ŠTO SVE JEDNA UČITELJICA RADI TIJEKOM LJETNIH PRAZNIKA
Već su prošla dva tjedna od posljednjeg školskog zvona u ovoj nastavnoj godini. Jeeeeee! Gotovo je za ovu godinu! I svake godine je isto. Mislim da ću školu ostaviti iza sebe i potpuno se prepustiti nekom drugom životu, biti neka druga osoba, igrati neku drugu ulogu... Ali ne mogu "pobjeći" od uloge učiteljice. Pogledam malo društvene mreže i.... Pogodite što...! Najviše se pojavljuju školske teme. "Kako urediti učionicu za novu školsku godinu", "Najbolji raspored sjedenja", "Novi projekti". Ravnatelj je neumoran! Neprestano neki mailovi... Kolegice i kolege, uključite se, razmislite, ispunite, javite se, prijavite, uštedite, sredite.... Trebaju mi neke sitnice za dom. Odlazim u trgovinu i vraćam se punom vrećicom prozirnih kutija za odlaganje sitnog materijala u učionici, ukrasa, dekoracija. Svoju djecu vodim po školski pribor u knjižaru. Poskrivečki guram u košaru flomastere koji mi trebaju za učionicu, papire u boji i slične zgodne sitnice. Kod kuće nailazim na krasnu praznu bilježnicu. Već na prvu stranicu pišem neke ideje za novu školsku godinu. Dobro, dobro... Uzimam knjigu u ruke kako bih od tih misli o školi pobjegla u neki drugi svijet iz mašte. Ali... Ni tu mi vrag ne da mira... Čitajući povlačim paralele s nekim situacijama i odnosima u zbornici, s nekim razgovorima s roditeljima ove godine... Pitam se može li se jedna učiteljica ikada odmoriti od uloge učiteljice! Ma iskreno... Ne moram se odmarati. Neka bude ta učiteljica u mojoj glavi! Samo da je mir i da uspijem posložiti te svoje učiteljske ladice; što u glavi, a što za stvarno... Na redu je ljeto, cvrčci i učiteljica koja preslaguje ladice.
Ako vam se svidjela moja priča bilo bi mi drago da mi ostavite jedan pljesak na poveznici na Mediumu. Još bi bilo ljepše pročitati vaš komentar❤️
Ako želite da se povežemo, slobodno me pratite na Mediumu.
SANELA ŠKEVIN, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Gundulića u Zagrebu.
