STVARAOCI: VELIMIR ILIŠEVIĆ
Tokom septembra 2017. godine, u Banjaluci su bile dvije izložbe koje su nosile potpuno različite poruke utemeljene u svom narativu. Kulturni centar Banski dvor u periodu od 5. do 28. septembra bio je domaćin izložbe slika Velimira Iliševića pod nazivom „Staništa duha”. Istovremeno, u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske postavljena je izložba britanskog umjetnika Grejsona Perija pod nazivom „Taština malih razlika”. Analizu narativnog diskursa potonje izložbe imali smo priliku da čujemo od britanskog umjetnika uživo iz ženske haljine i sandala s platformom. U ime drugog umjetnika, govorile su njegove slike.
Za Talas #8 piše Željka Jungić
Velimir Ilišević živi i radi u živopisnom švajcarskom mjestu Štajn na Rajni (Stein am Rhein), gdje je i nastalo njegovo dosadašnje stvaralaštvo, a odrastao je uz rijeku Sanu u Prijedoru. Riječ je, dakle, o umjetniku koji bilježi uspjeh izvan sredine u kojoj je odrastao. Kao član Vizarta (Visarte Schweiz), švajcarske asocijacije za vizuelnu umjetnost i kulturu, i njihov stipendista, trenutno boravi u Parizu. Atelje ove asocijacije smješten je u Cité internationale des arts Paris. U vezi s tim, rodila se ideja da domaćoj javnosti približimo umjetnost Velimira Iliševića, čiji slikarski narativ odlikuju začudnost, zaumnost i kiševska intrigantnost.
Za uspjeh jednog umjetničkog djela nije dovoljno samo da se poveća format ili promijeni medij, već je u toj samoj vizuelnoj inovaciji potrebna još jedna, dubinska dimenzija, da djelo kao djelo živi samo, a ne od medija, tj. da ima šta da kaže.
U razgovoru koji je s ovim umjetnikom vođen u oktobru 2017. godine, govorilo se o temama kao što su tok stvaralačkog postupka, forma izraza u savremenom slikarstvu te oslanjanje na tradiciju velikih slikara. U Iliševićevom stvaralaštvu začudnost je rezultat primjene postupka, zbog čega se često govori o tome da li je njegovo slikarstvo apstraktno ili figurativno. Zapravo, u načinu izražavanja ovog umjetnika ne postoji podjela na figuraciju i apstrakciju, jer oblici forme i sadržaja istovremeno dejstvuju u slikama, što likovnu kompoziciju čini jedinstvenom.
“Onog trenutka kada se posmatrač suoči sa slikom dolazi do kratkotrajne spoznaje o tome šta je predstavljeno na slici i gubljenja te spoznaje, pretvara se u nešto potpuno neočekivano, odnosno u nemogućnost sagledavanja cjelokupne slike. Ta nemogućnost proizilazi iz radikalne promjene funkcije na motivima koja se stavlja u potpuno drugi kontekst, tj. koja se kroz sam slikarski proces povinuje slici i dobija jednu novu funkciju i oblik. Za uspjeh jednog umjetničkog djela nije dovoljno samo da se poveća format ili promijeni medij, već je u toj samoj vizuelnoj inovaciji potrebna još jedna dimenzija; potrebna je dubinska dimenzija da djelo kao djelo živi samo, a ne od medija, tj. da ima šta da kaže, da se pronađe najzagonetniji način kako se nešto može reći, da izraz nastaje na površini, da se ne utopi u medij, da pronađe put mimo njega i dokaže svoju kompleksnost i vrijednost”, navodi Ilišević.
*****Rad našeg časopisa možete podržati kupovinom Talasa u knjižarama Kultura, ili putem internet prodavnice izdavačke kuće Imprimatur (LINK)*****
Iliševićevi zaumni motivi predstavljaju objašnjenje sopstvenog diskursa i forme izraza, koja je stanje uma i razvoja svijesti, što je čini autentičnom i drugačijom. Stoga, pored izravnog uživanja, čitanje njegovih crteža i slika predstavlja nezavisan medij koji nas poziva na razmišljanje o tome šta je to umjetnost danas.
“Moja djela se oslanjaju na tradiciju, s ogromnim poštovanjem prema slikarskim precima (Van Gog, Sezan, Sutin) i to se često mijenja, jer kad pogledaš jednog Rembranta ili Velaskeza, staneš i upitaš se smiješ li ti uopšte doći na ideju da se miješaš u tako nešto veličanstveno. Otud dolazi to veliko poštovanje; od umijeća, od moći − jer moć je moći nešto. Moja potreba je ipak veća od tog straha i pokušavam da se što više približim tome kao jednoj normi koju su oni već zadali. Ne pada mi na pamet da karikiram s nečim tako ozbiljnim. Korektan odnos prema vrijednostima rezultat je vaspitanja”, kaže on.
Motivi na crtežima i slikama nerijetko su vezani za djetinjstvo i zavičaj. Autobiografski narativni diskurs proizilazi iz duboke samoanalize. Zaokupljen promišljanjem egzistencije i posmatranjem ljudske stvarnosti, Iliševićev narativ se kiševski intrigantno preoblikuje na motivima koji formiraju nove tematske okvire.
Iliševićeva slikarska osjećajnost ogleda se i u nekolicini pjesama pisanih u predahu između dvije slike. Poetski ekspresionizam ovog umjetnika svojim osebujnim manirima prikazuje poeziju u slikama i slike u poeziji — on crta riječima i piše bojama.
KUĆE
U prekrasnim predjelima
Samuju kuće bez krovova.
Ogoljenim zidovima
Miluju olistale grane
Iznikle iz podova.
Otvorima prozora
Gledaju u sebe.
Udišu vazduh mora
Što se savija preko
Kamenih brda.
A ljudi nema.
Nesporno je da istraživanje dubokih emocija često plaši i slikara i posmatrača, ali ironično karikiranje ljudskim strahom put je ka njihovom razumijevanju. Banalnost je većini umjetnika uništila stvaralačko mišljenje, potcjenjujući one koji se usuđuju viknuti da je car go. Zato hrabra umjetnička djela nisu popularna kao djela nekih izvikanih umjetnika. Umjetnost danas je kao čarobna lampa, samo rijetkima pođe za rukom da oslobode duh.
*****Rad našeg časopisa možete podržati kupovinom Talasa u knjižarama Kultura, ili putem internet prodavnice izdavačke kuće Imprimatur (LINK)*****
