Melita Lucić: „Umjetnost nema granica i to je najljepši dio ovoga posla”
Intervju sa studenticom koja se bavi digitalnom ilustracijom
Melita Lucić 23-godišnja je izvanredna studentica prve godine Kulturalnog menadžmenta na našemu Odjelu, a u slobodno se vrijeme bavi vrlo specifičnim hobijem — digitalnom ilustracijom. Za naš je časopis odlučila progovoriti o tomu koliko je takav tip umjetničkoga izražavanja razvijen u Hrvatskoj, ali i o svojim nimalo jednostavnim početcima bavljenja ovim hobijem koji je pretvorila u posao te upornosti kao ključu uspjeha.
Kada si se počela baviti digitalnom ilustracijom?
Digitalnom sam se ilustracijom počela baviti prije otprilike tri godine. Još sam od malena voljela šarati i crtati svakojake stvari — sjećam se da su me još u vrtiću prijatelji ispitivali da im crtam razne princeze i junake. Ljubav prema crtanju usadio mi je tata dok mi je crtao priče za laku noć. Nisu to bili nekakvi profesionalni crteži, ali meni su bili bajkoviti.
Na koji si način otkrila da posjeduješ talent za crtanje?
Iako sam od malena osjećala veliku ljubav prema crtanju, nikako nisam mogla naučiti bojati. Potom sam, prije možda četiri godine, otkrila nekakvu mobilnu aplikaciju za crtanje pa sam se okušala u tomu i shvatila da se mogu puno lakše snaći u digitalnom svijetu te lakše pronaći zamišljenu boju. S obzirom na to da nisam imala dovoljno novca da si priuštim tablet, svoju digitalnu karijeru započela sam, ničim drugim, nego mišem za računalo — nije baš bilo divno. Međutim, nedugo nakon toga skupila sam novac i prešla na crtaći tablet. Danas moram priznati da više ne mogu crtati na papiru kao što je to bio slučaj ranije jer se jako puno predomišljam. Na papiru uvijek ostaju tragovi, a na računalu se sve može preoblikovati te će uvijek izgledati svježe.
Kako se postaje digitalnim umjetnikom?
Rekla bih da umjetnik može biti svatko tko ima želju i tko će se potruditi! Iskreno, nisam ni mislila da ću biti ovdje gdje jesam, ali uz pomoć raznih ljudi i njihovog ohrabrenja odlučila sam podijeliti svoju umjetnost s drugima. Prije sam strahovala da nisam dovoljno dobra i da postoje mnogo bolji od mene, no sada se više ne bojim, nego gledam na to kao na priliku da se poboljšam. Umjetnost nema granica i mislim da je to najljepši dio ovog zanimanja. Da biste postali digitalni umjetnik jedino što vam je potrebno, uz volju i želju, jest tablet za crtanje i naravno, poznavanje određenih crtaćih programa.
Kolika je popularnost digitalne umjetnosti u Hrvatskoj?
Nisam sigurna kolika je zapravo popularnost ovakvog posla u Hrvatskoj, no znam mnogo mladih koji se bave time. Moguće je da će biti malo prihvaćeniji za koju godinu.
Koliko imaš pratitelja (svojih kupaca) na društvenim mrežama i odakle su?
Na društvenim mrežama imam oko 1000 pratitelja, a moji najčešći kupci većinom su iz SAD-a i Kanade, iako ih ima dosta i iz Europe.
Imaš li neku ilustraciju koja te učinila poznatijom nego što si već sada?
Za ovu se ilustraciju usudim reći da me donekle proslavila. Naime, nacrtala sam bugarskog izvođača Kristiana Kostova koji je bio drugi na prošlogodišnjem Eurosongu te sam taj crtež objavila na svom Instagram profilu. Označila sam i njega na toj objavi, a on me zapratio te lajkao i komentirao objavu. Osim toga, lajkao mi je još nekoliko radova i podijelio moj profil na svom storyju.
Izvanredna si studentica, a uz fakultet, baviš se i ovim poslom. Uspijevaš li pomoću njega namiriti svoje studentske potrebe?
Digitalnom ilustracijom, ili bilo kojim drugim digitalnim poslom može se dobro zaraditi, no treba se probiti i znati voditi takav posao jer postoji velika mogućnost internetske prijevare. Kada je riječ o mojoj zaradi, uz fakultet zarađujem pristojno s obzirom na to da malo radim, i to najčešće samo vikendima. U pravilu, dok su mi predavanja na fakultetu mjesečno zaradim nekakvu prosječnu studentsku plaću, a kada predavanja završe, dobijem više slobodnoga vremena pa zaradim veću svotu.
Kakve crteže najčešće crtaš? Crtaš li samo postojeće likove ili i imaginarne?
Ono što najčešće crtam likovi su iz igara i crtića, kao i portreti u takvom nekakvom karikiranom stilu. Najčešće crtam ono što kupci žele, iako u slobodno vrijeme volim crtati i svoje imaginarne likove.
Tko ti je uzor?
Znam da će sad ovo zvučati užasno, ali nemam uzora. Mogla bih reći da sam uzor samoj sebi jer nisam odustala te sam u samo godinu dana uspjela postići sve ono za što sam priželjkivala da će se dogoditi u poprilično kratkom roku. Najbolje je to što znam da ću i dalje napredovati i ne mogu to dočekati!
Koliko ti u prosjeku treba vremena da nacrtaš jedan digitalni crtež?
Ponekad znam izgubiti hrpu vremena jer se jednostavno izgubim u crtežu i potpuno zaboravim na vrijeme, glad i pospanost, a ponekad ne potrošim ni nekoliko sati na izradu crteža. Rekla bih da to ovisi o tomu koliko uživam u naručenoj temi i koliko je ona zahtjevna.
Što bi poručila osobama koje se žele baviti digitalnom umjetnošću?
Uf, ima toga, ali pokušat ću skratiti. Ono što želim reći jest da nikada ne treba odustati — jako je teško, no uvijek se isplati! Budite pozitivni i na svaku grešku probajte gledati kao na lekciju. Naučite preuzeti odgovornost, a ne kriviti nekog ili nešto za svoj neuspjeh! Ne trebaju vam nikakve obuke ni lekcije za ono što volite, sve se može naučiti ako se potrudite. Ja sam svoj put isklesala sama, bez ikakvih poduka i pomoći te mislim da je to poprilično pohvalno. Samo nastavite svojim putem i doći ćete na željeno mjesto. I ja još uvijek učim o sebi i svojoj umjetnosti, ali mislim da je baš to radost moje zanimacije jer kreativnost nema granica!
P.S. Na zadnjoj je slici moj pas i zove se Leeloo. Našla sam ju na ulici prije šest godina i donijela kući, jako ju volim! (ženka je)
