i analiziramo stvari, najčešće one o kojima nismo uopće kompetentni govoriti, ali kada trebamo uzeti budućnost u svoje ruke nema nas na vidiku.
Doprimo do kritične mase mladih, saznajmo koje su njihove potrebe i naučimo ih kako ih mogu ostvariti.
S političke strane smatram da bi preraspodjela sredstava trebala ići u smjeru maksime: “Ulaganje u odgoj i obrazovanje mladih naraštaja, ulaganje je u budućnost nacije.’’ Doduše, moramo biti svjesni da promjena uvijek kreće od nas samih tako da se za takav ideal trebamo izboriti. I pametniji od mene su već naglasili da je promjena mentaliteta ključ ostanka u Hrvatskoj.
Što misliš, koje probleme mladih novac (ne) može riješiti?
Novac može riješiti problem egzistencije, ali ne može riješiti problem manjka poštovanja, humanosti, na koncu ne može riješiti problem manjka ljubavi.
Preporučam trošenje vlastitog novca na ulaganje u intelektualni razvoj, ostvarivanje vlastitih ideja i definitivno, putovanja. Ona ne moraju biti luksuz kao skupa odjeća i alkoholom natočeni provodi, ali će zasigurno donijeti veće zadovoljstvo i ispunjenost.

Što preporučaš činiti da bi se mlada osoba otkrila ili upoznala?
Usuditi se. Kao osobe obilujemo talentima koji ne mogu izaći na vidjelo dok ne pokušamo. Danas postoje mnogobrojne aktivnosti koje mladi organiziraju za mlade, krenite od one koja vam je najbliža, neće proći puno vremena dok shvatite što želite, a onda preostaje samo ustrajati.
Zašto vjeruješ da projekti kao Suprotiva mogu učiniti razliku?
Vjerujem da svaki projekt kojem zdušno prionemo može činiti razliku jer svojim životom pružamo primjer drugima. Suprotiva ima dodatan vjetar u leđa s obzirom na kvalitetnu organizaciju i ciljeve koji su odvažni, hvalevrijedni i aktualni.
Želio bih da Suprotiva, za razliku od nekih sličnih, dosad provođenih projekata, ne ostane samo na utopijskom naklapanju o tome kako bismo jednog dana mogli sve dovesti u red čudesnim receptima koji, eto, nikada prije u povijesti nisu upalili, ali ako budemo dovoljno dugo o njima pričali, realizirat će se — neće. Doprimo do jedne kritične mase mladih, saznajmo koje su njihove potrebe i naučimo ih kako ih mogu ostvariti. Ostalo je u slobodi pojedinačne mlade osobe. Tome stremimo.
Primjera uspješnih promjena u zemlji ima napretek, ali oni nisu medijski eksponirani poput jalovih političkih mantri, bračnih skandala i ekscesnih ispada naših ‘zvijezda javnog života’. Odnose se ponajprije na mlade developere, pokretače StartUp-ova i malih poduzeća, a od njih možemo naučiti na koji način koristiti resurse koji nas okružuju te da je važno držati se objeručke za ono u što vjerujemo kroz sve poteškoće na koje nailazimo.
Dođite vedra uma i otvorena srca, dovoljno odvažni da zajedno postanemo dio povjesti.
Koje rezultate očekuješ na kraju turneje? U zimi.
Značajan porast mladih koji bi se uključili u studentske udruge i zborove, savjete mladih i političke pokrete kroz koje bi njegovali kontakt s donositeljima odluka da budu njihove širom otvorene oči za potrebe svih mladih u Splitu.
Sudionicima u subotu, 26.8 bih poručio da u subotu dođu vedra uma i otvorena srca, dovoljno odvažni da postanu dio povijesti. Sugrađanima i ostalima koji ne znaju za našu zajednicu bih poručio da pogledaju svjetliju stranu svega što nas okružuje i ‘daju ruke’, kako jedni drugima, tako i nama da ujedinjenim snagama imamo priliku učiniti što više možemo za najlipši grad na svitu.
Razgovarali: Ivan Čiš i Marija Jurišić
Pridruži nam se u Splitu 26.8 — Mi ostajemo u Hrvatskoj.
“Suradnjom protiv apatije” #suprotiva je platforma educiranja, istraživanja, osluškivanja i povezivanja mladih u Hrvatskoj. Riječ je na nama. Zahtjevajmo promjenu sutrašnjice. Izgradimo planove i strategiju naše budućnosti.
https://www.facebook.com/suprotiva/
https://twitter.com/suprotiva
https://www.instagram.com/suprotiva/
http://medium.com/@suprotiva
https://www.youtube.com/channel/UCquz7etgwfgj6ZFLBBblLZw
Zajednički provode:
Svjetski savez mladih Hrvatska, Klub mladih Rijeka, OU Podum,
Udruga Impress, Split Misli, Udruga Prizma
Financijski podržava:
Agencija za mobilnost i programe Europske Unije, kroz
Erasmus + program, KA3 — Stukturirani dijalog
