Seciranje grada — Kripta crkve sv. Mihaela

Ako ste se ikada začudili koliko toga niste otkrili u Osijeku, zapitajte se koliko toga vas tek očekuje ispod njega!

Jedna od takvih lokacija je i kripta crkve sv. Mihaela u Tvrđi, nastala početkom 18. stoljeća. Sudeći po zapisima ova kripta bila je u funkciji još prije završetka gradnje same crkve. Kripta je primarno služila za sahranu isusovaca, ali i drugih građana koji su mogli platiti grobno mjesto, jer je prostor izuzetno ograničen. Kripta zauzima površinu gotovo 3/4 crkve, a sastoji se od stubišta, nekoliko hodnika i prostorija s grobnim mjestima.

Imena većine pokojnika nije poznata jer su natpisi na grobnim mjestima davno izblijedili, a mnoga imena ne spominju se u popisu pokopanih. Iako nam se danas kripte ispod crkvi kao svojevrsni raritet, Osijek ih ima popriličan broj, uključujući između ostalog crkvu sv. Križa u Tvrđi, kapucinsku crkvu sv. Jakova, crkvu Preslavnog Imena Marijina u Donjem gradu, kapelicu sv. Ane na groblju sv. Ane…

Sahrane u kriptama postupno se zabranjuju 1788. godine nakon dekreta cara Franje Josipa II, a zadnji zapisani pokop u kripti bio je 27. kolovoza 1829. godine, iako su se sahrane najvjerojatnije odvijale sve do polovice 19. stoljeća. Konačnu riječ o pokapanju u kriptama imala je hrvatska vlada u Zagrebu 1867. godine, koja je odredila da se više ne smiju praviti nove grobnice u crkvama, a dosadašnje rake moraju se zatvoriti ako nemaju ulaz s vanjske crkvene strane. Tada se vrata kripte zazidavaju i kripta ostaje netaknuta sve do 1928. godine kada ulaz u kriptu slučajno otkrivaju prilikom radova na crkvi. Zbog iznimno debelih zidova, kripta je služila kao sklonište od bombardiranja tijekom 2. svjetskog rata.

Roko Poljak