Seciranje grada: Osijek — obitelj Pejačević
Kada bi trebali odabrati nekakav simbol Retfale kao gradske četvrti, što bi to bilo?
Vjerujem kako bi velikoj većini stanovnika grada, ali i šire prva pomisao bila Portanova, ali meni doduše prva asocijacija bude dvorac Pejačević. Pejačevići su jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih plemićkih obitelji na prostoru Slavonije, a po obiteljskoj predaji potječu od Parčije, sina bosanskog kralja Stjepana Dabiše koji je 1357. pobjegao u Bugarsku. Ivan (Gyoni) stekao je oko 1481. obiteljska imanja te ih je razdijelio među svoja četiri sina, a jedan od njih, Dmitar, bio je prvi koji se nazvao Pejačević, prema gradu Pejačevu u Bugarskoj. Marko II. Pejačević doselio se 1689. zajedno sa svojom braćom u Madžarsku te se naselio u Pečuhu, odnosno Baču, a 1704. preselio se u Osijek, gdje je u Tvrđi kupio kuću. Obitelj se počela uzdizati u doba Josipa II. , koji je 1734. s bratom Ignjatom (Ignatz) kupio našičko vlastelinstvo, zajedno s gradom Našicama, kojim su Pejačevići gospodarili sve do kraja II. svjetskog rata. Njihov rođak Marko III. bio je vlasnik mitrovičkoga vlastelinstva koji 1749. u zamjenu za taj posjed dobio je od Marije Terezije Viroviticu i Retfalu.
Velebno zdanje podigao je grof Sigismund (Žigmund) Pejačević 1801. godine van granica tadašnjeg Osijeka, odnosno između Gornjeg grada i Retfale. Ipak ubrzanim razvojem grada, dvorac se više nije nalazio van njegovih granica, već unutar samog grada. Današnji posjed dvorca je drastično manji i veličine je oko 20,000 četvornih metara, a sam dvorac je površine oko 2000 četvornih metara. Otmjen klasicistički dvorac ima tri krila u obliku slova U. Unutrašnji je prostor organiziran oko središnjeg hodnika, gdje se sobe nižu s obje njegove strane. Središnja je os istaknuta velikom dvoranom i predvorjem u velikom paviljonu. Središnji paviljon uzdignut je na kat, dok je ostali dio dvorca s bočnim krilima prizeman. Paviljon je raščlanjen arkadama u prizemlju i jonskim pilastrima velikog reda, a izvorno je bio natkriven mansardom kao ostatak zgrade.
Dvorac se smatra jednim od najznačajnijih djela arhitekture klasicizma u Hrvatskoj, a njegov perivoj bio je u barokno — klasicistiĉkom stilu. Nakon što je vlastelinstvo naslijedio Manfred grof Clary-Aldringen perivoj se počeo zapuštati, a nakon II. svjetskog rata zemljište je rasparcelirano i uništen je perivoj.
Iako današnjeg perivoja nema, Pejačevići su ostavili traga i u jednom drugom velebnom gradskom perivoju, a to je Gradski Vrt. U njemu je izgrađen secesijski zdenac koji se danas nalazi uz Promenadu, a to je poklon Pavla Pejačevića Osijeku. Valja napomenuti da je upravo taj secesijski zdenac jedini primjer secesijske vrtne arhitekture u Hrvatskoj.
1891. godine Pejačevići grade svoj mauzolej na Retfalačkom groblju, a u njemu su izuzev samih članova obitelji Pejačević pokopane i časne sestre Družbe Marijine koje su uz dvorac bile vlasnici i mauzoleja. Zašto bili vlasnici? Nije tajna da je 2009. mauzolej prodan obitelji Biloš što je izazvalo brojne negativne reakcije Osječana.
