Sedam od devet veličanstvenih

Imamo ih! Na kup smo stavili prgavce iz Peugeotovog izloga koji već godinama odgajaju EVO entuzijaste. Što mislite, za ključeve kojeg smo se najviše trgali?

Zašto volimo Peugeot? Pogledajte fotografiju još jednom.

PARK PRIRODE MEDVEDNICA uglavnom je tiho mjesto. Na parkiralištu ispod Crvenog spusta čujemo samo vjetar koji kroz drveće stvara fijuk i zvukove automobila dok izdaleka dolaze na mjesto sastanka.

Prvo elegantni, tihi RCZ na čijem se krovu s dva staklena balona i srebrnim lukovima lomi odraz drveća, zatim bilder niskog rasta i širokih ramena 205 GTI, 309 GTI 16 koji je sa sobom u povijest najboljih vozačkih Peugeota ponio malo više “gepeka” i bakreno-narančasti 306 S16 koji se smatra utjelovljenjem Peugeotovih najboljih kvaliteta — ugode vožnje i čistog vozačkog duha koje su mnogi smatrali nespojivima.

Odmah iza njega je 207 RC kojeg pogledom olako preskačem kako bih se fokusirao na dvije bijele točke koje navlače znoj na dlanove i zločesti osmijeh na lice što zbog rijetkosti, što zbog značenja za svijet svih nas koji živimo za “onaj” vozački osjećaj — 205 Rallye i 106 Rallye.

S 850 kg i elastičnim motorima koji su čupali od jako niskih okretaja bili su ringišpil u rukama

Poput dva žilava stara atletičara koji grintaju na bicikliste koji im se voze po stazi, savršeno pristaju ovoj šumi i njezinoj novosagrađenoj cesti prepunoj zavoja. Na sjeveru smo Medvednice, pred cestom prepunom uspona i urednih kanala koji tu i tamo progutaju rub guma dok nalazite savršenu putanju hraneći vozačka osjetila. Imamo sedam od devet najboljih vozačkih Peugeota.

Nedostaje nam 405 T16 (znali smo za četiri, sva četiri rastavljena kod našeg prijatelja u Splitu) te 206 RC za kojeg se nismo svojski potrudili iz jednostavnog razloga — imali smo ga u posjedu oko šest mjeseci i dobro znamo kakav je. Voljeli smo ga, ali nažalost, svoju je karijeru završio na krovu.

UZ NAS JE I NEKOLIKO ENTUZIJASTA, koji su najpotkovaniji u Hrvatskoj kad je riječ o sportskim Peugeotima. Bruno Boršić koji je 106-icama i 205-icama ne samo vozio slalome i relije nego je praktički doktorirao mehaniku šarafeći te automobile. Slobodan Karleuša — Karlo, prijatelj redakcije EVO magazina koji nam je velikodušno dao ključeve svoje bijele, rijetke 205-ice Rallye.

Alen Klemar s 309-kom GTI 16 kojeg znaju i u oldtimer krugovima, za ovu je priliku obavio prilične zahvate oko auta koji također sve rjeđe viđamo na domaćim cestama. Igor Manasteriotti, vlasnik očuvane bakrene 306-ice S16 također nam je izišao u susret. Stanko Požgaj predao nam je ključeve 207-ice RC.
I zadnji, ali ne i posljednji, Krešimir Crnković, vlasnik zelenog 205 GTI-ja morao nam je izići u susret jer o prije spomenutom prevrtanju plavog Peugeota 206 RC zna pokoju tajnu više od svih nas.

Moramo odmah biti jasni: dva malena bijela homologacijska automobila ostavit ćemo parkirana i voziti ih poslije. A sve to kako bismo odgovorili na pitanje: jesu li homologacijski automobili, nastali samo zato da se proizvođači mogu natjecati u reliju, zaista najbolji vozački cestovni automobili koje možete dobiti i doživjeti?

NAŠ 205 GTI TAKOĐER će pod posebno povećalo jer je zaista vrsta za sebe. No, bilo bi svetogrđe ne prisjetiti se legende koja je započela sve. Kada se pojavio 1980-ih godina 205 GTI bio je za civilne automobile ono što je 205 T16 grupe B bio za reli konkurenciju — nepobjediv.

Krenulo je 1984. godine s 1,6-motorom sa 105, odnosno 115 KS, da bi Peugeot 1986. godine izbacio snažniju verziju, 1,9 sa 130 KS. Bilo je to doba VW Golfova I i II GTI, Opel Kadetta GSI, Suzukijevih Swiftova i ostalih. Osim Renaulta 5 Turbo i Fiata Uno Turbo, koji su više upravljali sami nego što su bili upravljivi, svi ostali su gledali 205 GTI u ispuh. Uredno je pobjeđivao na svim testovima, a vlasnici su na semaforima izazivali za klasu snažnije sportaše — i dobivali.

Bio je i ostao najbolji vozački kompakt s prednjim pogonom ikad napravljen. 850 kg s elastičnim motorima koji su čupali od jako niskih okretaja bio je ringišpil u rukama. Oni koji su ga naučili voziti mogli su se poigravati s kasnim kočenjem i puštanjem stražnjice u veselo klizanje, dok bi volanom i gasom korigirali putanju koja je izvana izgledala kao smak svijeta.

Zbog ovog su automobila GTI generacije bile na “zlu” glasu. 205 GTI dao je Peugeot Sportu na važnosti u krugovima “običnog” čovjeka jer je bio stepenica do onoga što su ljudi mogli vidjeti na reliju, iako su GTI i T16 bili svjetlosnu godinu udaljeni. Ipak, ljudi su se poistovjećivali s relijem, markom, modelom. Bile su to zlatne automobilske osamdesete.

Iako ima 200 turbo konja RCZ se ne može odlijepiti ultimativnom vozačkom Peugeotu, 205 GTI 16. Pobjeda mu tijesno izmiče…

205 GTI TEK JE ZAGREBAO površinu. Peugeotovi inženjeri prihvatili su se posla i još pooštrili priču glede tehnike, ali ne i dizajna. Iako su mnogi negodovali zbog prtljažnika koji je, za razliku od današnjih Thalija, Swiftova Sedan i sličnih, bio dizajnerski ukomponiran u priču, mi ga nikada nismo gledali takvog. Nama, a vjerujem i većini vas, ovo je oduvijek bio zli brat 205, u dobrom smislu. Izgled je bio i ostao problem njegove cijene: nikad obožavan kao 205 GTI i nikad ovacijama dočekan kao prekrasni 306 GTI, 309 GTI 16 bio je vuk u janjećoj koži. Izdaleka obiteljska limuzina, ali izbliza zapravo ojačani 205 GTI s boljim motorom, malo dužim međuosovinskim razmakom i širim tragom kotača.

SLIČNO MIŠLJENJE IMA i Alan, a ovog je uzeo zato što je bila prilika. Da pojasnimo naziv, kako biste se bolje snašli u Peugeot kružocima, postojao je 309 GTI s 1,9-litrenim 8-ventilskim motorom i 16-ventilskim motorom. Potonji je bio i jest obožavan i hvaljen. Sve udarce na osjetila koje je radio 205 GTI ovaj je auto skupio u šaku, stisnuo i zavitlao prema ošitu vozača.

Srećom, imao je rukavicu, pa je manje boljelo. Bio je daleko smireniji i ta se njegova snaga mogla bolje iskoristiti. Alanov auto je žilav i brz, iznenađujuće prostran kad sjednete unutra. Duboki trkaći volan nije originalan, ali je odličan dodatak jer omogućuje bolji položaj sjedenja. Sjedala su u sjajnom stanju, tepih kao nov, što je važno jer je plave boje, a novija unutrašnjost jasan je odmak od uređenja u 205 GTI. Vozački gledano, 309 je efikasniji, staloženiji, brži, ali i podatniji i mrvicu lakši za kontrolu.
Dizajnerski, ta su dva automobila još uvijek rađena većinom ravnalom i olovkom, a onda su stigli krivuljari i novo doba.

TRISTOŠESTICU SU NAZIVALI savršenim Peugeotom. Znana je kao 306 GTI 6, 306 GTI ili 306 S16, kako gdje, ima dvolitreni motor sa 16 ventila od lijevanog čelika, s posebnom glavom motora s tankim ventilima. Fascinantno je da je i dan danas taj motor baza trkaćim Peugeotima.

Naprimjer, ima ga i 207 S2000. Taj automobil savršeno spaja staru i novu generaciju vozačkih Peugeota zajedno s poslovičnom Peugeotovom uglađenošću. Ako je negdje izmišljen pojam “vožnje na vršcima prstiju” koji opisuje savršeni balans kojim automobil vodite zavojem kližući, onda je izmišljen za volanom Peugeota 306 S16.

Za razliku od 205-ice i 309-ke, nemate osjećaj da se okreće oko nosa, već puštanjem gasa započinjete klizanje stražnjeg dijela koje zatim inicira klizanje čitavog automobila koji onda vodite pažljivim unosima gasa i korekcijama upravljača kroz zavoj u savršenom baletnom modu. Smireniji tempo pokazuje još jedno lice — udobni, fini francuski automobil koji neće umoriti na dugom putu. Šesta brzina tada nije bila česta stvar na automobilu te klase, a zbog nje su omjeri usko postavljeni bez kompromisa udobnosti i čim veće tišine na velikim brzinama.

Valja dobro postaviti kriterije ocjenjivanja jer ako je danas ovdje cilj odabrati Peugeot koji najbolje opisuje i sadrži sve kvalitete okupljenih automobila u jednu jedinu cjelinu, onda je to 306 S16. Spaja staru i novu generaciju, a iz obje je uzeo ono najbolje. Vrijeme samo pokazuje koliko je bio zreo
u svoje doba.

ZA RAZLIKU OD PEUGEOTA 207. Zgodan na prvi pogled, upadljiv s velikim 17-inčnim kotačima i gumama širine 205 mm i novim 1,6-litrenim turbomotorom sa 180 KS. Mali obujam i efikasni utrošak goriva imaju i svoje mane. Na dodir pedale, u usporedbi sa starom gardom, djeluje zagušeno, gotovo mlitavo, ali lice pokazuje kad počne ubrzavati. Izgubio je veliki dio čari sadržane u prijašnjim modelima, nestala je taktilnost i fini osjećaj u upravljaču, a stigla je nejednaka eksplozija snage koja raste sve do 6000 o/min.

Dok to činite, upravljač umjetno otežava, a svijetla su točka široka sjedala s velikim bočnicama koja će podržati tijelo kad uđete u zavoj. Jako kočenje, namještanje nosa s unosom upravljača i uz poskakivanje stražnjeg kraja prolazite zavoj s nelagodnim trzajima koji otkrivaju neuravnoteženost.

No, usporedite li ga s današnjim automobilima, što smo već učinili, on je dobar vozački automobil. Nikako ne na razini najboljih Peugeotovih ostvarenja, ali jasno se vidi da mu to nije bila niti namjera. Svjedok je vremena u kojem se Peugeot, radeći uostalom i 206 RC, malo “tražio”.

ČINI SE DA SU SHVATILI. Kad pogledate u RCZ, nećete vidjeti samo impozantnog ljepotana koji izgleda neuobičajeno šminkerski za svoju cijenu od 200-tinjak tisuća kuna nego ćete naći još neke zanimljive sastojke. Međutim, to je tek djelić koliko osvaja vozačkim manirama. Turbomotor s 200 KS koji može trošiti manje od 9 litara po gradu, kad ga podbodete pod rebra, ima karakter velikog atmosferca koji ne provrtava sa skokom momenta već uglađeno vuče.

RCZ ne ostavlja dojam kratkog hoda ovjesa jer ne poskakuje. Na kočenju je smiren, jedina mu je mana neprirodno otvrdnut upravljač kojim ne možete čitati informacije s podloge. Sjajan, direktan, iznenađujuće dobar i čist vozački automobil, sa zasluženih pet zvjezdica. Znači li to da nema boljeg?

Pa, tko zna. Ako govorimo o današnjim automobilima, onda je to točno — nema baš boljih kupea (odmah zaboravite Audi TT jer ovdje, u vozačkom smislu, nema šanse). Tko je pobjednik ovdje? Nemirni 207 RC otpada, 306 S16 zadivljuje lakoćom kojom spaja nespojivo, 309 GTI najbolji je Peugeotov recept, ali mu nedostaje aura.
Iako sjajan, RCZ nema izgrađen kult ličnosti, podatan je i ugodan, ali neće vas udariti poput 205-ice GTI. Dakle, 205 GTI? Da, samo… GTI-ju kao da, za današnje pojmove, nedostaje snage da bi se mjerio s RCZ-om.

Što bi bilo da su napravili mješanca između 309 GTI 16 i 205 GTI? Odgovor na to pitanje potražite u sljedećoj priči.