Seciranje grada — Crkva Uzvišenja sv. Križa u Osijeku
Franjevačka crkva Uzvišenja sv. Križa, u narodu poznatija kao crkva sv. Antuna nalazi se u Franjevačkoj ulici u Tvrđi.
Na mjestu ove crkve nalazila se gotička srednjovjekovna crkva iz 14. stoljeća, sagrađena na temeljima ranije crkve o kojoj nema podataka. Podigao ju je Stjepan Korog, ban Mačve i tadašnji vladar Osijeka. Njegova najveća i danas vidljiva ostavština je utvrda Korođvar par kilometara od Osijeka, močvarni utvrđeni grad u obliku kružnice. U gotičku crkvu ulazilo se sa zapadne strane, kroz stariji romanički portal koji je vjerojatno pripadao ranijoj građevini, a ostaci tog portala nalaze se unutar crkve i mogu se vidjeti ispod jednog od sporednih oltara. Dimenzija gotičke crkve bila je 40x15 metara. Dolaskom Turaka 1526. crkva se prenamjenjuje u džamiju i ostaje te funkcije sve do oslobođenja 1687. Nadgrobna ploča obitelji Korog pronađena je tijekom arheoloških iskapanja na području gotičke crkve te izložena unutar današnje crkve.
Neposredno nakon oslobođenja od Turaka započinje rušenje džamije i izgradnja nove crkve koja je posvećena 1732. godine. Iako je crkva barokna, stilski ima mnogo elemenata koji odskaču, jedno od tih obilježja ja i toranj crkve, koji za razliku od tipičnih baroknih crkvi nije smješten na glavnom pročelju crkve već na bočnoj strani. Također se u taj zvonik ne ulazi s kora, već ima poseban ulaz koji nije iz crkve. Prvotni zvonik bio je višlji za još jednu etažu, ali je tijekom oluje urušen vrh zvonika pa su samo smanjili visinu zvonika i stavili pod krov.
Unutrašnjost crkve je u stilu baroka, a ova crkva najbogatije je ukrašena barokna crkva u gradu. Ima veliki barokni oltar s kipom Majke Božje dopremljenog iz mađarskog marijanskog svetišta Marija Jud još davne 1703. godine, kada se gradilo novo svetište, a kip su privremeno smjestili u Osijek. Kada se sagradilo novo svetište naši franjevci su odbijali vratiti kip. Izuzev glavnog oltara postoji još šest sporednih oltara, od kojih je jedan posvećen svima poznatom sv. Antunu, a oltar je dar španjolskog feldmaršala Antuna grofa Al Gaudente.
Ispod crkve nalazi se i kripta, gdje se nalazi oko 200 lijesova, redovničkih, ali i svjetovnih. U ovoj crkvi nalazi se i obiteljska grobnica plemićke obitelji Pejačević koja je u Osijeku imala svoj dvorac, ulaz je bio u hodniku kojim se ide na kor i sačuvana je jedna nadgrobna ploča obitelji Pejačević. Krajem 19. stoljeća Pejačevići se sahranjuju u svojoj obiteljskoj grobnici nedaleko svog dvorca. Kriptu su krajem 1945. partizani devastirali, tražeći navodno skriveno „ustaško blago“, a prilikom traženja uništili su sve grobove, porazbacali posmrtne ostatke pokojnika, ali navodno blago nisu pronašli.
Orgulje u franjevačkoj crkvi izrađene su 1762. godine u Grazu, a dopremljene su lađama preko rijeke Mure i Drave u dvije ture. Nedavno su restaurirane i u funkciji su.
Ova crkva po ničemu nije tipična pa tako ni po (starom) samostanu koji se nalazi u drugom bloku zgrada. S obzirom na to da vlasti nisu dopustile izgradnju samostana uz crkvu franjevci su odlučili samostan premostiti preko ulice i spojiti ga s crkvom i dvorištem. Jedan svod vodi iz samostana direktno u crkvu, a drugi u sjevero-istočno krilo samostana i dvorište crkve. U sklopu starog samostana nalazila se i prva osječka tiskara iz 1735. godine. Franjevci su tu tiskaru vodili sve do 1775. kada ju je otkupio Ivan Martin Divald, tiskar iz Budimpešte. U to vrijeme to je i dalje bila jedina tiskara u Slavoniji. U čast prvom tiskaru Osijeka, Divald dobiva svoju ulicu početkom 20. stoljeća u Novom gradu, a ta ulica jedna je od rijetkih koja u proteklih 100 godina nije niti jednom promijenila ime.
Izuzev tiskare i samostana u toj zgradi je djelovao i prvi osječki fakultet, vođen također od strane franjevaca, stoga se ta ulica koja vodi prema Vodenim vratima zove Fakultetska ulica.
