Još dalja Unija: Brexit i Balkan
Nakon gotovo četvrt vijeka od dana kada su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost od Jugoslavije, glasači u Ujedinjenom kraljevstvu su odlučili tijesnom, ali jasnom većinom da žele da napuste Evropsku Uniju. Posljedice ovog glasanja će ostati nejasne nedjeljama i mjesecima ispred nas, jer su implikacije dalekosežne. Mnogo toga će zavisiti od odluka o nizu pitanja koje će donositi lideri EU i UK, a koje su šire i od samog Brexita.
Iako bi EU mogla preživjeti i ovu krizu, kao što je prebrodila dužničku krizu, grčku krizu i izbjegličku krizu, ipak će izgledati mnogo drugačije nego danas i njena sposobnost da vodi države Zapadnog Balkana na putu ka stabilnim i uspješnim demokratijama se čini umanjenom.
Brexit je rezultirao značajnim stepenom nesigurnosti pa je svako predviđanje otežano. I upravo ta nesigurnost će biti jedna od važnih osobina Evrope tokom narednih godina koja će uticati na donošenje odluka i nosiće sa sobom znatan rizik. Posljedice Brexita su i strukturalne — mogućnost EU da djeluje i integriše nove članove — ali i normativne — mogućnost EU da promoviše demokratski sistem vlasti orjentisan ka konsenzualnom odlučivanju.
Posljedice Brexita po Zapadni Balkan
I pored svih nesigurnosti oko specifičnih pitanja, implikacije Brexita za Balkan su jasne i u cjelosti negativne. Glavno pitanje nije da li će Brexit oštetiti EU integracije i razvoj demokratije na Zapadnom Balkanu, već u kojoj količini i koliko dugo.
Proces EU integracija je već godinama ključni faktor političkih i ekonomskih reformi na Zapadnom Balkanu. Srbija i Crna Gora su u pristupnim pregovorima, Albanija je kandidat za članstvo, kao i Makedonija — doduše sa znakom pitanja s obzirom na političku krizu od prošle godine. Bosna i Herzegovina je prije par mjeseci predala aplikaciju za EU članstvo; Kosovo je trenutno najdalje u smislu napretka na EU putu, ali je nedavno zaključen Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.
Iako je proces proširenja u toku, ovaj tehnički proces je izgubio na političkoj podršci u samoj EU, a i vlade na Balkanu često djeluju kao da se ne žele posvetiti reformama koje su neophodne na putu EU integracija. Odlazak UK iz EU može biti poslednji “ekser u kovčegu“ za pridruživanje.
Prvo, sa UK koja odlazi iz EU, zemlje Zapadnog Balkana gube zemlju koja je ključni zagovarač proširenja EU. Dok su mnoge zemlje članice postale kritične u vezi politike proširenja, UK je snažno promovisala i proširenje i potrebu za reformama u regionu. Tokom posljednje decenije, zajedno sa Njemačkom, UK je bila jedina velika EU zemlja koja je vodila EU politike u regionu. Sada će jedan takav zagovarač proširenja nestati. Naravno, UK će moći da ohrabruje reforme i EU integracije izvana, nešto slično kao što to rade SAD, koje podržavaju EU proširenje i u velikoj mjeri EU politike u regionu. Ipak, kredibilitet takve UK politike nakon Bregzita će biti ugrožen kao ekstreman slučaj “radi kao što ja kažem, ali ne kao što ja radim.”
Drugo, definisanje novog odnosa između UK i EU će biti Herkulovski poduhvat, i to za obije strane. Utvrđivanje i rukovođenje ovog odnosa će postati fokus ne samo političara, već i cijelog birokratskog aparata EU. Bez obzira na rezultat, ovo će apsorbovati svu pažnju EU. Samim tim, proširenje i reformski procesi na Zapadnom Balkanu će postati ne samo sporedna stvar, već marginalna i nevažna iz EU perspektive. Po istom principu, ako UK napusti EU ali se Škotska odvoji i onda zatraži da ostane u EU, na dnevni red će doći komplikovana pitanja o tome kako i da li Škotska može ostati u EU bez ponovnog procesa pridruživanja EU. Takva pravna i politička noćna mora bi dodatno zakomplikovala odvajanje UK od EU i okupirala pažnju donosioca odluka i službenika u Briselu i ostalim EU prijestonicama dugi niz godina.
Treće, ako je EU u egzistencijalnoj krizi, koja je uopšte poenta u zagovaranju članstva? Ovo je naročito relevantno za elite na Balkanu čija je posvećenost reformama svakako upitna, a EU integracije su postale prioritet zahvaljujući poticaju zapadnih vlada i zahtjevima velikog broja glasača. Ova računica će se sada vjerovatno odaljiti od EU integracija i reformi, intenzivirajući trend iz prethodnih godina. Iako je uticaj Rusije i Turske na Zapadnom Balkanu često preuveličan, to su atraktivni modeli vlasti za određeni broj regionalnih lidera, koji mogu početi da orjentišu svoje politike više ka ovim i drugim akterima van EU.
Mogući scenariji za Brexit i Zapadni Balkan
Scenario 1: UK i Evropa razjedinjene
U prvom scenariju UK se dezintegriše, Škotska u najmanju ruku odlazi, i moguće sa Sjevernom Irskom i ostalim EU članicama održava referendum. Škotska možda neće moći da ostane u EU, već će morati da (ponovo) pregovara o uslovima pridruživanja paralelno sa odlaskom UK. Teški i ogorčeni pregovori će voditi ka pogoršavanju odnosa između EU i UK kao i unutar same UK. U isto vrijeme, škotski referendum bi ohrabrio referendume u Kataloniji i na drugim mjestima. Sa svom pažnjom usmjerenom na buduće odnose sa UK, mogućnost EU da rješava druge krize (grčku ili izbjegličku) će biti umanjena.
U ovakvom scenariju, EU se umanjuje, i transformiše u strukturu sa više slojeva integracije na različitim nivoima, uz pojavu “jezgra EU” u sjevernoj Evropi. U zemljama Zapadnog Balkana, dinamika transformacije EU nestaje pa tako može pravladati odbijanje EU i sa njom povezanih reformi. Dodatno, secesionistički pokreti u regionu, kao u Republici Srpskoj, će možda biti ohrabreni širom evropskom dinamikom da i sami oprobaju otcjepljenje.
Scenario 2: UK razjedinjena, EU ujedinjena
Po ovom scenariju, Škotska će se odvojiti od UK ali će ostati u EU, i tako stvoriti atmosferu u kojoj će britanskim glasačima koji su ustali u UK postati jasna visoka cijena njihove odluke. Ovo može olakšati postizanje dogovora u kome će Engleska, Vels i Sjeverna Irska postati članovi Evropskog ekonomskog prostora, a granice sa Škotskom i Irskom će ostati otvorene. U suštini, EU bi i dalje mogla da funkcioniše, jer bi iskustvo Britanaca obeshrabrilo ostale aspirante za referendume za izlazak iz EU. Nakon perioda poteškoća, EU je u mogućnosti da nastavi sa politikom proširenja, ali disintegracija UK i odlazak Engleske, Velsa i Sjeverne Irske rezultira u jačem njemačkom uticaju u EU. Pridruživanje zemalja Zapadnog Balkana EU ponovo postaje održiva opcija nakon par kriznih godina, a Evropski ekonomski prostor (ili slična oživljena pretkomora EU) preuzima ulogu koraka koji prethodi punom članstvu.
Scenario 3: UK ujedinjena, EU razjedinjena
Iako škotski referendum i želja za nezavisnošću djeluju vrlo vjerovatno kao ishod Brexita, ponašanje UK u budućim odnosima sa EU može u velikoj mjeri uticati na budućnost UK i njenog opstanka. Ako UK definiše pregovaračku poziciju koja reflektuje podijeljenost zemlje i zatraži da održi “meko članstvo”, Škotska se može umiriti, i zemlja bi ostala ujedinjena. Liderima EU se možda neće dopasti takav potez, jer kao što je Ministar finansija Njemačke Schäuble rekao u nedavnom intervjuu za Der Speiegel, zvaničnici EU raspravljaju da bi dopuštanje UK da “ima svoj kolač a i da ga pojede“ ohrabrilo druge na slično ponašanje. Ipak, kako bi spriječila previše osjećaja gorčine, EU bi možda prihvatila takav scenario. U tom slučaju, UK bi ostala važan (ali oslabljen) međunarodni akter. Za zemlje Zapadnog Balkana, takav scenario bio bi najbliži održavanju statusa quo, ali čak i u ovom slučaju, uticaj UK kao podržavaoca proširenja, i pad kredibiliteta na nivou EU bi ozbiljno umanjili privlačnost EU integracija i reformi.
Ova tri scenarija naglašavaju znatne rizike koje Brexit ima za zemlje Zapadnog Balkana. Sa EU koja je oslabljena i fokusirana na sve drugo na dugi niz godina, zemlje regiona ne mogu više da se oslone na EU da promoviše reforme i konsolidaciju demokratije. U situaciji gdje uglavnom više ne postoji privlačnost EU transformacije i smanjena je mogućnost EU da reaguje, ostalo će ispuniti prazninu. Kratkoročno i srednjeročno gledano, ovo će najvjerovatnije osnažiti polu-autoritarne lidere koji će se ulagivati najskupljem ponuđaču, bila to Turska, Rusija, Kina, ili ostale zemlje/investitori (uključujući i individualne zemlje članice). Društveni pokreti, mediji i nezavisne institucije će imati manje spoljnih saradnika na koje mogu računati. Ovo može ojačati domaće reformske snage, ali ih takođe može i oslabiti, ako ovakvi pokreti ne budu imali normativne modele na koje se mogu pozvati van svojih granica. Kako bi se zaustavio ovaj negativan trend, ključne EU članice, naročito Njemačka, ali i SAD, će možda formirati koalicije kako bi nastavile svoju podršku demokratskim promjenama na Zapadnom Balkanu. Podržavaoci demokratije će prestati da se oslanjaju na pristupanje EU kao na odgovor. Bez rizika od naoružanog konflikta, zemlje Zapadnog Balkana će vjerovatno ostati nisko na listi prioriteta, ali naznake autoritarizma nisu samo rizik po region, već su dio šire evropske bolesti koja se više ne može ignorisati.
Originalni tekst napisao: Florian Bieber, profesor Istorije i politike Jugoistočne Evrope, Univerzitet u Gracu, Austrija
Originlni tekst na Engleskom jeziku možete pročitati OVDJE.
