Politička korektnost: borba za jednakost ili kršenje slobode govora?
PK ili politička korektnost predstavlja govor, politiku ili sankcije za koje je posebnost izbjegavanje određenih tema koje mogu uvrijediti diskriminirane ljude ili one za koje se smatra da imaju neki nedostatak. Posebice ako su to pripadnici određenog roda ili rase.
Živimo u vremenu kada svaki pojedinac želi biti osviješten i želi poticati ravnopravnost među ljudima, neovisno o spolu, vjerskom opredjeljenju, seksualnoj orijentaciji ili nacionalnoj pripadnosti, no razlika je u pristupu tome.
Ova nova kultura dio je zapadnog svijeta, ponajviše zastupljena u SAD-u, ali širi se i u nama bliže zapadne zemlje.
Što karakterizira PK kulturu?
Pažljivo biranje riječi, jer naše riječi mogu nekoga uvrijediti. Netko može uvijek biti uvrijeđen na ono što kažemo, ali “još se nije rodio onaj koji bi svima udovoljio” kako onda možemo očekivati da mi kao obični ljudi se možemo uvrijedi na ono što kaže neka druga osoba, po svim karakteristikama jednaka nama. Naše mišljenje mora biti izraženo pomoću neutralnih riječi kako unutar svoje rečenice ne bismo rekli ništa što netko slučajno može protumačiti kao nešto loše ili još gore prozvati nas zbog toga seksistima, rasistima ili bilo čime drugim.
Kao jedna specifična vrsta ljudi koja se javlja vezano uz PK kulturu su social justice warriors (SJW), odnosno grupe ljudi koji se smatraju obveznima istaknuti sve što može biti uvredljivo unutar neke rečenice. Oni, također, koriste seksizam i rasizam, kako im odgovara, što znači da ukoliko su im osjećaji povrijeđeni neće oklijevati to prozvati bilo kojom teškom riječju, zbog čega ona te riječi gube značenje. Trebamo razgovarati o eventualnim nejednakostima između muškaraca i žena, ali pri tome trebamo uzeti u obzir da postoje i scenariji u kojima žena nije uvijek u pravu te da i muškarac može biti diskriminiran jednako kao i žena. Često SJW odbacuju mogućnosti da su u krivu, iako mogu postojati dokazi da nisu u pravu.
Kao najčešća skupina ljudi pripadnici PK kulture su mlađi ljudi (prema nekim podacima pripadnici generacije Milenijalsa), umjetnički okrenuti ljudi, slobodnog duha koji uistinu vjeruju u to da PK kultura jest politički korektna. Prema njihovom, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali isto tako svi moraju znati da iznošenje svoga mišljenja snosi određene odgovornosti.
Bilo bi zgodno kada bi bilo tako, zar ne? Ali, ustvari većina pripadnika PK kulture, su ljudi koji se uvrijede na najmanju sitnicu ili jednostavno traže unutar rečenice nešto na što mogu reagirati.
Kao primjer mogu navesti da su u SAD-u ljudi masivno odlazili u knjižare i okretali knjige Mark Twaina na suprotnu stranu kako ih drugi ljudi ne bi mogli pronaći jer unutar knjiga Twain koristi n-riječ. Možemo li uistinu ograničavati i književnost koja je bazirana na kolokvijalizmu?
Zašto PK kultura predstavlja problem?
Najveći problem koji dolazi uz PK kulturu jest što se obrnuti ideali nameću i forsiraju pod okriljem tolerancije. Nameće se osjećaj krivice, jer uvijek postoji netko tko se uvrijedio. Zar je uistinu moguće da uvrijedimo nekoga kada kažemo nešto što nije uopće u spektru u kojem je naš recipijent to shvatio? Nisam sigurna da je svatko od nas u mogućnosti toliko duboko razmisliti o onom što ćemo reći, prije nego kažemo, da se uvjerimo da to uistinu niti na jednoj razini se ne može protumačiti uvredljivim ili pogrdnim. S druge strane, poznajem i dosta osoba koje pate od socijalne anksioznosti, možete samo zamisliti koliko opterećenje stvara i PK kultura koja nas tjera i od nas očekuje da prije nego što kažemo razmislimo o tome što ćemo reći. Ona također povećava mogućnost kritike na naše riječi, više naše riječi nisu ono što smo prvobitno htjeli prenijeti već ono što je ostalo od naše misli.
Nešto što je negativno kod PK kulture jest pojavljivanje dvostrukih standarda, kao što sam prije spomenula. Odbacivanje mogućnosti da seksizam nije okrenut samo protiv žena, već i muškaraca ili da i muškarci mogu biti seksualizirani. Također često se spominje obrnuta diskriminacija, zato što je netko tamnije puti, ne konvencionalne seksualne orijentacije ili nacionalne manjine, treba li ta osoba imati veće pogodnosti od bijelog heteroseksualnoga muškarca ili žene? Nije li je poanta jednakosti među ljudima da neovisno o svemu što stoji iza njih su apsolutno jednaki jedni pred drugima?
Prema mome mišljenju PK kultura je pretjerana jer SJW ponajviše sami biraju što jer uvredljivo i pogrješno, a što nije. Zar uistinu grupa ljudi može držati monopol nad izborom riječi?
