Traventure: Zašto posjetiti tree houses na Tajlandu
2 zemlje — 6 prijatelja — 8 letova — 17 dana — 50+ sati pripreme — nezaboravno iskustvo
U ovom te blog postu očekuje:
- zašto su tree houses “must visit”
- kako trekking može biti i više od samog hodanja
- najzanimljivije serviran ručak u mom životu
- otkrij istinu o Long Neck ženama
- kako slonove učiniti sretnim
- i još puno toga!
Ako nisi upoznat s mojim prijašnjim blog postovima o ovom 17-dnevnom putovanju, ovdje pročitaj što obavezno posjetiti kad putuješ u Vijetnam, ovdje koje otoke nikako ne smiješ izostaviti sa svog plana putovanja kad na Phuketu, a ovdje pogledaj najzlatniji hram ikad i gdje se u Chiang Maiju najesti za svega 10-ak kuna.
Tree houses — sve samo ne još jedan smještaj
3-dnevni program kod Hideaway agencije koja ima kućice na drvetu i nudi raznolik avanturistički program (link) reervirali smo još prije samog putovanja. Vozeći se prema sjeveru Tajlanda, ulazili smo sve više u guste šume i neviđeno zelenilo s pokojom kravom na putu do našeg odredišta. Nažalost, sama kućica na drvetu je u naše vrijeme rezervacije već bila zauzeta pa nam je bila ponuđena zamjena. Malo je reći da smo dobili bolju opciju, što smo vrlo brzo i shvatili — veliku drvenu kolibu, cijelu, samo za nas. Spavaće sobe su imale debele madrace na podu, čak nekoliko deka i popluna te zavjesu protiv komaraca. Svaka etaža je imala jedinstven pogled na okoliš i prostrane terase s mrežom za odspavati nakon ručka.
Put od glavne ceste do naše kolibe okružen pravom malom oazom izgledao je ovako:
Trekking — više od hodanja kroz šumu
Prolazeći selom u kojem se nalazi tek nekoliko drvenih i trošnih kuća, naišli smo na lokalni dućan u kojem je izbor namirnica bio zaista skroman. Kako je ovaj kraj bogat kavom, nije neuobičajeno vidjeti način na koji tamošnji ljude suše zrna kave, a zatim ih i prerađuju. Posjetili smo i lokalnu osnovnu školu te ostali neugodno šokirani informacijom da djeca za jest dobiju jedino zdjelicu riže.
Po programu smo prvi dan imali 8km trekkinga. Našem vodiču, lokalcu, pridružila su se i dva osnovnoškolska dečka iz sela u kojem smo bili smješteni. Dečki tek uče osnovne riječi engleskog jezika pa se s njima i nismo mogli previše razumjeti, ali smo ipak našli zajednički jezik — igru. Na putu kroz gustu šumu igrali smo se rata, pucali drvenim štapovima, skrivali iza grmlja i debelih drva, bježali jedni od drugih i tako nam je trekking bio još zanimljivijim.
Za vrijeme cijelog trekkinga vodič i dečki su nam pokazivali razne biljke i objasnili za što su korisne; od glavobolje i posjekotine pa do nekih ozbiljnih bolesti.
Probali smo i mlijeko iz cvijeta koje je iznenađujuće fino i jako slatko.
Dečki su nam pokazali čak i neke fore koje su izvedive od samo točno određene vrste biljke:
Probijali smo se kroz šumu, saginjali pod ogromnim granjem, preskakali svakakve prepreke, prelazili rijeku pa nastavili dalje u mokrim tenisicama, a sve kako bismo stigli do našeg krajnjeng cilja — 20m visokog vodopada.
Na putu nismo mogli odoljeti da po preporuci vodiča ne isprobamo kako je to biti Tarzan i njihati se na granama uz poznate urlike. Nije mi bilo lako držati se i njihati — samo sam lagano skliznula niz granu i završila u rijeci, ali sam se srećom dočekala na noge :D Nakon što su se neki od nas okupali, dečki su nam zapalili vatru i opet nas ugodno iznenadili koliko su snalažljivi za svoje godine.
Vodič nam je servirao tradicionalnu hranu za ručak — ono što smo jeli gotovo svaki dan na ovom azijskom putovanju — rižu :) Definitivno nam je bilo zanimljivo gledati kako dečki ipak nisu uzeli žlicu, već su jeli rukama, a mi smo pak ostali fascinirani kako je sami ručak bio zapakiran u listove bananinog drva. Osjećaj iznenađenja i sreće je bio identičan onom kad malo dijete otvara Kinder jaje!
Malo je reći da smo uživali punim plućima u svakoj minuti trekkinga jer nam je to svima bilo prvo iskustvo te opet toliko zanimljivo da uopće nismo osjećali umor. Zapravo, bilo je tako sve dok se nismo vratili i sjeli na našu predivnu drvenu terasu s još divnijim pogledom na zalazak sunca. Serviran nam je domaći čaj kako bismo se okrijepili, a već su nam stigle i ranije naručene gospođe koje su odradile prave tajlandske masaže. Totalni pogodak nakon cjelodnevnog hodanja! Gospođe žive u obližnjim selima i ne znaju, ali doslovce, niti riječ engleskog. Rukama smo pokazivali koliko minuta želimo masažu, a one na kraju koliko trebamo platiti.
Atmosfera je bila senzacionalna: svjež zrak koji je davao naznake da možemo očekivati hladniju noć nego one na koje smo navikli, pogled na zalazak sunca, ali i zrake sunce koje se još uvijek probijaju kroz krov kolibe i griju leđa, tišina, a opet žubor rijeke koja je ubrzano tekla ispod brda na kojem smo boravili, cvrkut ptica, tihi razgovor dviju nasmijanih žena koje nismo razumjeli apsolutno ništa, a opet smo se čak uspjeli i zajedno nasmijati i dobro zabaviti uz njihove vještine masiranja naših umornih tijela.
Hram u špilji, termlani izvori neugodnog mirisa i kako žive plemena
Drugi dan smo imali organiziran posjet hramu koji je izgrađen unutar same špilje, koji je naravno kao i svi prijašnji, bio prepun pozlaćenih Budinih kipova u svim veličinama. Do njega su ponovno vodili deseci i deseci stepenica, ali je ovaj put samo uspinjanje bilo zanimljivo jer smo se zaustavljali pored svake drvene ploče koja je na sebi krila poseban citat iz budizma. Komentirali bismo tako, razmišljali što pojedini od njih znači za nas i uživali u tišini, daleko od buke, daleko od prometa, daleko od užurbanog i glasnog svijeta.
Slijedio je obilazak špilja koje su druge po veličini na Tajlandu. Stalaktiti, stalakmiti, ponovno sveta mjesta s Budinim kipovima, rasvjeta u šarenim bojama, vlaga, mrak, pokoji šišmiš koji nas je iznenadio pa tako opet nazad se do izlaza.
Slijedilo je osvježenje nakon ručka, tj. “hot springs”. Kako smo se približavali svom “jacuzziju”, tako smo sve više frkali nosevima i začuđeno se gledali. Pokvarena jaja. Sumpor. Izvori termalnih voda imali su sve samo ne ugodan miris. “Challenge accepted!”, uzviknuli smo u smijehu i sjeli u najsmrdljiviju vodu ikad. Lagala bih kad bih rekla da smo se naviknuli na taj smrad. Jedino što nas je zabrinjavalo hoćemo li uspjet oprat taj smrad i hoće li nam taj smrad ući pod kožu. Srećom, nije :)
Naš vozač kojeg zovu Mu, što nema veze s kravama, već u prijevodu s tajlandskog znači svinja i prozvali su ga tako zbog debljine još dok je bio mali, neplanski nas je odveo do nekoliko sela u kojima žive plemena. Svako broji tek nekoliko drvenih kućica, a najšokantnija informacija nam je bila da svako selo ima svoj jezik, tj. ljudi se ne mogu sporazumijeti, a žive jedni od drugih na udaljenosti od tek nekoliko desetaka metara. Kako smo tada bili jedini turisti u prolazu, ljudi su se sletili oko nas te nam nudili svoje ručno izrađene proizvode — narukvice, naušnice, ogrlice, flaute, marame, šalove…
Neke od žena zarađuju na način da sjede ispred svojih kuća i bave se tkanjem njihove tradicionalne odjeće koju ujedno i nose na sebi.
Long Neck žene i nezaboravno druženje sa slonovima
Naš posljedni dan uključivao je prvo posjet Long Neck plemenima. Najveća zabluda u kojoj sam živjela dotad po tom pitanju jest da sam mislila da se ženama zaista izduži vrat. No, ono što se zapravo dogodi jest da im se spuste ramena i prsna koš. Priča zašto žene nose teške kolutove oko vrata potječe još iz davnih vremena kad su žene ostajale doma, a muškarci išli u lov. Životinje bi često napale životinje koje se nisu mogle obraniti, ugrizle bi ih za vrat i tako ih usmrtile. Najprije su nosile drvene kolutove pa su s vremenom došle do metalnih. Na taj bi se način zaštitile od životinja i spasile si život. Ringovi se stavjalju djevojčicama već u dobi od 4 do 5 godina i nose se cijeli život. Osim zbog medicinskih razloga, ne skidaju se jer mišići u vratu atrofiraju te da ih skinu, ne bi mogle držati glavu.
Nakon njih je preostala još jedna dugoočekivana aktivnost, a to je bilo druženje s ogromnim, ali preslatkim životinjama — slonovima. Zbog raznih glasina nismo htjeli izabrati program s jahanjem, već smo po preporuci posjetili jedan od rijetkih mjesta koji se “samo” brinu o ovim životinjama (link na njihov web je ovdje). Slonovi su prvo jeli travu koju su im okolo rasporedili tamošnji volonteri, a nakon toga smo, svi u istoj odjeći, dobili upute kako ćemo ih pak mi hraniti sa šećernom trskom. Pod točno određenim kutem i zamahom ruke, slonovi su nam s nestrpljenjem uzimali hranu, ali ne samo našu, već su prikupili nekoliko svežnjeva trski i tek onda bi je surlom stavili u usta i već ponovno tražili još.
Bilo nam je zanimljivo kako onu trsku koja im je ispala iz surle pa završila na podu nisu htjeli uzeti. Pokupili bismo je mi i krenuli davati, ali je iz nekog razloga nisu htjeli uzeti. Aha! Pa prvo je treba očistiti od prašine. Čim smo to napravili, odmah bi je zgrabili iz naših ruku i s guštom pojeli.
Obzirom da se slonovi, inače životinje koje najslabije vide, hlade na način da bacaju pijesak na sebe i svoja leđa, bilo je vrijeme za kupanje i da ih oribamo. Toliku sreću i veselje koju su pokazivali kako im paše da ih polijevamo vodom i ribamo četkama, izazvao je i u nama radost što im možemo priuštiti ove divne trenutke.
Ova tri prekrasna dana puna raznih aktivnosti, novih informacija, jedinstvenih doživljaja, lokalnih stanovnika, neponovljive prirode i osjećaj zena bili su definitivno pun pogodak koji nam je trebao jer smo se nalazili na polovici svog velikog putovanja. Uspomene ostaju zauvijek!
U sljedećem ću blog postu otkriti zašto me razočarao najveći grad Tajlanda i jedan od najpoznatijih azijskih središta — Bangkok, doživljaje s cabaret showa u kojem nastupaju samo lady boysi, koji je to najzabavniji muzej koji smo posjetili, kako izgleda pogled na grad noću sa čak 61. kata u jednom od top 10 barova na svijetu i još puno toga!
Ako ti se sviđa ovaj tekst, nagradi ga pljeskom (Clap) i podijeli ga na društvenim mrežama!
ŽELIŠ PERSONALIZIRANO PUTOVANJE?
Ako želiš da i tebi osmislim putovanje skrojeno shodno baš tvojim željama i ukusima (atrakcije, događanja, smještaj, aktivnost i dr.), javi mi se na: your.traventureATgmail.com
Bonus
UZMI 50 KN registriracijom na Revolut karticu koja ima najpovoljnije tečaje u inozemstvu!
Ako i ti uskoro putuješ na Tajland, pogledaj sva spomenuta mjesta na mojoj Google Mapi.
Ako voliš putovati, iskoristi moj Airbnb ili Booking.com popust za svoj smještaj.
Ako više voliš fotke, zaprati me na mom Instagram profilu!
Martina
