Float like a butterfly…

Muhammad Ali je rekao da lebdi kao leptirić i bode kao pčela, no što kad život koji lebdi kao leptirić počne bosti kao pčela?

Što napraviti kada se osjećaš kao da si se raspao u tisuću komadića i da nemaš snage skupiti dva komadića i zalijepiti ih jer imaš osjećaj da čak ni ne pripripadaju istom setu puzzli?

Što kada imaš osjećaj da nećeš moći krenuti dalje sa životom i da ćeš se zauvijek vrtiti u krug u prvoj brzini i da nikada nećeš prebaciti u drugu, okrenuti volan i krenuti dalje?

Onda se moraš sjetiti da vrijeme ide dalje, da se Zemlja i dalje vrti oko Sunca, da rijeke teku, da se mora i dalje kreću i stvaraju valove i prekrasne prizore koji nisu prestali postojati jer se tebi nešto dogodilo.

Sve to je još vani, negdje daleko i čeka tebe da otkriješ sve ljepote koje ti se nude. Od prekrasnih planinskih vrhova preko dugačkih pješćanih plaža pa sve do tajanstvenih dvoraca i veličanstvenih gradova koji oduzimaju dah.

Život se ne broji u godina, mjesecima ili danima, broji se u trenutcima kada bi najrađe zaustavio vrijeme, nabacio ogroman osmijeh i samo uživao u trenutku.

I zato kada ti se nešto desi, i imaš osjećaj da si sam i preispituješ sebe, sjeti se tih trenutaka, svi ih imamo. Svi. Sjeti se kada si poljubio ljubav svog života uz najljepši zalazak sunca, sjeti se kad si stisnuo gas na autu i osjetio onu navalu adrenalina, sjeti se kad si uspio u nečemu što si naumio i kako si se dobro osjećao, sjeti se onih trenutaka s prijateljima kada si jednostavno bio svoj i mislio si: ovako bih mogao zauvijek, sjeti se svih spontanih trenutaka koji su prerasli u nešto prekrasno i svih “slučajnosti” koje su dovele do nečeg čarobnog.

Sjeti se da vrijediš, pitaj prijatelje oko sebe koliko vrijediš i vjeruj mi da će te odgovor iznenaditi. Svi mi imamo oko nas ljude koji nas vole i koji nam žele dobro i koji nam žele pomoći, no to je nekada teško vidjeti, ali usudi se pitati, usudi se priznati da se ne osjećaš dobro i da si pao. Svi padamo, svi se ponekad loše osjećamo, nekada stvarno loše, ali uredu je priznati, uredu je reći da te boli i da ti je stalo, to nas čini čovjekom. A prijatelji ti uvijek žele pomoći i uvijek će stati uz tebe, bez obzira na sve.

Digni glavu, sjeti se prekrasnih trenutaka, nabaci osmijeh i imaj vjere da će na kraju sve biti kako treba.