Pločnik (Vilina ploča) 2.082 mnm, Kučke planine
Početak staze: 1.660 mnm, katun Radan.
Cilj: Pločnik (Vilina ploča) vrh 2.082 mnm.
Visinska razlika: 422 m + 20 m (denivelacija na stazi).
Težina staze: srednja II.
Dužina staze: 3,3 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 2 h .
Voda na stazi: nema. Vodom se možete snabdjeti na česmi na Ublima i kod škole u Kržanji. Inače, na samom početku staze pri kraju katuna Radan, postoji novosagrađena bistijerna sa vodom.
Opasnosti na stazi: nema.
Markacija: ima - do prevoja (udoline) između Viljenice i Pločnika (Vilina ploča), a od prevoja do vrha staza nije markirana.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: nema.
Kondiciona spremnost: srednja.
Period godine najpovoljniji za uspon: proljeće, jesen.
Pločnik (Vilina ploča) 2.082 mnm spada među visočije vrhove Kučkih planina ( deseti po visini):
- Surdup (2.184 mnm) / 2. Štitan (2.172 ) / 3. Žijovo-Žijevo (2.147) / 4.Maglič (2.142) / 5. Velja Šila (2.134 ) / 6.Vilujar (2.122 ) / 7.Vila (2.093) / 8. Smojan (2.085) / 9. Jovanov vrh (2.084 ).
Pločnik (Vilina ploča) zatvara sa istoka prostranu travnato-kamenu dolinu koja se nalazi između vrhova Žijovo i Viljenica. Dolina se od ovih vrhova spušta u pravcu zapada između katuna Dobri do na sjeveru i Radana i Račame, na jugu.
Postoje dileme oko naziva dva susjedna vrha Viljenice: Pločnika i Viline ploče. Mještani i starosjedioci desni, susjedni vrh (1.958 mnm) vrhu Viljenica, gledano sa katuna Radan, zovu Pločnik, a lijevi Vilina ploča (2.082 mnm).
U vojnotopografskim kartama kao i u nekim planinarskim vodičima nazivi su zamijenjeni ili pak naziv Vilina ploča se i ne spominje.
Opis staze:
Planinarska tura pruža odličan pogled na vrhove Kučkih planina (masiva Žijevo): Žijevo, Vilujar, Surdup, Štitan, Smojan, Bigeze, Vilu, Štrungeze, Krisitor, Hum Oraovski, Berovaču, Viljenicu, zatim na Velju Ćafu, Malu Ćafu, Korita, Kažanik, kao i na Komove, Prokletije, okolinu Podgorice, Lovćen i dr.
Prilazni put za Pločnik (Vilinu ploču) ide iz Podgorice, širokim asfaltnim putem Podgorica — Medun — Ubli — Orahovo. U Orahovu je raskrsnica: pravo produžava put za Korita Kučka i lijevo skreće put za Kržanju, tj. Pločnik (Vilinu ploču). Od raskrsnice u Orahovu do Kržanje postoji široki asfaltni put, koji prije Kržanje prolazi kroz selo Cvilin. Od Podgorice do sela Kržanja ima 27 km.
U selu Kržanja na oko 100 m po prolasku groblja, crkve i škole, nailazite na raskrsnicu na kojoj lijevo dalje nastavlja glavni, uži asfaltni put, prema selu Stravče, katunu Kastrat i Bukumirskom jezeru, a poludesno, blago naviše odvaja se asfaltni put koji vodi u pravcu sela Podi i Ptikalj - u pravcu Pločnika (Viline ploče). Dužina puta od Kržanje do katuna Radan (tj. do početka staze za Pločnik) iznosi 11,6 km, pri čemu se savlađuje velika visinska razlika od oko 600 mnm. Početni dio od 3,6 km tog puta do oštre krivine ulijevo u selu Ptikalj je prošireno, početni dio asfaltiran, a ostatak je pripremljen za asfalt (avgust 2020).. Na sredini te dionice puta postoji raskrsnicagdje se polulijevo naviše, odvaja asfaltni put za mjesto Poda. Na raskrsnici postoji saobraćajni znak. Od oštre krivine ulijevo u selu Ptikalj do katuna Radan ima još oko 7 km.. Ta dionica je prilično loša, iako na pojedinim strmim dionicama u početku, postoji asfalt. Nakon napuštanja naselja put se strmo penje ka katunu, kroz rijetku šumu i lošim terenom, pa je za prolazak potrebno terensko vozilo. Na oko 2 km prije katuna Radan nailazite na raskrsnicu: pravo naprijed produžava se prema katunu Račama, a desno skreće za katun Radan. Nastavak puta od ove raskrsnice do katuna Radan prolazi kraškim terenom sa oskudnom vegetacijom.
Radan je katun podno vrha Viljenica sa zapadne strane. Ostaci koliba svjedoče da su nekada u ljetnjem periodu ovdje sa stokom, boravile brojne kučke porodice. Nažalost, crnogorski katuni već godinama odumiru i na našim planinarskim turama nailazimo uglavnom na napuštene katune, ili sa ponekim usamljenim domaćinstvom. Na katunu Radan postoji nekoliko starih koliba koje se još uvijek koriste. Tako je Milentije Miško Živković iz Podgorice obnovio staru porodičnu kolibu i u pomen na svog oca Raduna otvorio je za sve putnike i namjernike (odmorište..).
Staza za uspon na Pločnik (Vilinu ploču) počinje sa kraja makadamskog puta, koji prolazi sredinom katuna. Na sjevernom kraju katuna, prema masivu Žijevo postoji manje uzvišenje i zaravan na kojem su vidne prve markacije. Sa zaravni kreće vidljiva pastirska staza polulijevo naviše, kroz rijetku borovu šumu. Teren je kamenit, relativno lako prohodan, iako je staza dijelom zarasla u nisko borovo drveće i visoku travu, zbog čega treba izbjegavati uspon u periodu godine sa bujnom vegetacijom (jul, avgust). Nastavljate kroz rijetku šumu, postepeno dobijajući na visini. Poslije pređenih oko pola kilometra izlazite na čistinu- sipar koji se formirao na sjevernoj padini ispod vrha Viljenice. Dionica preko sipara je duga par stotina metara, ali pješačenje tim dijelom nije naporno jer se vremenom formirala staza. Nakon sipara putanja nastavlja poludesno oko pola kilometra do prevoja i na taj način praktično obilazi vrh Viljenice sa lijeve strane. Na ovom dijelu staze postoji više manjih spuštanja i penjanja, teren je lošiji, ali ipak sve je to podnošljivo i relativno lako se stiže na prevoj (1.880 mnm) koji razdvaja Viljenicu od Pločnika (Viline ploče), a istovremeno i katun Radan od katuna Kockog i Koštice. Sa prevoja, staza za uspon na Viljenicu nastavlja blago naviše u pravcu juga, a staza za uspon na Pločnik (Vilinu ploču), spušta se polulijevo dvadesetak mnm u dolinu starom pastirskom stazom koja sa prevoja vodi prema katunu Kockom. Na oko 150 m od prevoja, dolazite u dolinu na kojoj staza za katun Kocki produžava naniže u pravcu jugoistoka, a staza za Pločnik (Vilinu ploču), se odvaja ulijevo.
Završni uspon na Pločnik (Vilinu ploču), započinjete iz udoline travnato-kamenom padinom, blago naviše u pravcu istoka. Od prevoja do vrha ima oko 1,5 km. Prolazite prvih oko 350 m bez većih problema do prevoja iznad manje udoline. Nema potrebe da se spuštate u dolinu, već sa prevoja iznad doline, neznatno gubeći na visini, zaokrećete polulijevo i nešto težim terenom, između stabala bora i dijelom preko sipara započinjete blagi uspon istočnom padinom Pločnika (Viline ploče). Stižete na mjesto iznad drugog prevoja koji razdvaja prvu udolinu od naredne koja se nalazi iznad katuna Kockog. Od tog mjesta započinje strmi uspon, smjerom prema sjeveru, u pravcu najvišeg vrha Pločnika (Viline ploče), koji sa tog mjesta još uvijek nije vidljiv. Staza je odatle pa do vrha označena kamenim oznakama, na šta treba obratiti pažnju. Započinjete strmi uspon, pravo naviše prema vrhu (najteži dio staze). Teren je kamenit i teže prohodan, ali ta dionica je duga svega par stotina metara. Koso, strmom travnato-kamenom padinom ubrzo stižete na pretežno kamenit teren ispod prvog, nižeg vrha Pločnika (Viline ploče), mjesta sa kojeg je vidljiv najviši vrh. Nema potrebe vršiti uspon na niži vrh, već nastaviti, prateći kamene oznake, pravo u pravcu najvišeg vrha, sada već blažim i lakšim terenom.
Ispod samog vrha Pločnika (Viline ploče) izlazite na vršni greben sa kojeg se otvaraju pogledi na prostranu dolinu između Pločnika (Viline ploče) i Žijeva. Ostaje još 20-ak mnm, strmog, ali bezbjednog uspona na sam vrh Pločnika (Viline ploče).
Vrh Pločnika (Viline ploče) je kupolastog oblika, prostran je i bezbjedan sa obilježjem na vrhu u vidu manje piramida od sakupljenog kamenja. Na vrhu Pločnika (Viline ploče) naišli smo na jedno iznenađenje. Nije u pitanju vila već leteći mravi koji nam nijesu dozvolili duže zadržavanje na njemu !
Od katuna Radan do prevoja između Viljenice i Pločnika (Viline ploče) staza je zajednička za uspon i na Viljenicu i na Pločnik (Vilinu ploču). Moguće je, u istom danu, izvršiti uspon na oba ova vrha.
Atraktivnost ture (1–5): 5
Mape prilaznog puta
3D Google mape staze
Prilazni put za Pločnik (Vilinu ploču) ide iz Podgorice, širokim asfaltnim putem Podgorica — Medun — Ubli — Orahovo. U Orahovu na raskrsnici za Kržanju, tj. Pločnik (Vilinu ploču), treba skrenuti lijevo. Od raskrsnice u Orahovu do Kržanje postoji takođe široki asfaltni put (fotografija je iz vremena prije rekonstrukcije puta), koji prije Kržanje prolazi kroz selo Cvilin. U selu Kržanja na oko 100 m po prolasku groblja, crkve i škole, na raskrsnici poludesno, blago naviše, uži asfaltni put nastavlja u pravcu sela Podi i Ptikalj, u pravcu Pločnika (Viline ploče).
Od Kržanje do katuna Radan (tj. do početka staze za Pločnik) ima 11,6 km. Početnih 3,6 km tog puta do oštre krivine ulijevo u selu Ptikalj je u fazi rekonstrukcije (avgust 2020). Na sredini te dionice puta postoji raskrsnica gdje se polulijevo naviše odvaja asfaltni put za mjesto Poda. Od oštre krivine ulijevo u selu Ptikalj do katuna Radan put je prilično loš, pa je za prolaz njime potrebno terensko vozilo.. Na oko 2 km prije katuna Radan nailazite na raskrsnicu na kojoj se desno skreće za katun Radan. Katun Radan se nalazi na manjoj zaravni podno vrha Viljenica.
Na katunu Radan postoje ostaci koliba koji svjedoče da su nekada u ljetnjem periodu tu sa stokom, boravile brojne kučke porodice. Iako je većina od nekadašnjih koliba napuštena na katunu Radan postoji nekoliko starih koliba koje se još uvijek koriste. Tako je Milentije Miško Živković iz Podgorice obnovio staru porodičnu kolibu i u pomen na svog oca Raduna otvorio je za sve putnike i namjernike(odmorište, sklonište..).
Staza za uspon na Pločnik (Vilinu ploču) počinje sa kraja makadamskog puta, koji prolazi sredinom katuna. Na sjevernom kraju katuna prema masivu Žijevo postoji manje uzvišenje i zaravan na kojem su vidne prve markacije, a na uzvišenju lijevo od staze, postoji novosagrađena bistijerna. Sa zaravni kreće vidljiva pastirska staza suprotno u odnosu na bistijernu, polulijevo naviše.. kroz rijetku borovu šumu. Teren je kamenit, relativno lako prohodan, iako je staza dijelom zarasla u nisko borovo drveće i visoku travu.
Nastavljate kroz rijetku šumu postepeno dobijajući na visini. U pravcu sjevera sa staze se otvara dobar pogled na vrh Žijovo (Žijevo) i katun Dobri do. Poslije pređenih oko pola kilometra izlazite na čistinu- sipar koji se formirao na sjevernoj padini ispod vrha Viljenice.
Nakon sipara putanja nastavlja poludesno oko pola kilometra do prevoja i na taj način praktično obilazi vrh Viljenice sa lijeve strane. Vrh Pločnika (Viline ploče) je u pravcu istoka, vidljiv sa staze. Na ovom dijelu staze postoji više manjih spuštanja i penjanja, teren je lošiji, ali relativno lako se stiže na prevoj koji razdvaja Viljenicu od Pločnika (Viline ploče).
Sa prevoja, staza za uspon na Viljenicu nastavlja blago naviše u pravcu juga a staza za uspon na Pločnik (Vilinu ploču), spušta se polulijevo 20 –ak mnm u dolinu starom pastirskom stazom koja sa prevoja vodi prema katunu Kockom. Na oko 150 m od prevoja, dolazite u dolinu na kojoj staza za katun Kocki produžava naniže u pravcu jugoistoka, a staza za Pločnik (Vilinu ploču), odvaja se ulijevo. Vršni dio Viljenice vidljiv je u pravcu zapada.
Završni uspon na Pločnik (Vilinu ploču), započinjete iz udoline travnato-kamenom padinom, blago naviše u pravcu istoka. Prolazite prvih oko 350 m, bez većih problema do prevoja iznad manje udoline. Nema potrebe da se spuštate u dolinu, već sa prevoja iznad doline, neznatno gubeći na visini, zaokrećete polulijevo i nešto težim terenom, između stabala bora i dijelom preko sipara započinjete blagi uspon istočnom padinom Pločnika (Viline ploče). Stižete na mjesto iznad drugog prevoja koji razdvaja prvu udolinu od naredne koja se nalazi iznad katuna Kockog.
Od tog mjesta započinje strmi uspon prema sjeveru, u pravcu najvišeg vrha Pločnika (Viline ploče) koji sa tog mjesta još uvijek nije vidljiv. Staza je odatle pa do vrha označena kamenim oznakama na šta treba obratiti pažnju.. Teren je kamenit i teže prohodan, ali ta dionica je duga svega par stotina metara. Koso, strmom travnato-kamenom padinom ubrzo stižete na pretežno kamenit teren ispod prvog, nižeg vrha Pločnika (Viline ploče), mjesta sa kojeg je vidljiv najviši vrh. Nema potrebe vršiti uspon na niži vrh već nastaviti, prateći kamene oznake, pravo u pravcu najvišeg vrha, sada već blažim i lakšim terenom. Sa staze se otvara dobar pogled na Prokletije, Krisitor, Kocki katun..
Ispod samog vrha Pločnika (Viline ploče), izlazite na vršni greben sa kojeg se otvaraju pogledi na prostranu dolinu između Pločnika (Viline ploče) i Žijeva. Ostaje još 20-ak mnm strmog, ali bezbjednog uspona na sam vrh Pločnika (Viline ploče). Vrh Pločnika (Viline ploče) je kupolastog oblika, prostran i bezbjedan sa obilježjem vrha u vidu manje piramida od sakupljenog kamenja.
Pogled sa vrha Pločnika (Viline ploče) na: Žijovo (Žijevo), Vilujar, Komove, Surdup, Štitan, Smojan, Veliku ćafu, Beškezu, Vilu, Štrungeze, Malu ćafu, Krisitor, Prokletije, katun Kocki, Kaženik, Hum Orahovski, Berovaču, Viljenicu..
Pogled sa vrha Viljenice na Pločnik (Vilinu ploču).
