JESTE LI ŽRTVA VEEELIKIH PORCIJA?
Mi smo ljudi poslušna bića — baš kako su nas majke naučile, pojedemo sve s tanjura. No, problem je u tome što su se tijekom posljednja dva desetljeća porcije koje poslužujemo i koje nam poslužuju povećavale

Promjer tipičnog tanjura 1960-ih bio je oko 25 centimetara, a danas se povećao na 30 centimetara. Možda to ne zvuči kao velika razlika, ali istraživanje je pokazalo da dodatni centimetri znače da se kalorijski kapacitet naših tanjura može povećati za otprilike 60 do 100 posto.
Ta promjena ne bi bila loša da hranu slažemo na tanjur u ukusnim,
odmjerenim zalogajima kao što se radi u vrhunskim restoranima — ali
mi to ne činimo. A brojne studije pokazuju da što više hrane stavimo
na tanjur, više i pojedemo. Zapravo, nedavno istraživanje pokazalo je da
su odrasle osobe, kad su im istraživači poslužili velike porcije tjestenine,
pojele 34 posto više nego kad su jeli iz manjih zdjelica.
Toliko nam je postalo normalno vidjeti — i jesti — obilne porcije da se čak možemo osjećati razočarano ili zabrinuto da ćemo ostati gladni kad nam netko posluži manji komad pite. Možda to može objasniti zašto nas toliko zanemaruje preporučene veličine obroka koje pišu na ambalaži hrane ili zašto se prejedamo.
Primjerice, pojedemo cijelu pizzu premda je zdrava porcija samo dvije
srednje velike kriške ili nehajno punimo zdjelicu za doručak dvostruko
većom količinom žitnih pahuljica od preporučene. Da stvar bude gora, proizvođači hrane i marketinški stručnjaci lukavo iskorištavaju našu zabrinutost i zbunjenost.

Nudeći isti proizvod u različitim veličinama, mogu naplatiti neznatno veću cijenu za veće pakiranje zbog čega se stvara dojam da je takva kupnja isplativa. Premda su neki temeljni proizvodi iz smočnice ostali nepromijenjeni, druge osnovne namirnice danas zahtijevaju više mjesta na policama. Čak je i obična kriška kruha veća nego ikad prije. Došlo je i do velikog povećanja proizvoda koji se nude u kafićima, a mnogi od njih uopće ne postoje u manjim inačicama.
Toliko nam je postalo normalno vidjeti obilne porcije da se čak možemo osjećati zabrinuto da ćemo ostati gladni kad nam se na tanjuru posluži manje
Standardni keks iz kupovnog pakiranja i dalje ima između 10 i 12 grama, ali luksuzni keks iz kafića može imati čak 110 grama — i sadržavati 10 puta više kalorija. Što je porcija veća, to više hrane guramo na vilicu i trpamo u svaki zalogaj. Mnoge namirnice koje danas jedemo i smatramo
„normalnima“ zapravo su ekstra velike inačice porcija koje su smatrane normalnima prije 20 godina.
Pripazite na povećanje porcija i kad je riječ o tzv. zdravoj hrani. U nedavnom britanskom istraživanju odrasle su osobe uzimale veće količine žitnih pahuljica, pića i salate od kupusa koje su smatrali zdravijima od standardnih inačica te hrane.
Istraživači su otkrili da čak i opis nekog jela ima negativan učinak na porcije: kad su odraslim osobama zdrave težine i onima prekomjerne težine tijekom tri odvojena dana poslužili identične ručkove, ispitanici su jeli znatno više kad im je bilo rečeno da jelo ima malo masti i kalorija nego kad je jelo opisano kao bogato mastima i kalorijama — i zbog toga su unijeli 163 kJ (39 kcal) više. Osvijestiti kako nas naši umovi (i neki proizvođači hrane!) mogu prevariti prvi je važan korak prema kresanju naših strukova.
Prestanite se oslanjati na ono što ste se naviknuli vidjeti u trgovinama ili jesti kod kuće i u restoranima — i preuzmite kontrolu nad veličinom svojih porcija.
