Privatnost IM aplikacija
Puno sam mozgao o poziciji na koju bih trebao staviti argument, a da bude dostupan prosječnom čovjeku i na kraju sam odlučio da … ma pročitajte ostatak, pa mi javite jesam li pogodio.
U današnje vrijeme u kojem užurbani čovjek nema vremena misliti o posljedicama koje su toliko daleko u viziji da ti treba Hubble teleskop da ih predvidiš većina nas se bez razmišljanja priklanja modernim rješenjima koje olakšavaju život na način da sakupljaju podatke o nama i našim navikama kako bi čim preciznije predvidjeli kako nam mogu pomoći. Naprimjer automatsko bilježenje našega kretanja kako bi nam pametni telefon mogao krajem radnog vremena samoinicijativno i na naše oduševljenje javiti kolika je gužva u prometu na putu do kuće i koliko ćemo kasniti. Osvjestivši to vrlo je lako razumjeti kako o privatnosti instant messaging aplikacija prosječan čovjek razmišlja još manje. Sve smo više zauzeti u životu i sve manje vremena imamo za društvo i prijatelje (činjenica) i taj nedostatak nadoknađujemo convenience (zapamtite ovaj izraz jer ću ga često koristiti) rješenjima kao što su aplikacije za brzu i besplatnu razmjenu poruka i sličica s kojima redovito održavamo kontakt s ljudima koji su nam manje ili više fizički dostupni. Svi znate o kojim aplikacijama govorim, a budući da ih ima cijela hrpa glavni razlozi pri odabiru su: moji prijatelji koriste ovaj app / popularan je i/ili ima lijepe stickere.
Budući da su to najčešći razlozi, zanima me da li itko, osim nekolicine, razmišlja o privatnosti koju te aplikacije (ne)pružaju? Redovito kada sugovornike pitam o njihovoj zabrinutosti po pitanju privatnosti dobijam odgovor “ma tko bi mene prisluškivao” ili “nemam što skrivati”, no zanima me jeli to vaš najiskreniji odgovor ili samo prvi koji vam je, uslijed nerazumijevanja materije, pao napamet? Uzmimo za primjer jednu američku talk show emisiju u kojoj je voditelj slučajne prolaznike pitao što misle o tome da ih vlada redovito nadzire i prati sve što rade on-line? Gotovo svi su odgovorili da ih nije briga, no kada ih je voditelj pitao da li to podrazumijeva i činjenicu da vlada ima pospremljene fotografije njihovih genitalija koje su slali djevojci priča se instantno okreće naglavačke i odjednom su svi za promptno isključivanje takvoga nadzornog sustava koji ima moć vidjeti njihove privatnije slike. Možda vam je to malo smiješno, ali tako prosječan čovjek funkcionira: Upozori ga na veliku opasnost koju ne razumije i neće ga biti briga, no ukaži mu na prilično nevažnu koru banane na podu i neupitno će ostatak dana gledati kuda hoda.
Što smo do sada ustanovili? Ustanovili smo da svi volimo chat aplikacije na našim pametnim telefonima, volimo ih koristiti da s više ili manje udaljenim prijateljima podijelimo sve što smo danas radili (uključujući i fotkice), volimo ih koristi za trač, a možda i zavjeru. Sve u svemu mi te aplikacije koristimo za privatne razgovore.
Jeste li razmislili?
Dakle moje pitanje je da li bi vam bilo svejedno da znate da se u vašem stanu ili kući nalazi uređaj za prisluškivanje? Ne znate tko ga je postavio, ne znate gdje je, ali znate da je tu. Kako bi ste se osjećali i na kraju krajeva zašto mislite da je to različito od chat aplikacija na vašem pametnom telefonu koje se može prisluškivati?
Ako sam uspio doprijeti do vas kliknite follow i strpite se do mojega idućeg teksta s prijedlogom rješenja.
