Kako se broji moj glas na lokalnim izborima za Općinsko/gradsko vijeće? Nije svaki glas isti!
Oficijelni video Centralne izborne komisije BiH kojim se objašnjava strogo tehnička procedura glasanja (gdje se i kako smije upisati X) možete vidjeti ovdje:
Ono što vam video neće objasniti jesu razlike između ispravnih načina glasanja, tj. šta svaki od njih znači za stranku i kandidate.
Kod glasanja za vijeće, ključna su dva pojma:
Broj glasova stranke, koji se uzima u obzir za izračun broja vijećnika koje stranka treba da dobije u vijeću. Npr., izračuna se da Stranka dobija 3 vijećnika.
Broj glasova kandidata uzima se u obzir za određivanje redoslijeda ulaska kandidata u vijeće.
Npr. Stranka je kandidovala listu kandidata: A, B, C, D, E, F, tim redoslijedom, i po glasovima za stranku je dobila 3 vijećnika.
Na osnovu broja glasova kandidata izračuna se da je redoslijed sljedeći: A, C, D, B, E, F. Dakle, razlikuje se od onog kako je bila postavljena lista.
S obzirom da su dobili 3 vijećnika, u vijeće ulaze A, C i D.
Zašto je redoslijed bitan? Zato što vijećnici mogu odustati od svog mandata, iz raznih razloga. Ili je kandidat bio navlakuša (poznato ime koje već ima funkciju i na listi je samo da privuče vaše glasove, a potom odustane od ulaska u vijeće), ili žele iseliti iz države, nađu drugi angažman i sl. Na osnovu toga, ako npr. osoba C odustane, u vijeće ulazi osoba B jer je bila prva sljedeća po broju glasova kandidata.
Sada kada znamo dva osnovna pojma, idemo vidjeti šta to znači za naš način glasanja i kako se to sve broji.
Metod prvi: glas za stranku
Ovo je metoda za najbrže glasanje. Odlučili ste se za jednu stranku za koju želite glasati, svi su vam kandidati sa liste podjednako dobri ili vam je svejedno i glasate za općenitu politiku i ideju stranke.
Upišete X u polje pored imena stranke i završili ste.
Dali ste jedan glas za stranku, a niste dali niti jedan glas niti jednom od kandidata sa liste.
Kada bi svi glasali ovako, redoslijed ulaska u vijeće bi bio onakav kako je stranka poredala kandidate na listi.
Prvo pravilo utvrđivanja redoslijeda kandidata: u slučaju da dva kandidata imaju isti broj glasova, poredak između njih utvrđuje se onako kako su bili poredani na listi.
Na osnovu toga, s obzirom da svi kandidati imaju 0 glasova, redoslijed je utvrđen originalnom listom.
Ovo nikad nije slučaj, pa samim tim ako glasate ovako, iako niste dozvolili da vam drugi odlučuju koje stranke će sjediti u vijeću, ipak ste dozvolili drugima da proberu ko će ispred vaše stranke sjediti u vijeću.
Metod drugi: glas za stranku i jednog ili više njenih kandidata
Ovo je sasvim validan način glasanja kojim detaljno kazujete za šta dajete glas. Opet upisujete X, ali sada ne samo u polje pored imena jedne stranke, već i u polja pored imena jednog, više ili čak i svih kandidata te stranke za koje smatrate da će najdosljednije provoditi vašu politiku.
Ovdje treba paziti da ne fulite, pa slučajno upišete X pored jedne stranke, a onda upišete X pored kandidata koji ne pripadaju toj stranci! Na taj način ste poništili svoj listić, i vaš glas je nevažeći!
Šta ovakvo glasanje znači?
Dali ste jedan glas za stranku, i dali ste po jedan glas za svakog od kandidata te stranke za kojeg ste glasali.
Neka vas ovo ne buni, ako ste glasali za npr. 16 kandidata te stranke, dali ste samo jedan glas za stranku, ali će i svaki kandidat te stranke za kojeg ste glasali dobiti po jedan glas u unutarstranačkoj listi za utvrđivanje redoslijeda.
Kada glasate za kandidata, to znači da mu pomažete da uđe u vijeće. Ali i neglasanjem za nekog kandidata radite izbor, tj. otežavate mu put do ulaska u vijeće. I rezultat neglasanja za nekog kandidata moći ćete vidjeti u nastavku ovog članka na konkretnom primjeru.
Kako sve ovo izgleda u praksi, možemo vidjeti na rezultatima izbora za Općinsko vijeće Novog Sarajeva 2016. godine:
Ovako su izgledali rezultati za strukturu općinskog vijeća — broj glasova stranaka. SDA je dobila 6.755 glasova (9 vijećnika), a NS 4.316 (6 vijećnika).
Sada ostaje misterija da li su građani Novog Sarajeva samo upisali X pored stranke za koju su glasali, ili su išli i detaljnije i sa liste te stranke podržali individualne kandidate?
Jesu, i to poprilično.
Ovako je izgledao redoslijed kandidata unutar liste NS-a, i kako je raspoređeno njihovih 6 vijećničkih pozicija.
Prvo što možemo primijetiti jeste da konačni redoslijed kandidata ne prati broj glasova.
Npr. kandidatkinja Šuman je bila 6. na listi, 6. je u konačnom redoslijedu sa 370 glasova, a kandidat Gurda je bio 4. na listi, 4. je u konačnom redoslijedu a ima 302 glasa, tj. manje!
Kako je to moguće?
Izborni zakon propisuje drugo pravilo utvrđivanja redoslijeda kandidata: cenzus unutar liste od 10% ostvarenog broja glasova stranke.
U principu, taj cenzus znači da možete preskočiti ljude na listi samo ako je vaš broj glasova kao kandidata veći ili jednak 10% broja glasova stranke. Tj. tek tada vam se pikaju vaši glasovi kao kandidata.
U slučaju NS-a, taj cenzus je bio 432 glasa kandidata (10% od 4.316). Cenzus su preskočili samo kandidati Bešlija, Pleše i Stroil. Ali, oni su već bili na prva tri mjesta, tako da oni nisu mijenjali svoj poredak, a svi ostali kandidati nisu ni stekli pravo da zauzmu višu poziciju od one koju im je stranka dodijelila.
Kod SDA je situacija već bila drastično zanimljivija: možemo vidjeti dosta preskakanja na listi. Kandidat Hafizović je npr. sa sedme pozicije skočio na drugu, kandidat Gušo sa četrnaeste na treću, itd. Kandidat koji je bio drugi na originalnoj stranačkoj listi nije ni ušao u vijeće, iako ga je stranka podržala dobrom startnom pozicijom! To znači da je nedovoljan broj glasača odlučio dati mu podršku, unatoč stavu stranke.
Preskakati pozicije su mogli jer su dobili svi preko 10% glasova, potrebnih da bi vam se pozicija računala na osnovu vašeg ostvarenog broja glasova kao kandidata.
A to opet znači da su glasači SDA na ovim izborima u značajno velikoj mjeri koristili svoje puno demokratsko pravo da sebi proberu tačno određene vijećnike. Veliki broj glasova za kandidate znači da je dosta ljudi glasalo zbog samih kandidata, a u manjoj mjeri zbog same stranke.
Kod NS-a, građani su mahom glasali za stranku, a ne za kandidate, odnosno, u manjoj mjeri su koristili svoje demokratsko pravo i pustili su da im stranka odredi ko će ući u vijeće.
Metod treći: glas za jednog ili više kandidata
Identičan metod kao metod 2 — samo ste uštedili malo hemijske olovke. Ako ste glasali za kandidate samo jedne stranke, podrazumijeva se da ste opet dali jedan glas za stranku. Opet vrijedi ponoviti, ako ste glasali za različite kandidate različitih stranaka, vaš listić nije validan.
Ovaj metod ne preporučujem jer u slučaju da vam neko pokuša uništiti listić tokom brojanja, može samo dopisati X pored neke druge stranke i gotovo. Tada će izgledati da ste htjeli podržati dvije stranke — jednu glasom za stranku, a drugu glasom za kandidate.
Ako ste koristili drugi metod i ispravno upisali X samo pored vaše stranke i nekih njenih kandidata, onda članovi biračkog odbora imaju jači signal da se neko bavi izbornom krađom jer je originalnu namjeru vašeg glasa dosta lakše utvrditi!
Zaključak
Izbori su naporan posao. Ne samo da je bitno da se glasa, nego je bitno i kako se glasa, a onda je posebno bitno da se to sve prebroji kako treba i da se spriječe izborne prevare.
Stranke redaju liste kako ih redaju. Zato je važno da glasate strateški i ispravno.
Glasanjem za pojedinačne kandidate pomažete kandidatima koji vam se dopadaju, za koje smatrate da su dosljedni i sposobni da provode vašu politiku, i za koje želite da stvarno i uđu u vijeće.
