PISMO UČITELJU NA KRAJU NASTAVE GODINE
Dragi učitelju, duboko udahni. Još jedna godina je iza tebe. Znam da si umoran, iscijeđen... Ko nakon velike bitke... Samo što tu nema gubitnika. Svi su na dobitku. Pogledaj svoje učenike! Što si im sve dao! Koliko lekcija, razgovora, vremena, toplih pogleda, razumijevanja, brige, pažnje... Ljudi uglavnom ne vide to sve što svakodnevno radiš. Ovako sa strane ne čini se puno. Ali kad se svako to zrnce upućeno svakim pojedinom učeniku stavi na hrpu, znaš i sam da je to brdo. Sad na kraju treba malo predahnuti, udahnuti... Okreni se iza sebe i pogledaj sva ta zrnca. I budi zadovoljan! Ništa nije uzaludno. Svako to sjeme posijao si u dječja srca. Znaš i sam da neće sve izrasti u bujne biljke, ali će rasti i izrasti i dati neki plod. Ništa nije uzaludno! Nijedan trud! Sad okreni svoje lice suncu i upijaj energiju za sebe! Odbaci sve ono što te tišti i smeta. Ojačaj...! Obnovi snagu...! Djeca nas i sljedeće godine trebaju! Ništa nije uzaludno!
Napisala: Sanela Škevin, učiteljica u Osnovnoj školi Ivana Gundulića, Zagreb
