Prokrastinacija, vještina koju svi posjedujemo: “ne da mi se”

Zašto bih nešto napravila danas kada mogu sutra? Sigurna sam da je većina vas rekla sebi tu rečenicu barem jedanput. Odgodimo i alarm na mobitelu kada nam ujutro zvoni, zašto onda ne bismo i obaveze koje nas čekaju, iako znamo da su neizbježne? Možda su neizbježne, ali ako nije krajnji rok za predaju nećemo ih napraviti.

Ne da mi se — Prokrastinacija

Tip ponašanja u kojemu je glavna karakteristika odlaganje aktivnosti i zadataka. Prokrastinacija može ukazivati na nečiju fleksibilnost i sposobnost da adekvatnog prilagođavanja novonastalim okolnostima. Ukoliko odlaganje postane navika, jer tada može snižavati kvalitetu života.

Je li prokrastinacija navika?

Većina ljudi to radi nesvjesno, ali ipak neosporiva činjenica jest da to radimo. Odlažemo aktivnosti koje nas naprežu i koje nam nisu ugodne te ih zamjenjujemo s onima koje su nam draže i u kojima se osjećamo ugodno, a u našim glavama za sve to imamo i dobro opravdanje.

A obično to ovako izgleda:

Prepoznamo aktivnost koju ne želimo napraviti, prevrnemo očima i počnemo raspravljati sami sa sobom. Trebamo li se upustiti u tu aktivnost ili ona može pričekati. Pregovaramo sami sa sobom, uvjeravajući se da ju uistinu možemo odgoditi, da nije nužno neophodna da danas bude riješena i obećavamo si da ćemo ju riješiti kasnije, ali što prije, da ju nećemo zapostaviti. Često ona aktivnost koju biramo umjesto te koju izbjegavamo je upravo neka u kojoj uživamo i neka koja nas opušta (npr. igranje video igrica, hrana, teretana, telefon, droga, internet,…). S rastom izazova koji se postavljaju pred nas i novih problema, nikada ne riješimo prvi dok se ne pojavi sljedeći i sljedeći, i tako u krug. Aktivnosti izbjegavamo dok nas rokovi ne pritisnu i dok ne budemo pod velikim stresom pod kojim obavljamo tu aktivnost. Na kraju sami sebi obećavamo da se nećemo dovesti u ovomu situaciju opet, ali svejedno se vratimo na početak.

Zašto trebamo izbjegavati tu “vještinu”?

Ta vještina osim što nam povećava razinu stresa, ona u nama izaziva i mnoge druge negativne emocije kao što su obeshrabrenost i bespomoćnost, a u nama osjećaj sumnje u sebe i ljutnju na sebe. U ta posljednja 24 sati radimo bez prestanka, žurimo, često radimo i površno samo kako bismo stigli završili na vrijeme. Osim što kod nas izazivaju mnoge negativne emocije, mi tražimo izgovore pred drugima i pokušavamo produžiti svoje rokove. Tražimo opravdanja kako bismo izbjegli krivicu, a ipak je gore od toga što sami sebe sputavamo i sami sebi ne dozvoljavamo da opušteni i bez stresa rješavamo naše aktivnosti i zadatke.

A tehnologija nije pomogla…

Internet, televizija, pametni telefoni pomažu nam bolje pobjeći od realnosti i od svijeta u kojemu živimo, a samim time i od obaveza, odnosno aktivnosti koje ne želimo obaviti. Danas kako preko interneta možemo pristupiti bilo kojem sadržaju koji nas zanima i time smo zapravo potaknuti da zanemarimo ono što nas ne čini sretnima i da odgađamo ono što ne želimo raditi, dok to ne bude neophodno.

Svi odgodimo pojedine aktivnosti u našim životima i to je uredu, no moramo paziti da nam to ne postane navika. U ljudi koji imaju razvijenu naviku da odrade svoje zadatke pravovremeno ti ljudi imaju bolji refleks za reagiranjem te se općenito osjećaju bolje nego oni koji odlažu zadatak. Oni također imaju i bolje organizacijske vještine.

Možda neke stvari napisane u zadnjih 24 sata budu savršene, no za neke treba više vremena i proučavanja. Što vi mislite, kada je napisan ovaj članak? Ostavite nam komentar. :)