Moj prvi uspon na Sljeme biciklom
Prije nešto više od mjesec dana sam kupio svoj prvi bicikl. Kao i većina djece i ja sam imao bicikl kojega su mi roditelji priuštili, međutim unazad 20 godina nisam vozio bicikl. Čovjek ima različite prioritete u životu, a u ovom današnjem “modernom” se lako zaboravlja na fizičku aktivnost i osnovno zdravlje.
Nakon dugačkog perioda ignoriranja vlastitog tijela prije godinu i pol dana sam se motivirao i aktivirao na trčanje. Što se trčanja tiče i općenito sportsko rekreativnih aktivnosti važno je imati dobru podršku. Premda ne živimo u istom gradu ja sam svoju podršku otkrio u prijatelju Matt Mareniću koji se pokazao kao nepresušan izvor motivacije za mene početnika. Međutim svaka inspiracija ima i svoja ograničenja te sam odlučio proširiti područja aktivnosti kojima se bavim i u kojima uživam te sam prije pola godine na popis aktivnosti dodao yogu. Yoga se za mene pokazala izvrsnom iz više od fizičkih razloga i njoj ću svakako posvetiti zaseban blog post.
Dakle bicikl je za mene jedno divno otkriće, koliko god to bedasto zvučalo, jer mi je omogućio dozu zabave koju nemam u trčanju, a da pritom održavam kardio ritam zbog kojega sve ovo i radim.
Dakle bila je to subota ujutro kada sam se probudio s jasnom odukom da danas bicikliranje pomičem na idući nivo te sam prijatelju Mattu rekao da stižem k njemu bicklom. Trebao je to biti put od cca 100km međutim kako nisam poznavao cestu po kojoj sam trebao voziti odgodio sam tu ideju i objavio na Facebooku da idem na Sljeme i da bih volio da mi se netko pridruži. Na moj poziv je reagirao Oliver Marunica kojemu je ovo također bio prvi uspon na Sljeme, ali koji je bio u vidno boljoj kondiciji od mene što je rezultiralo time da me čeka na svakom odmoru koji sam si morao prisilno priuštiti. Naime mnoge “tablice” kažu da je za moje godine 180 otkucaja u minuti previše, dodatno na to što nije uopće korisno. Idealna kardio zona bi bila bliže 150–160 otkucaja. Budući da sam se negdje na pola uspona toliko uspuhao da mi nije pomagao kratkotrajni predah posvetio sam minutu Ujjayi disanju kako bih umirio tijelo.
Ukupni uspon je trajao preko 2 sata što je možda i rekord u najdugotrajnijem usponu na sljemenskoj stazi Cener, no sreća u parkiranju bicikla pod komunikacijskim tornjem je bila neopisiva i omogućila mi je dobru polazišnu točku za usporedbu vremena za idući puta.
Srce je jako važno, brinite o njemu.
