Seciranje grada — Radnički dom
Centralna os grada Osijeka uvijek je bila mjesto impresivnih građevina. U 18. stoljeću to je bila Tvrđa, a sredinom 20. stoljeća tim prostorom dominirala je monumentalna zgrada Radničkog doma, odnosno nekadašnjeg Njemačkog doma. Gradnja je započela 27. listopada 1941. godine, a trajala je za vrijeme gotovo cijelog Drugog svjetskog rata.
Njemački dom bio je jedan od najvećih i najmonumentalnijih primjera fašističke arhitekture u Hrvatskoj, a njegov arhitekt je nepoznat, iako postoje naznake da je samu zgradu možda projektirao i sam Albert Speer, jedan od najpoznatijih nacističkih arhitekata. Njemački dom trebao je služiti kao radni prostor tada veoma brojne njemačke populacije u Osijeku.
U sklopu objekta nalazila se za tadašnje pojmove poprilično velika dvorana u kojoj su se odvijale modne revije, koncerti, plesnjaci i slično. Upravo se zbog te dvorane ova zgrada može smatrati i prvom koncertnom dvoranom u gradu Osijeku.
Osnivanjem Jugoslavije, Njemački dom mijenja naziv u Radnički dom, a koristio je građanima sve do 1981. kada se pod neopravdanim razlozima minira. Tim činom srušen je jedan od najvrijednijih objekata moderne arhitekture u gradu Osijeku. Zanimljiv je i podatak da je u miniranje objekta utrošeno 2200 mina, najveća količina mina ikada utrošenih na zgradu tih dimenzija u Europi. Mjesto nekadašnjeg Radničkog doma stajalo je prazno dugo vremena iako se spominjala gradnja nove zgrade Radničkog doma.
2002. godine pokreće se novi projekt na toj lokaciji, danas svima poznati Eurodom, a radovi na novom kompleksu koji je obuhvaćao poslovni toranj, shopping centar i kulturni centar započeli su 2005. godine.
Cilj projekta Eurodoma bio je vratiti toj lokaciji nekadašnju funkciju što se tek treba ostvariti kroz stavljanje kulturnog centra u funkciju, ali i kreiranjem nove dominantne točke u gradu, baš kao što je i Radnički dom nekada bio.
