Utjecaj društvenih mreža na današnje čitanje knjiga
Većinu današnje mladeži čitanje knjiga danas gotovo uopće ne zanima. Živimo u 21. stoljeću — dobu sve većeg razvoja nove tehnologije, medija i društvenih mreža. U tako organiziranom društvu za čitanje kvalitetne literature očito nema ni mjesta ni vremena. Mladi su se počeli zadovoljavati prosjekom — letimično pročitaju nečiji post na Facebooku ili Instagramu ili pak sami napišu neku kratku objavu s gotovo nevažnim informacijama o sebi.
Također, događa se i situacija u kojoj netko samo iskopira na svoj Facebook status ili, još češće, u opis jedne od svojih fotografija citat nekog poznatog pisca, najčešće bez imalo prethodnog promišljanja o njemu. Nakon toga im postane sasvim svejedno za ime tog autora, njegov značaj te za ono slavno pitanje „što je pjesnik time želio reći” koje u sebi, htjeli si mi to priznati ili ne, zapravo krije dubinu i potiče na razmišljanje. U trenutku objavljivanja, recimo, fotografije s nekim takvim citatom, postaje manje bitno je li taj citat došao do ljudi i jesu li ga oni uopće pročitali. Važno je da ta fotografija ili objava dobije što više lajkova. Važno je da ta fotografija ili objava bude sve više popularna.
Mi mladi se, a ništa ne izostaju ni starije generacije, tako zatvaramo u začarani krug neprestanog lajkanja svega koje, na koncu, stvara ovisnost o tuđemu mišljenju, ali i sve veće zahtijevanje istog.
Više ne znamo prepoznati kvalitetnu pisanu riječ jer ona je za nas davno umrla, kao što i društvo kojim smo okruženi svakodnevno umire. Fokus nam je samo na stvaranju popularizacije samih sebe bez nekog posebnog isticanja autentičnosti, ili barem bez onog isticanja s kvalitetom koja zahtijeva promišljanje. Sve što zahtijeva promišljanje nama je dosadno, a tu se, naravno, krije i čitanje. Jer, zašto bismo čitali? Instagram je zanimljiviji. Čitanje tuđih Facebook objava daleko je primamljivije od čitanja nekog dobrog romana. Danas je zanimljivije baviti se tuđim životom i tuđim svjetovima nego uzeti knjigu u ruku i zaviriti u neki drugačiji svijet iz kojeg se možda i može nešto naučiti. Neka, naučit ćemo, skloni smo misliti. Ima vremena, još smo mladi.
Ili pak: nema vremena za čitanje, sada su na redu zabava i uživanje. Tvrdimo da nemamo vremena za čitanje, a imamo vremena pola sata se fotografirati za Instagram, a potom još idućih pola sata tu fotografiju uređivati kako bismo prekrili svoje „nedostatke” i time stekli prihvaćanje sve većeg broja ljudi.
Postoje i kvalitetne objave, daleko od toga. Postoje ljudi koji znaju što napisati, a postoje i oni koji to čitaju. No, problem je što su oni u manjini. Veći je broj onih koji će glumiti da čitaju kako bi promovirali da je danas, među ostalome, moderno i čitanje. Fotografirat će se s knjigom u ruci, šalicom kave i pokojom mirisnom svijećom te tu fotografiju, uz hrpu dodanih efekata kako bi izgledali profesionalnije i profinjenije, objaviti na Instagram. Jer, oni „čitaju”, a ne znaju reći dvije rečenice o toj istoj knjizi. Ispod te fotografije napisat će rečenicu tipa „čitanje je moderno”, ne shvaćajući da čitanje zaista jest moderno i poželjno.
Da, živimo u 21. stoljeću — dobu sve većeg razvoja nove tehnologije, medija i društvenih mreža. No, čitanje knjiga nešto je što, unatoč tomu, treba poticati. Čitanje nije nikakva sramota, znak zaostalosti ili nešto što bismo trebali ostaviti za prošlost. Često upravo društvene mreže i Internet daju tu iskrivljenu sliku o čitanju knjiga, a s druge ge strane promoviraju. Knjige nam nikada nisu bile dostupnije kao što je to slučaj danas. A mi, umjesto da smo baš zbog toga još više zainteresirani za čitanje i proučavanje knjiga te da maksimalno iskoristimo ono što nam se nudi, mi samo ostajemo na tomu da se hvalimo njihovom dostupnošću.
Piše: Mirela Belaj
