Što je samoorganiziranje?
Napisala June Holley za networkweaver.com, s engleskog preveo Nenad Maljković
Samoorganiziranje je vjerojatno najvažniji, ali i najmanje shvaćen aspekt dobrog funkcioniranja mreža usmjerenih na sistemsku promjenu.
Postoji niz znanstvenih definicija samoorganiziranja no teško ih je sve obuhvatiti. Nakon 20-ak godina pomaganja raznim mrežama u njihovom samoorganiziranju, sastavila sam konkretnu i praktičnu definiciju kojom se mogu podržati prvi koraci u samoorganiziranim suradnjama.
Samoorganizranje se događa kada neka osoba ili grupa…
- zamijeti priliku za poboljšavanje ili isprobavanje nečega (ideja za tu priliku nije došla ni od koga izvana)
- slobodno inicira aktivnost (izvor ideje i aktivnosti nije nitko drugi)
- unutar velike mreže pronalazi suradnike ili suradnice raznolikih znanja i vještina te se s njima udružuje radi suradnje (osobe koje se pridružuju projektu samostalno odlučuju o uključivanju, odnosno nitko im to ne određuje ili zapovijeda)
- eksperimentalno provodi manje aktivnosti
- koristi (obično minimalne) resurse potrebne za djelovanje
- dosta vremena posvećuje pažljivom promatranju onoga što se događa, retrospektivama, učenju iz iskustava, te analiziranju onoga što je napravljeno kako bi idući korak bio bolji
- dijeli naučeno s ostalima u mreži.
Samoorganizirani projekti imaju svoj završetak — a kada do tog završetka dođe sudionici odlučuju hoće li s ostalima nastaviti surađivati na idućem projektu ili neće.
Samoorganiziranje dovodi do preobrazbe kada u mreži postoji na tisuće takvih projekata, pri čemu su pojedine osobe uključene u više projekata, pa se inovacije i novi načini sagledavanja problema ubrzano proširuju mrežom, podržavajući tako djelotvornosti ostalih i novih projekata. Širenje upotrebe aplikacije za video konferencije Zoom u raznim mrežama po cijelome svijetu tijekom posljednje dvije godine primjer je viralnog širenja inovacije od projekta do projekta.
Samoorganiziranje se temelji na pretpostavci da mi ne znamo rješenja za većinu problema s kojima se nosimo. Samoorganiziranim projektima provodimo male eksperimente u njihovom rješavanju, pri čemu dolazi do učenja i uvida o tome kako na najbolji mogući način intervenirati u sistem koji stvara taj problem.
Drugi preobražavajući aspekt samoorganiziranja nastaje kada se sudionici samoorganiziranih projekata okupe u zajednicama praktičara kako bi međusobno dijelili ono što su naučili u svojim projektima, međusobno se podržavali, te raspravljali o tome kako naučeno primjenjivati u budućim projektima. Kada se to dijeli unutar široke mreže onda svi mogu od toga imati koristi.
Snimka odličnog webinara Tamare Shapiro iz Movement Netlab-a na temu samoorganiziranja inicijative Occupy Sandy i drugih, dostupna je ovdje, a pregled elemenata samoorganizirane suradnje iz webinara je ovdje (oboje na engleskom jeziku). Preporučam!
Napisala June Holley, kolovoz 2018.
Izvorno objavljeno na networkweaver.com.
Želiš emailom primati obavijesti o objavama na ovom blogu? Prijavi svoju email adresu <OVDJE>. Zanima te praktično razvijanje kulture suradnje? Pridruži se grupi na Facebooku Kultura suradnje (S3 i šire).
