foto: T. D.

Užareno plodno dno

Slama

Jesi li se ikada vozila automobilom po dnu mora? 
Nije daleko to more, izađeš iz šumskog tunela i izroniš ravno do dna. 
Rijetki ribiči bacaju svoje udice po kanalima, ne love ribu, 
nego se udicama kao sidrom kače za dno. 
Tako su sigurni od plime, valova, vremena i nevremena.

Vrijeme je žetve i crveni i zeleni kitovi ispuhuju bale slame visoko u zrak.
Svaki bolji fotograf ispunit će tim kolutovima na desetke albuma, 
mnoga će djevojka pokleknuti 
i zbog zarobljenog trenutka izgrebati koljena na oštrom strnjaku.

Mi nismo tu zbog toga, mi smo tu zbog ptica. 
Ptice kruže i čekaju neoprezne, imaju vremena, 
zapara je pa ne moraju mahati krilima, 
surfaju razapete na toplim zračnim strujama. 
One nam pjevaju, samo moramo znati njihov jezik, 
glazba je u zraku, opipljiva i tu negdje između nas.

Želim ti pokazati svoj svijet, mjesto koje ne postoji, 
more koje je otplovilo Dunavom tamo gdje su ga više trebali. 
More, od kojega je ostalo samo užareno plodno dno.