Renato Rakić: Umjetnost nije toliko bitna

Talas
Talas
Jan 16, 2018 · 4 min read

…bitan je život!

Image for post
Image for post

Renato Rakić je banjalučki umjetnik, magistar likovne umjetnosti, pedagog i nastavljač misije Slobodana Dragaša, kroz čiju školu slikanja u Banjaluci je prošlo nekoliko stotina polaznika. Donosimo vam neke od najinteresantnijih dijelova razgovora sa Rakićem iz intervjua objavljenog u Talasu #5…

“Slobodan Dragaš je 1998. formirao likovnu koloniju u Krupi na Vrbasu s namjerom da prezentuje ljudima ljepotu tog mjesta. I, uz profesionalce je pozvao i veliki broj mladih ljudi s Akademije umjetnosti, među kojima sam bio i ja. Na određen način mislim da je prepoznao sebe u meni tada. Još jedna mogućnost jeste i to što on nije bio roditelj, a ja sam tada živio sam u Banjaluci, pa vjerujem da je i zbog toga osjećao neku roditeljsku naklonost prema meni. On je htio da nam svima prenese svoje znanje, svoju ljubav prema djeci, kao i ozbiljnost u radu sa njima.

Mislim da je veza među nama počela tada, još 1998. Vidio je sliku sebe u nekom mlađem periodu, jer i ja sam na neki način buntovan i beskompromisan i mislim da je zbog toga odnos među nama bio nešto više od prostog odnosa mentor-učenik. Mogu da kažem da je to bilo jedno iskreno prijateljstvo. Nastojao je u nekim mojim mladalačkim momentima da tu vatru u meni ugasi ili usmjeri u umjetnost ili pedagoški rad…

Image for post
Image for post

“Dugo nisam mogao da nađem posao u školi, čak ni kao magistar likovne umjetnosti. Nakon četrdeset odbijenica jednostavno sam digao ruke i nisam htio biti dio nekog sistema koji traži od mene nešto što ne mogu da dam. Odlučio sam tada da se posvetim samo radu s djecom i pokazalo se da je to bio dobar izbor…

“Svi mi imamo pogrešnu sliku o sebi kada studiramo, da smo veoma bitni i da naše znanje treba biti sačuvano, a često smo škrti prema drugima. Ja sam imao i dobre i loše mentore. I dan-danas imam kolege koji ne žele da prenose svoje znanje…”

Na Akademiji svi smo bili zapostavljeni, profesori su jednom u 15 dana ulazili u atelje i često nisu ni razgovarali sa nama… Svojim učenicima nastojim dati ono što ja nisam imao. Meni na Akademiji nikad niko nije ništa demonstrirao.

Likovni umjetnici imaju veoma razvijeno vizuelno polje i daleko je bitnije da radimo sa njima, da dajemo konkretne rezultate u tom konkretnom trenutku dok se radi nego da pričamo neke priče. Za mene je svaki đak, nebitno kojem likovnom tipu pripadao — a ima ih sedam — jedan određeni kod koji ja kao pedagog treba uspješno da dekodiram i nadogradim.

I dan-danas studenti prve, druge, treće, pa i četvrte godine Akademije koji su bili moji đaci dolaze kod mene po neki savjet, jer su se i oni uvjerili da je način na koji ja radim sasvim drugačiji od onog na koji rade njihovi profesori…”

Image for post
Image for post

Mnogi od Rakićevih polaznika sada su profesori i predavači koji nastavljaju mentorsku priču.

“Neki od njih su u Italiji, Njemačkoj, Austriji i bave se pedagoškim radom. Neki su dizajneri, arhitekti, industrijski dizajneri, scenografi, fotografi, slikari, mogi su doktorirali. Sa velikim brojem njih i dan-danas sam u komunikaciji. Nikada nismo prestali da komuniciramo jer smatram da prije svega treba biti dobar čovjek pa tek onda dobar umjetnik i profesionalac…

“Nakon nekih iskustava kojima sam ugrozio svoj život, na primjer, nakon pada sa motora, shvatio sam koliko je zapravo život bitan, a da umjetnost i nije toliko bitna. Bitna je sreća, odustvo stresa i svijest o trenutku. Mi često žrtvujemo sadašnjost i mladost zarad navodne starosti, a pitanje je ko će starost doživjeti…”

Dragaš je čovjek koji je puno uradio za Banjaluku. Taj čovjek je kao i ja u jednom periodu, veoma teško dolazio do posla i formirao je školu slikanja za djecu. Preko nje je vršio pripremu za upis na fakultete, na arhitekturu, grafički dizajn, Akademiju, dakle, grafiku, slikarstvo, scenografiju, čak se to kasnije proširilo i na vajanje. Ta škola zaživjela je 1990. godine i do dan-danas aktivno vrši upis svih zainteresovanih mladih.

Slobodan Dragaš je upisao oko 300 ljudi, a kasnije sam ja došao na tu već razrađenu priču i u ovih 11 godina upisao sam 480 ljudi…

Image for post
Image for post
Slobodan Dragaš

Sa Renatom Rakićem razgovar je vodio Boris Maksimović…

Cijeli intervju možete pročitati u Talasu #5, koji možete kupiti u knjižarama Kultura u Banjaluci, Tuzli i Sarajevu ili u internet knjižari izdavačke kuće Imprimatur www.imprimatur.in/knjizara.html. Talas možete podržati na www.patreon.com/talas, a ako preferirate bitcoin kao valutu ovo je naša adresa: 32SMVoUe5muMy4Bcten6Bt24mH1tmWJeH1.

Image for post
Image for post
Prečica za bitcoin donacije.
Talas

Written by

Talas

Desk časopisa Talas.

Talas

Talas

"Talas" je nezavisni časopis koji govori o stvaraocima i stvaranju. Priče koje donosimo trude se da predstave ono univerzalno u naporima stvaralaca očišćeno od dnevnopolitičkog trenutka. Čuva od zaborava stvaranje, strast, ljubav i naporan rad.

Talas

Written by

Talas

Desk časopisa Talas.

Talas

Talas

"Talas" je nezavisni časopis koji govori o stvaraocima i stvaranju. Priče koje donosimo trude se da predstave ono univerzalno u naporima stvaralaca očišćeno od dnevnopolitičkog trenutka. Čuva od zaborava stvaranje, strast, ljubav i naporan rad.

Welcome to a place where words matter. On Medium, smart voices and original ideas take center stage - with no ads in sight. Watch
Follow all the topics you care about, and we’ll deliver the best stories for you to your homepage and inbox. Explore
Get unlimited access to the best stories on Medium — and support writers while you’re at it. Just $5/month. Upgrade

Get the Medium app

A button that says 'Download on the App Store', and if clicked it will lead you to the iOS App store
A button that says 'Get it on, Google Play', and if clicked it will lead you to the Google Play store