Razbijanje kreativnog bloka uz Shitty First Draft
Početak moje, a i karijera većine drugih kreativaca je bio ispunjen sa mnoštvom oblaka sumnje i “imposter” sindroma koji nas prate kada se susretnemo sa novim izazovima za koje mislimo da su iznad naših mogućnosti. Pokušaću da vas rasteretim od tih nekih sumnji sa demistifikovanjem jednog od najupornijih problema sa kojim se borimo na početku.
Podsjetimo se jedne svima poznate situacije. Već duže vrijeme se zagledate u prazni kanvas, pokušavajući da smislite to savršeno rješenje koje će na prvi pogled zadiviti klijenta ili vaše kolege. Ali kao i uvijek, rokovi promile iz ćoška i pod pritiskom ističućeg vremena napokon uspijevate da izbacite par potencijalnih rješenja, od kojih će jedno kasnije postati ono koje savlada zadatak. Šta se upravo desilo, i kako da reprodukujemo ovaj proces, uz malo manje stresa i panike — time ćemo se pozabaviti u ovom članku.
Kreativci iz drugih branša su odavno definisali ključni momenat ovog procesa — Shitty First Draft (referensiran dalje u tekstu kao SFD).
Pritisak rezultata prije koncepcije
Prije samog početka se često nalazimo pod mentalnom blokadom zbog brige da nećemo u startu prezentovati kolegama i klijentima rješenje koje je dovoljno dobro. Ovaj osjećaj dodatno uveličavaju društvene mreže koje nam samo pokazuju uglancane, završene proizvode od kojih nikad ne vidimo sve revizije i iteracije koje su protekle, stvarajući osjećaj da značajne ličnost iz naših struka s lakoćom pristupaju svojim zadacima.
Ali iza svih tih uglancanih, završnih prezentacija leži jedna istina, a to je da većina tih proizvoda krije dugi proces iteracija koje su imale neki loš prvi nacrt s kojim je sve počelo.
Da bismo razbili našu blokadu potrebno je da uhvatimo zalet sa stvaranjem tog prvog nacrta koji će vjerovatno biti sranje — i takav treba da bude.
Prostor za eksperimentisanje i pravljenje grešaka
Rana faza stvaranja često zna biti intimna stvar za većinu kreativaca. Standardi koje smo postavili samim sebima nam ne dozvoljavaju da se otvorimo i pokažemo neki rad koji nije na “zadovoljavajućem” nivou.
Važno je da dozvolimo sebi vrijeme i prostor u kome dopuštamo izlivanje svih ideja, i dobrih i loših, znajući da ih niko ne mora vidjeti sem mi sami. Ovo nije momenat kada nam je potrebna eksterna kritika već samo sabiranje svih mogućih ideja koje imamo, da bismo od početka mogli uklanjati greške, davajući nam veće šanse da izađemo pred “kritičare” sa našim najboljim pokušajem.
Stvaranje dodirljivog
Sržni problem sa kojim se suočavamo na početku jeste što sebe previše usporavamo zadržavajući se unutar sopstvenih misli — nedodirljivoj sredini koja nam ne dozvoljava da dalje razrađujemo priliv ideja koje nam struje kroz glave.
SFD nam dozvoljava da prenesemo naše ideje iz tog stanja na neku “dodirljivu” sredinu kao što je papir ili radni program našeg izbora — prostor koji može dugoročno sačuvati te ideje i dozvoliti nam da se uvijek vratimo na njih u kasnijim fazama da bismo ih razrađivali dalje.
Važno je da u ovom momentu stvaralaštva ubacimo perfekcionizam u fioku i privremeno zaboravimo na njega. Kao kreativcima, lako upadnemo u zamku fokusiranja na detalje kada ugledamo neko potencijalno rješenje, ali ovakav pristup nas može vrlo lako dovesti u probleme u kasnijim fazama ako rješenje u koje smo uložili dosta vremena ne uspije. Za vrijeme stvaranja SFD-a ne trebamo da se fokusiramo na dubinu rješenja, već razradu širine i održavanja perspektive na sve mogućnosti.
Kritika
Posljednji korak prvog nacrta je izlaženje pred kolege ili saradnike. Ideja u ovom momentu ne mora biti u potpunosti razrađena, već samo dovedena do nivoa funkcionalnosti da se može testirati i kritikovati. Što prije pokažemo ovaj prototip, prije ćemo dobiti spoljašnji uvid na mane i probleme koje možda ne bismo primjetili sami. Poslije ove kritike saznajemo da li možemo razrađivati naš prvi nacrt u narednu, detaljniju varijantu ili se vraćamo nazad da pronalazimo rješenje u ostalim idejama kojima smo se manje posvijetili.
Za kraj
Nije lako napraviti od prvog lošeg nacrta nešto nevjerovatno, ali je mnogo teže isto postići od ideja koje nikad ne zažive van ograničenog prostora našeg uma. Shitty first draft nije znak lošeg kreativca, već samo početak nečeg dobrog što tek treba da dobije oblik.
