Međunarodni praznik rada u povijesnom kontekstu
Otkrivamo misterij razloga tradicionalne prvomajske proslave
Međunarodni praznik rada tradicionalno se obilježava 1. svibnja diljem svijeta. Mnogim ljudima on predstavlja dan u kojemu će uživati u jelu i piću, odmoru te provođenju vremena s najbližima. Također, većina ljudi koji rade već tjednima unaprijed kalkuliraju hoće li si taj dan, koji se još popularno naziva i prvim majem moći spojiti u produženi vikend. No, isto tako zapravo ne zna koje je istinsko značenje prvog maja te kako se njegovo obilježavanje razvijalo kroz povijest.
Zašto slavimo Praznik rada?
Gotovo cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno izrabljivanjem radnika od strane poslodavaca i vlasnika radničkih firmi. Radilo se i do 18 sati dnevno za male nadnice, a u teškim se industrijskim poslovima nemilosrdno iskorištavalo i djecu. Nezadovoljni radnici konstantno su štrajkali i prosvjedovali, posebice u SAD-u, zemlji s najbrže rastućom industrijom.
Vrhunac tih prosvjeda dogodio se upravo na današnji dan, 1886. godine u Chicagu, kada je gotovo 40 000 radnika izašlo na ulice i stalo naglašavati svoje osnovne radne prohtjeve: 8 sati sna, 8 sati rada i 8 sati kulturnog obrazovanja. Prosvjed je završio katastrofalnim ubojstvom šestorice radnika od strane snažnih policijskih snaga te ozljeđivanjem još 50 radnika. Osim toga, policija je još mnogo prosvjednika i uhitila, petero ih osudila na smrtnu kaznu, a trojicu na dugogodišnji zatvor.
Nakon tri godine od tog nemilog događaja, na prvom kongresu Druge internacionale donijela se odluka o tomu kako će se svake godine 1. svibnja organizirati prosvjedi radnika u sjećanje na krvoproliće u Chicagu, ali i u namjeri da svaki radnik dobije pravo na život dostojan čovjeka bez izrabljivanja i prekovremenog slabo plaćenog rada. 1890. godine današnji dan dobiva status Međunarodnog dana opće solidarnosti radništva.
Ipak, trebalo je proći još mnogo desetljeća kako bi se radnici uspjeli izboriti za svoja prava, posebice u demokratskim državama. Iako se, kroz suradnju sindikata i poslodavaca u zapadnim zemljama uspjela postići zapaženija stabilnost rada te ugodnije radničko okruženje, u totalitarnim i nerazvijenim zemljama još je dugo vremena ostajala slična situacija iskorištavanja radnika u svrhu državne koristi.
Praznik rada u Hrvatskoj
Međunarodni praznik rada u našoj je zemlji dobio svoje mjesto 1890. godine, kao posljedica prosvjeda radnika u Hrvatskoj te također u znaku tri osmice. Prema isječku iz Narodnih novina, na velikoj se skupštini u zgradi Hrvatskoga doma u Zagrebu sastavljenoj od tisuću nezadovoljnih radnika isticala rečenica: „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
U Jutarnjem je pak listu iz 1. svibnja 1913. godine pronađen sljedeći zapis:
„Proslava 1. svibnja. Kao što svake godine, tako će i danas radničtvo socijalno-demokratske stranke proslaviti svoj dan 1. svibnja. Na Ciglani će se sakupiti svi radnici i krenuti u povorci Primorskom ulicom, Ilicom, Marije Valerije ulicom,
Zrinjevcem i Kukovićevom ulicom do vrta „Kola”, gdje će se održati javna skupština s ovim dnevnim redom: Značaj proslave 1. svibnja i radničtvo. Poslije podne u 4 sata počinje u zagrebačkoj pivovari velika pučka zabava uz sudjelovanje vatrogasne glazbe i radničkog pjevačkog družtva „Jednakost”.”
1996. godine Hrvatski je sabor odlučio da će 1. svibnja biti neradni dan te će se obilježavati kao praznik nazvan Blagdan rada. Od 2. studenog 2001. godine današnji dan nosi naziv Praznik rada; tako je i službeno on jedini neradni praznik u Republici Hrvatskoj.
Iako u Hrvatskoj nije idealna situacija kada je riječ o poslu i zapošljavanju, na ovaj se dan, prije nego budete počeli s roštiljanjem, druženjem i puštanjem mozga na pašu, prisjetite ovih hrabrih prosvjednika bez čijeg biste prosvjeda možda i danas radili mnogo duže nego što radite, a moguće je da ne biste imali ni dana odmora.
Izvor: http://povijest.hr/nadanasnjidan/zasto-1-svibnja-slavimo-praznik-rada-1886/
