Petrov vrh ( Kurozeb ) 2.124 mnm - Maganik
Početak staze: 1.534 mnm, katun Stanjevića rupa
Cilj: Petrov vrh 2.124 mnm
Visinska razlika: 590 m
Težina staze: teška I
Dužina staze: 3,9 km
Vrijeme potrebno za uspon: 3 h
Voda na stazi: nema. Snabdjeti se vodom u Nikšiću ili u naselju Župa Nikšićka, a treba pomenuti da na visoravni Štitovo postoji bistijerna. Na kartama iznad Stanjevića rupe postoji izvor Studenac. Međutim, ne radi se o izvoru nego o bunaru, pri čemu bi vodu pravilnim zahvatom vjerovatno bilo moguće koristiti za piće bez posebnog tretmana jer je bunar pokriven.. U udolini ispod završnog uspona sredinom juna naišli smo na dobar izvor. Ne možemo sa sigurnošću reći da li tog izvora ima u vrijeme sniježnog pokrivača ili krajem ljeta ili početkom jeseni, kada se na inače bezvodnoj planini, otopi cio sniježni pokrivač..
Opasnosti na stazi: nema. Ipak po izlasku na prevoj ispod samog vrha, potrebno je biti oprezan, pošto na prostoru Maganika između Međeđeg i Petrovog vrha postoji ogromna udolina koja se strmo spušta od ovih vrhova prema rovačkom selu Velje Duboko. Uspon na Petrov vrh nije lak, tako da je za kretanje stazom potreban oprez pogotovo na zadnjoj trećini staze. Maganik je izrazito kamenita planina. U gornjim visinama djelimično je prekriven borovom šumom i takav kontrast kamena i drveta malo gdje ima u Crnoj Gori. Nažalost, da li udarom groma ili ljudskom nepažnjom veliki kompleksi borove šume Maganika su često opožareni što ovoj inače surovoj i nepristupačnoj planini daje nekako još jeziviji i stravičniji izgled.
Markacija: postoji i uglavnom je čitavom dužinom uočljiva. Oprez: zbog težine terena ne preporučuje se kretanje van markirane staze !
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: nema.
Kondiciona spremnost: srednja — visoka.
Period godine najpovoljniji za uspon: ljeto, jesen.
Kratak opis staze:
Petrov vrh (2.124 mnm) je poslije Međeđeg vrha (2.139 ) drugi po visini u masivu Maganika. Zauzima centralno mjesto Maganika pa je njegov inače pitom i travnat vrh najbolja tačka, tj. vidikovac za upoznavanje čitavog masiva Maganika. Sa Petrovog vrha pruža se odličan pogled na druge vrhove Maganika: Trešteni vrh, Babine zubove, Međeđi vrh, Žutu gredu ( Tromeđa ), Rogođed, kao i na Bjelasicu, Ključ, Komove, Kučke planine, Kamenik, Lisac, Prekornicu, nikšićku kotlinu, Žurime, Kapu moračku, Durmitor, Stožac, Kapetanovo jezero, Tali, sela Višnje, Velje Duboko i Liješnje, Gradište, Tornu, prevoj Crkvine, itd.
Prilazni asfaltni put Petrovom vrhu iz Nikšića dužine 16,7 km, ide do Župe Nikšićke. Po prolasku centra naselja u Župi na lokalitetu Miolje polje sa puta koji dalje produžava prema Morakovu, ulijevo se odvaja put koji je izgrađen za potrebe Rudnika boksita Nikšić.
Od raskrsnice u Miolju polju do početka staze ima ukupno 18,9 km. Prva dionica ovog puta je već pomenuti dobar široki asfaltni put dužine 9,7 km koji izlazi iz Župe na visoravni ispod planine Maganik. Put se serpentinski penje naviše i prolazi pored prvog rudokopa Zagrad, a završava se kod drugog rudokopa Đurakov do. Od Đurakovog dola produžava dobar široki makadamski put koji ide do sljedećeg rudokopa Štitovo. Poslije 4,2 km prolaza ovim putem nailazite na raskrsnicu na kojoj se pravo produžava prema pomenutom rudokopu, a lijevo se odvaja put koji vodi prema visoravni Štitovo i dalje prema Rekočici, Maganičkom polju.. Ovaj put je uži, tvrd, ali dosta dobar makadam, tako da se nakon 4,6 km bez teškoća stiže do lokaliteta Stanjevića rupa. Završna dionica prilaznog puta prolazi gotovo ravno poljem Štitovo kroz travnatu površ prekrivenu sitnijim kamenjem i rijetkom borovom šumom, koja poslije očigledno skorašnjeg požara (jun 2019) izgleda sablasno.
Pored puta sa lijeve strane prije Stanjevića rupe, nailazite na bistijernu. Pejzaž na visoravni Štitovo je nestvaran.. teren surov.. Petrov vrh je jasno vidljiv u pravcu sjeveroistoka, a Međeđi vrh i Babini zubovi (poznato mjesto udara putničkog aviona 1973. godine), u pravcu istoka. Ne žurite sa početkom uspona, već nastavite dalje makadamskim putem.. Put se sve više približava Petrovom vrhu i ubrzo nailazite na mjesto gdje se ulijevo odvaja krak puta koji vodi do katuna Stanjevića rupa. Glavni put produžava prema Rekočici i Maganičkom polju i tim pravcem se dobrim terencem može spustiti preko Rovaca u Međuriječje (Kolašin), preko Ponikvice Brajovića u Vukotlicu i Studeno (Danilovgrad) i preko Zabrana kralja Nikole u Morakovo i Župu (Nikšić). Na stablu pored raskrsnice postoji drvena tabla sa natpisom “Stanovića rupa”, koja pokazuje smjer kretanja.
Od raskrsnice se terenskim vozilom može proći naprijed i doći do katuna Stanjevića rupa, tj. do raskrsnice u šumi iznad dvije kolibe ( ukupno oko 900 metara od skretanja sa glavnog puta za katun ).
U varijanti koju opisujemo staza počinje sa proširenja pored puta za katun Stanjevića rupa, 400 m od pomenute raskrsnice.
Stazu za uspon na Petrov vrh možemo uslovno podijeliti na tri dionice, i to: prvu od početka staze do izvora Studenac, zatim od Izvora do kraja šumskog puta i zadnju dionicu od kraja šumskog puta do vrha.
Prva dionica počinje sa proširenja na putu prije katuna Stanjevića rupa. Početnih oko 500 m staza ide dobrim makadamskim putem koji sa desne strane obilazi pitomu dolinu gdje postoji napuštena koliba. Put se po prolasku kolibe polulijevo penje u rijetku šumu do raskrsnice ispod koje se kroz šumu u dolini uočava još jedna koliba. Sa ove raskrsnice staza produžava desnim krakom puta. Sljedećih oko 600 m staza prolazi kroz listopadnu šumu, što je rijetkost ovog prostora. Razlog je vjerovatno sastav zemljišta i prisustvo vode u njemu na ovom lokalitetu što dokazuje i postojanje izvora Studenac i dvije lokve blizu njega. Staza ovim dijelom prolazi uglavnom travnatim šumskim putem te se lagano dolazi do izvora. Izvor Studenac praktično je ustvari kaptirani bunar, ali dobro obezbijeđen, pa vjerujemo da je voda dobra za piće ako se zahvati sa dubine.. U blizini izvora postoje dvije veće lokve, a okolina je obrasla u šumu pa se treba potruditi za pronalazak prave staze za dalje.. Putanja prije izvora, poludesno sa lijeve strane iznad prve lokve, nastavlja kroz šumu i strmo izlazi na kameni brijeg.
Prolaskom izvora Studenac staza ulazi u sasvim drugačiji ambijent. Počinje kameniti teren prošaran rijetkim stablima bora. Dobro je što su nekada izgrađeni putevi na ovom teškom terenu, vjerovatno za potrebe izvlačenja šume. Na jedan takav put izlazi staza od izvora i tu počinje druga dionica staze, duga oko 1 km. Šumski put je jasno vidljiv na terenu, a na bitnim mjestima na kojima se ukršta sa drugim putevima postoje markacije, te se i ova dionica staze dosta lagano savlađuje, iako po putu postoji brojno kamenje i oborena stabla od požara ili nekontrolisane sječe. Teren je kraški sa svim svojim karakterističnim oblicima tako da nije nikakvo iznenađenje ako u sred ljeta u dubokim dolinama i vrtačama nađete ostatke sniježnih nameta.
Po prestanku puta staza nastavlja prirodnom uvalom koja Vas dovodi do pod sam vrh. Petrov vrh je sada jasno vidljiv.. Ulazite u treću dionicu staze. Na toj poslednjoj dionici možemo izdvojiti dvije etape: početnu - od kraja šumskog puta do podnožja ispod vrha ( mjesta gdje postoji sezonski izvor ) i završnu - od izvora do vrha.
Početna etapa te završne dionice je duga oko 700 m i u njoj staza ide dnom ili obodom udoline koja se blago naviše, ne baš laganim terenom, penje prema vrhu, koji se pokazuje svom svojom veličinom. Zadnja etapa je takođe duga oko 700 m i na njoj se savlađuje oko 200 mnm, pa je ujedno i najteža na čitavoj stazi. Iz udoline se strmom padinom gotovo pravo naviše izlazi na vrh. Staza od izvora ide polulijevo u početku dobrim terenom. Međutim ubrzo ulazi u teži, strm i kamenit teren, dužine oko 200 m. Napokon se pojavljuje travnata padina koja pravo naviše izlazi na vršni greben, svega oko 200 m prije vrha. Pogled sa grebena je fantastičan ! Ispod grebena se u pravcu sjevera i istoka otvara ogromna udolina, okružena sa tri strane stijenama koje se strmo spuštaju po više stotina metara sa Međeđeg i Petrovog vrha i grebena između njih.
Sa grebena ostaje još samo oko 40 mnm uspona do vrha. Taj dio staze je lagan, a teren travnat i lako prohodan.
Vrh Petrovog vrha je pitom, travnat i prostran.. gotovo nevjerovatno za tako kamenitu i nepristupačnu planinu ! Kao obilježje vrha na njemu postoji manja piramida od sakupljenog kamenja.
Atraktivnost ture(1–5): 4
3D Google mape prilaznog puta
3D Google mapa staze i prolaza pored izvora Studenac
Prilaz Petrovom vrhu iz Nikšića ide preko Župe Nikšićke. Po prolasku centra naselja u Župi na lokalitetu Miolje, ulijevo se odvaja put prema planini Maganik koji je izgrađen za potrebe Rudnika boksita Nikšić. Asfaltni put je širine oko 6 m i serpentinski se penje naviše prvo do do rudokopa Zagrad, a potom i do drugog rudokopa Đurakov do, gdje i završava asfalt.
Od Đurakovog dola produžava dobar široki makadamski put koji ide do sljedećeg rudokopa Štitovo. Poslije 4,2 km nailazite na raskrsnicu na kojoj se pravo produžava prema pomenutom rudokopu, a lijevo se odvaja put koji vodi prema visoravni Štitovo, zatim prema Rekočici, Maganičkom polju, i dr. Sa puta se otvara pogled na Petrov vrh, Međeđi vrh..
Završna dionica prilaznog puta prolazi poljem Štitovo. Pored puta sa lijeve strane prije Stanjevića rupe, nailazite na bistijernu. Petrov vrh je sve bliži.. Na fotografiji smo označili putanju završnog uspona. Na kamenju lijevo od puta pojavljuju se oznake u vidu markacija, ali ne žurite sa početkom uspona već nastavite makadamskim putem. Ubrzo nailazite na mjesto gdje se ulijevo odvaja krak puta koji vodi do katuna Stanjevića rupa. Na stablu pored raskrsnice postoji drvena tabla sa natpisom “Stanovića rupa”, koja pokazuje smjer kretanja.
Od raskrsnice se terenskim vozilom može proći naprijed i doći do raskrsnice iznad katuna Stanjevića rupa. U varijanti koju opisujemo staza počinje sa proširenja pored puta za katun Stanjevića rupa, 400 m od pomenute raskrsnice.
Prvih oko 500 m staza ide dobrim makadamskim putem koji obilazi sa desne strane pitomu dolinu gdje postoji napuštena koliba. put se po prolasku kolibe polulijevo penje u rijetku šumu do raskrsnice ispod koje se kroz šumu u dolini uočava još jedna koliba..
Sa ove raskrsnice staza produžava desnim krakom puta i nastavlja travnatim šumskim putem kroz listopadnu šumu, što je rijetkost ovog prostora. Razlog je vjerovatno sastav zemljišta i prisustvo vode na izvoru Studenac, kao i u dvije lokve blizu njega. Izvor Studenac su ustvari dva kaptirana bunara, a gornji od njih blizu šume je dobro obezbijeđen, tako da je voda iz njega vjerovatno dobra za piće bez prethodnog prečišćavanja.
Od izvora staza produžava poludesno, sa lijeve strane iznad prve lokve, nastavlja kroz šumu i strmo izlazi na kameni brijeg.
Izlaskom staze na brijeg ponovo se pojavljuje šumski put. Teren je sada kamenit i mnogo teži od prethodne dionice, ali zahvaljujući pomenutom putu, ipak lako prohodan. Staza prati šumski put narednih oko 1 km. Šumski put je jasno vidljiv na terenu, a na bitnim mjestima postoje i markacije tako da se i ova dionica staze dosta lagano savladava. Teren je kraški sa svim svojim karakterističnim oblicima, pa i u sred ljeta u dubokim dolinama i vrtačama postoje ostaci snijega.
Po završetku puta putanja nastavlja uvalom koja Vas dovodi do pod sam vrh. Petrov vrh je sada jasno vidljiv. Staza ide dnom ili obodom udoline koja se blago naviše ne baš laganim terenom, penje prema vrhu i stižete u podnožje gdje u dijelu godine postoji izvor.
Staza od izvora ide polulijevo u početku dobrim terenom, a zatim zaokreće poludesno težim, strmim i kamenitim terenom. Pojavljuje se travnata padina koja pravo naviše izlazi na vršni greben.
Pogled sa grebena je fantastičan ! Ispod grebena u pravcu sjevera i istoka otvara se ogromna udolina okružena sa tri strane stijenama koje se strmo spuštaju po više stotina metara sa Međeđeg i Petrovog vrha i grebena između njih.
Sa grebena ostaje još kratak završni uspon do vrha. Početak je nešto stmiji, ali je taj dio staze lagan, a teren travnat i lako prohodan, tako da se bez poteškoća izlazi na vrh. Vrh Petrovog vrha je pitom, travnat i prostran. Kao obilježje vrha na njemu postoji manja piramida od sakupljenog kamenja.
Pogled sa Petrovog vrha ( Kurozeba ) na Kamenik, Međeđi vrh, Babine zubove, Trešteni vrh, Lukanje čelo, Tali, Tornu, Gradište, sela Liješnje, Velje Duboko i Višnje, Pocki vrh, Zagradac, Lastvu, Štit, Stožac, Brnjik, Kapetanovo jezero, Trebiješ, Žurime, Božurni vrh, Rogođed, Žutu gredu, Štitovo, Prekornicu, Lisac..
