Garač, Milunova bobija ( najviši vrh ) 1.436 mnm

Početak staze: 750 mnm, iz zaseoka Zamršten u Donjoj Markovini.
Cilj : Milunova bobija 1.436 mnm.
Visinska razlika : 686 m.
Težina staze: srednja II.
Dužina staze: 3,2 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 3 h.
Voda na stazi: nema. Pored prilaznog puta iz Podgorice na Marezi (ulijevo) postoji česma.
Opasnosti na stazi: nema. U završnoj dionici staza dijelom ide preko oštrog kamenja, pa je potreban dodatni oprez.
Markacija: ima - ali dijelom je slabo vidljiva. Do bivših katuna i lokve Lera postoji dobro vidljiva pastirska staza što olakšava orijentaciju u prostoru. Garač je najvećim dijelom prekriven kraškim, teže prohodnim terenom, te preporučujemo da se ne skreće sa markirane staze. Naime, svako skretanje bi zahtijevalo dodatne napore i povećalo eventualnu opasnost od povreda.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: ima.
Kondiciona spremnost: srednja - visoka.
Period godine najpovoljniji za uspon: rano proljeće, kasna jesen, zima (po suvom vremenu i niskom snijegu).

Kratak opis staze :

Garač je planina koja se strmo uzdiže iznad Bjelopavlićke ravnice i doline rijeke Zete. Iako ne spada u visoke planine, zbog karakterističnog izgleda i činjenice da od podnožja do vrha ima oko 1.400 mnv, često ga nazivaju “crnogorski Kilimandžaro”. Pruža se pravcem jugoistok - sjeverozapad sa najvišim vrhovima: Mali Garač (853 m), Mala bobija (1.149 m), Šćepanova bobija (1.375 m), Milunova bobija, najviši vrh (1.436 m), Kaluđerova bobija (1.423 m), Viti krš (1.361 m), Uljanik (1.234 m), i dr. Sa istoka je okružen Bjelopavlićkom ravnicom i vrhovima Lisac (1.563 m) i Prekornica (1.927 m ), sa sjevera Ostroškim gredama (1.154 m) i planinom Budoš (1.215 m), zapadno je planina Kopitnik (1.171 m), a na jugu planina Siljevica (968 m).

Uslijed centralne pozicije sa vrha se pružaju odlični vidici na Bjelopavlićku i Zetsku ravnicu, Danilovgrad, Podgoricu, Skadarsko jezero, te veliki broj crnogorskih planina: Rumiju, Prokletije, Kučke planine, Komove, Brotnjik, Lisac, Kamenik, Maganik, Moračke planine, Žurime, Prekornicu, Ostroške grede, Krnovo, Nikšić, Vojnik, Durmitor, Pivske planine, Goliju, Njegoš, Budoš, Reovačke grede, Orjen, Subru, Lovćen, Vrsutu, kao i na ostale vrhove Garača.

Pristupni put za Garač vodi iz Podgorice magistralnim putem Podgorica - Nikšić. Garač je jasno vidljiv već iz same Podgorice ( od Podgorice do Danilovgrada ima 20 km ). Na kružnom toku u Danilovgradu sa magistralnog puta ulijevo se odvaja uzani asfaltni put Danilovgrad - Čevo, koji par stotina metara ide pravo do podnožja Garača, a zatim se ulijevo postepeno penje jugoistočnom padinom Malog Garača. Nastavljate glavnim putem, pri čemu se do izlaska puta na zapadnu padinu Garača odvajaju dva puta: prvi - udesno vodi do sela Zagreda, a lijevi krak do sela Gornji Zagarač. Put produžava u pravcu sjeverozapada i nakon duže serpentine stiže u selo Đuričkovići, gdje se pored desne strane puta nalazi ugostiteljski objekat sa vidikovcem na Gornji i Donji Zagarač i Zetsku ravnicu. Sa puta iz Đuričkovića se vide vrhovi: Mali Garač ( 853 m ) i Mala bobija ( 1.149 m ), a put nastavlja kroz selo Musterovići - gdje se udesno kod ostataka polusrušene kuće odvaja put za selo Dolovi ( između Malog i Veljeg Garača ). Preostaje zadnja dionica do zaseoka Zamršten u Donjoj Markovini, gdje je i početak staze. Mjesto je lako prepoznati po ( novom ) dalekovodu sa betonskim stubovima pored puta.. Od lokacije gdje dalekovod napušta putni pojas do zaseoka Zamršten ima svega par stotina metara.

Zamršten je zaseok u Donjoj Markovini sa par kuća iznad puta Danilovgrad - Čevo. Nažalost, u zaseoku ( kućama Vujovića ), kao i u čitavoj okolini nema stalnih stanovnika, sem tokom ljeta.. Do kuća Vujovića postoji makadamski put dužine oko 100 m, a vozilo možete parkirati na proširenju sa desne strane glavnog puta. Na tom mjestu je natpis na asfaltu “Garač 1.436 mnm”, sa strelicom koja označava pravac kretanja (oktobra 2017. obnovili smo natpis ). Put od Danilovgrada do zaseoka Zamršten je dug 15 km, pri čemu se savlađuje visinska razlika od oko 700 m.

Znači, staza počinje od pomenutih kuća Vujovića iz zaseoka Zamršten. Garač je vidljiv sa početka staze, ali ne i njegov najviši vrh Milunova bobija ( 1.436 mnm ). Puanja ide izmedju prve dvije kuće Vujovića, a zatim skreće ulijevo i iznad lijeve kuće ulazi u rijetku šumu. Markacije postoje odmah iznad ove kuće i jasno je uočljiva staza koja je u prošlosti vodila od kuća Vujovića do bivših katuna, lokve Lera i dalje, preko Garača do Pješivaca. Staza je od zaseoka Zamršten do bivših katuna vidljiva i prohodna, iako dijelom prolazi neravnim, krševitim terenom. Katun ( donji i gornji ) je zarastao u drveće i šiblje, ali još uvijek postoje manje pitome doline, kao i ostaci koliba. Treba obratiti pažnju na mjesto gdje treba napustiti prvi katun.. Iznad jedne srušene kolibe treba skrenuti udesno, pravo naviše ( par desetina metara ) nešto lošijim terenom ( upozorenje: na Garaču se obavezno držati markirane staze !). Od ostataka nekadašnjih katuna staza nastavlja prema lokvi Lera koja se nalazi u pitomoj udolini, obrasloj šumom ispod vrha Milunova bobija. Lokva je prečnika svega 10 - tak metara, ali i u najsušnijim periodima godine ima dovoljno vode, što je u ovom bezvodnom kraju bilo od velikog značaja u vremenima kad su korišćeni obližnji katuni.

Staza iz udoline Lera (u pravcu juga) izlazi na kamenite površi prekrivene niskom, rijetkom šumom. Vidici se šire, a prema vrhu otvaraju prostrane goleti. Prilično strma staza nastavlja pravo naviše.. šumski pojas prestaje i počinje najteži dio staze. Na prilazu ka vršnom dijelu skreće ulijevo i ide gotovo ravno par stotina metara kosom, kamenitom padinom. Na toj dionici je spomen obilježje ( mermerna ploča iznad staze ) planinarki Ireni Koljenšić - Poleksić, koja je 2012. godine preminula prilikom uspona na najviši vrh Garača. Slijedi završni dio penjanja po prilično teškom terenu, obodima prostranih vrtača, udolina i grebena. Konačno se na samom vrhu pojavljuje metalna kućica izgrađena za potrebe mobilne telefonije ( nikad nije stavljena u funkciju ).

Vrh Garača je prostran i bezbjedan, sa pomenutom metalnom kućicom ( tu smo našli upisnu knjigu ) i planinarskom kutijom.

Uspon na najviši vrh Garača - Milunovu bobiju moguće je izvršiti i iz sela Dolovi, vršnim grebenom ispod vrha Šćepanova bobija. Pojedini planinari praktikuju uspon i istočnim padinama Garača iz Danilovgrada, preko sela Zagreda - odakle je i najveća visinska razlika pri usponu na najviši vrh Garača.

Atraktivnost ture(1–5): 4


3D Google mapa prilaznog puta


3D Google mapa staze

Na drugoj mapi je bliže prikazan početak staze - prolaz između kuća Vujovića.


Prilazni put za Garač iz Podgorice ide magistralnim putem Podgorica - Nikšić. Garač je jasno vidljiv već iz same Podgorice. Pored prilaznog puta na Marezi, postoji česma.


Na kružnom toku u Danilovgradu sa magistralnog puta ulijevo se odvaja uzani asfaltni put Danilovgrad - Čevo, koji ide pravo par stotina metara do podnožja Garača, a zatim se ulijevo postepeno penje jugoistočnom padinom Malog Garača. Nastavljate glavnim putem, pri čemu se do izlaska puta na zapadnu padinu Garača odvajaju dva puta: prvi - udesno vodi do sela Zagreda, a lijevi krak do sela Gornji Zagarač.


Put produžava u pravcu sjeverozapada i nakon duže serpentine stiže u selo Đuričkovići, gdje se pored desne strane puta nalazi ugostiteljski objekat sa vidikovcem na Gornji i Donji Zagarač i Zetsku ravnicu. Sa puta iz Đuričkovića se vide vrhovi : Mali Garač ( 853 m ) i Mala bobija ( 1.149 m ). Nastavljate kroz selo Musterovići - gdje se udesno kod ostataka polusrušene kuće odvaja put za selo Dolovi ( između Malog i Veljeg Garača ).


Preostaje zadnja dionica puta do zaseoka Zamršten u Donjoj Markovini, gdje je i početak staze. Mjesto je lako prepoznati po ( novom ) dalekovodu sa betonskim stubovima pored puta.. Zamršten je zaseok u Donjoj Markovini sa par kuća iznad puta Danilovgrad - Čevo. Tu je na asfaltu ispisan natpis “ Garač 1.436 mnm”, sa strelicom koja označava pravac kretanja.


Početak staze je od kuća Vujovića iz zaseoka Zamršten. Putanja ide izmedju prve dvije kuće Vujovića, a zatim skreće ulijevo i iznad lijeve kuće ulazi u rijetku šumu. Markacije postoje odmah iznad ove kuće i jasno je uočljiva staza koja je u prošlosti vodila od kuća Vujovića do bivših katuna, lokve Lera i dalje..


Staza je od zaseoka Zamršten do bivših katuna vidljiva i prohodna, iako dijelom prolazi neravnim, krševitim terenom.


Prije ulaza u dolinu gdje se nalaze ostaci katuna, staza prolazi pored većeg kamena lijevo od staze. Katun ( donji i gornji ) je zarastao u drveće i šiblje, ali još uvijek postoje manje pitome doline, kao i zidine koliba. Treba obratiti pažnju na mjesto gdje treba napustiti prvi katun.. Iznad jedne srušene kolibe treba skrenuti udesno, pravo naviše ( par desetina metara ) nešto lošijim terenom. Na gornjem katunu ima više dolina okruženih kamenim podzidama.


Od bivših katuna staza nastavlja prema lokvi Lera koja se nalazi u pitomoj udolini, obrasloj šumom. Lokva je prečnika svega 10 - tak metara, ali i u najsušnijim periodima godine ima dovoljno vode.


Putanja iz udoline Lera ( u pravcu juga ) izlazi na kamenite površi prekrivene niskom, rijetkom šumom. Vidici se šire, a prema vrhu otvaraju prostrane goleti. Prilično strma staza nastavlja pravo naviše.. šumski pojas prestaje i počinje najteži dio staze.


Staza na prilazu ka vršnom dijelu skreće ulijevo i gotovo ravno ide par stotina metara kosom, kamenitom padinom. Na toj dionici je spomen obilježje (mermerna ploča iznad staze ) planinarki Ireni Koljenšić - Poleksić, koja je 2012. godine preminula prilikom uspona na najviši vrh Garača.


Slijedi završni dio uspona po prilično teškom terenu, obodima prostranih vrtača, udolina i grebena. Konačno se na samom vrhu pojavljuje metalna kućica izgrađena za potrebe mobilne telefonije..


Ovako izgleda završni dio staze..


Vrh Garača je prostran i bezbjedan, sa pomenutom metalnom kućicom i planinarskom kutijom.


Pogled sa najvišeg vrha Garača ( Milunova bobija ) na: Šćepanovu bobiju, Vrsutu, Rumiju, Skadarsko jezero, Podgoricu sa okolinom, Bjelopavlićku ravnicu, Danilovgrad sa okolinom, Prokletije, Brotnjik, Kučke planine, Kamenik, Komove, Prekornicu, Maganik, Moračke planine, Ostroške grede, Vojnik, Durmitor, Orjen, Subru, Lovćen..


Teren na Garaču je težak pa se obavezno držite markirane staze !