Rovačka glava 1.328 mnm, Štavanj

Početak staze: 1.196 mnm, prevoj na makadamskom putu Nožica-Prekobrđe, Štavanj
Cilj: Rovačka glava (glavica) 1.328 mnm
Visinska razlika: 182 mnm+ 50 mnm denivelacija na stazi (spuštanje sa prevoja do podnožja vrha).
Težina staze: srednja I.
Dužina staze: 3,7 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 1 h 30 min.
Voda na stazi: nema. Pored staze (ispod vrha) postoji bunar/lokva - Makvin bunar, ali ta voda nije za piće.
Opasnosti: nema. Ipak dio staze od livada u podnožju do Makvinog bunara je prekriven krupnim kamenjem i stablima oborenog drveća, uvalama i vrtačama, pa je prolaz tom dionicom staze prilično zahtjevan. Vrh Rovačke glave je eksponiran i potreban je oprez prilikom prolaza njegovim grebenom.
Markacija: nema.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: ima (kutija i upisna knjiga Vrhovi Crne Gore).
Kondiciona spremnost: srednja.
Period godine najpovoljniji za uspon: rano proljeće, jesen.

Štavanj je planina koja zahvata relativno mali prostor ograničen sa sjevera dolinom rijeke Sjevernice(Prekobrđe-Donja Morača), sa zapada kanjonom rijeke Morače i sa jugoistoka kanjonom Kruševačkog potoka i rijekom Trebješicom.

Najviši vrh Štavnja je Zlićev vrh (1.420 mnm), slijede Pajkovci (1.369 mnm), Tisov vrh (1.348 mnm), Gomilice (1.328 mnm) i dr. Vrh Rovačka glava (1.328 mnm) se nalazi na krajnjem jugozapadu Štavnja iznad kanjona rijeke Morače i Kruševačkog potoka. Pogled sa magistralnog puta Podgorica-Kolašin iz kanjona Platije (mjesta Dromira) na vrh Rovačka glava sa njenim okomitim liticama nadmorske visine od oko 1.000 mnm je izvanredan.

Sa vrha Rovačka glava pruža se odličan pogled na Maganik, Kamenik, Brotnjik, Vežešnik, kanjon rijeke Morače i Kruševačkog potoka, prugu Beograd-Bar, Kučke planine, Komove i dr.

Opis staze:

Prilazni put za Rovačku glavu (glavicu) iz pravca Podgorice moguć je iz dva pravca.

Prvi je magistralnim putem Podgorica - Kolašin do mosta Pjenavac (Međuriječje), a potom desno, lokalnim asfaltnim putem do centra naselja Prekobrđe u dužini od oko 2 km. Put iz Prekobrđa serpentinski se penje do prevoja Štavanj gdje je i početak staze, oko 1.000 mnm (makadam dužine 9,4 km).

Drugi prilaz je kraći i pristupačniji i ide regionalnim putem Podgorica-Mateševo, dionicom puta Bioče - Pelev Brijeg - Nožica. Regionalni put prelazi rijeku Moraču i počinje postepeno da se penje u pravcu Pelevog Brijega i Vjeternika. Put je uzan i potreban je oprez prilikom mimoilaženja vozila. Ispod puta se nalazi kanjon Male Rijeke. Prolazi se zaseok Potkrš, a potom i Klopot, nakon čega put prolazi ispod pruge Beograd-Bar i dolazi u neposrednu blizinu autoputa. Desno od puta otvara se odličan pogled na kanjon Male Rijeke. Pogled sa puta na željeznički most je fantastičan ! Pravo naprijed pojavljuje se zaravan Pelev Brijeg kojom prolazi trasa autoputa, a zatim Vjeternik.

Po prolazu Pelevog Brijega regionalni put se serpentinski penje na Vjeternik na visinu od oko 940 mnm. Put Bioče-Nožica je dug 25 km. U mjestu Nožica se sa regionalnog puta ulijevo odvaja lokalni asfaltni put, a kasnije produžava lošiji makadamski put, koji je do prevoja Štavanj (početka staze)kako smo već naveli, ukupno dug oko 11,4 km. Put prolazi kroz naselja Duške (Ptič), Stupove (Kruševicu, Jasiku) i izlazi na prevoj iznad Prekobrđa. Na samom prevoju se nalazi stub dalekovoda 110 KV odakle je odličan pogled na prekobrđska sela Petrovu Ravan, Ulicu, zatim na Trebješicu, Raičevine, Đuđevinu, Bare, Crkvinu, Pej, Vučje, Umove, Tornu, Gradišta, Tali, Kapu Moračku, Stožac i dr.

Od vidikovca kod stuba dalekovoda pa do početka staze za uspon na Rovačku glavu nastavljate makadamskim putem još oko 500 m, spuštajući se blago naniže u pravcu Prekobrđa. Stižete na mjesto gdje postoji raskrsnica.. Put iz šume izlazi na proplanak gdje se odvaja krak ulijevo, prema prostranim livadama i nekoliko kuća podno vrhova Štavnja, Tisovog vrha i Rovačke glave.

Staza za uspon na vrh Rovačka glava kreće sa prevoja Štavanj sa pomenute raskrsnice. Pored raskrsnice postoji dovoljno prostora za parkiranje vozila. Od prevoja do kuća postoji makadamski put, a nastavak tog puta u vidu tragova vozila pitomom dolinom, postoji do zadnjih livada koje se nalaze ispod vrha Rovačke glave, blizu oboda kanjona Kruševačkog potoka. Taj put je dug 2,4 km i od početka do kraja se spušta oko 50 mnm. Prolaz vozilom tim putem se ne preporučuje iz dva razloga.. Zemljište kojim prolazi put je vjerovatno privatno i drugo nema potrebe za dalje korišćenje vozila pošto je dužina staze relativno kratka, a prolaz prostranim livadama predstavlja laganu šetnju i pravo zadovoljstvo.

Staza od prevoja do podnožja vrha Rovačka glava prati kolski put. Na samom početku prolazi pored dvije kuće (kolibe) novije gradnje, kao i kamene kuće koja je dijelom uvučena u lijevi ugao livade. Sa početka staze vrh Rovačka glava nije vidljiv. Tek po prolazu prve dionice staze livadama on se pojavljuje kao zadnji u nizu na kamenitom grebenu koji se uzdiže desno u odnosu na pravac kretanja. Prva livada kojom prolazi staza je najveća, a potom se u nizu prolazi još preko 3–4 manje livade koje su međusobno razdvojene kraćim šumovitim dionicama.

Završni uspon na vrh Rovačka glava se može podijeliti u dvije dionice: prva je od podnožja do Makvinog bunara i druga od bunara do vrha. Prva dionica završnog uspona je zahtjevna. Između čiste, travnate doline i Makvinog bunara teren je težak. Padina je uglavnom prekrivena šumom sa brojnim sasušenim stablima koja prekrivaju tlo. Brojne kamene prepreke, udoline i vrtače su svuda po padini tako da se treba dobro potruditi, do markiranja staze, za pronalaženje pravca kretanja od podnožja do proplanka ispod vrha, gdje se nalazi Makvin bunar.

Od Makvinog bunara do vrha teren je mnogo bolji. Staza od bunara prolazi preko manjeg proplanka u pravcu juga oko 100 m a potom, zadržavajući isti pravac počinje da se penje još oko 150 m, nakon čega zaokreće udesno i strmim usponom pravo naviše, goletima, po relativno dobrom terenu izlazi na istočni dio vršnog grebena Rovačke glave.

Vrh Rovačke glave je greben dužine nešto manje od 100 m koji se pruža pravcem istok-zapad. Sa grebena se u pravcu juga okomito spuštaju stijene prema Kruševačkom potoku. Pogled na kanjon rijeke Morače, kanjon Kruševačkog potoka, prugu Beograd -Bar i magistralni put je fantastičan !

Vršnim grebenom je moguće, pažljivo proći do njegovog zapadnog završetka kao i spustiti se par desetina metara u pravcu juga radi boljeg vidikovca na kanjon Platije, Dromiru i dr.

Uspon na Rovačku glavu je prilika da se posjeti i dio kanjona Kruševačkog potoka, kao i pruga Beograd-Bar, njen najatraktivniji dio koji prolazi najtežom dionicom, kroz kanjon Platije. Sa prilaznog puta 4,6 km prije početka staze za uspon na Rovačku glavu, u mjestu Stupovi (Kruševica) sa puta Nožica-Prekobrđe ulijevo se odvaja makadamski put koji vodi do pruge Beograd-Bar (južnog portala tunela Trebješica). Put dužine oko 1,5 km prolazi kroz kanjon Kruševačkog potoka i spušta se do pruge oko 205 mnm.

Završetkom dionice auto puta Podgorica-Mateševo prilazni put vrhu Reovačka greda se značajno skraćuje, a i zbog brzine vožnje puno manje vremena je potrebno za dolazak u mjesto Nožice. U tom slučaju prilazni put iz Podgorice će biti auto putem do petlje Lopate, nakon čega slijedi povratak svega oko 5 km regionalnim putem preko Lijeve Rijeke do Nožice.

Atraktivnost ture (1–5): 4

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilaz (kraći) vrhu Rovačka glava iz Podgorice ide regionalnim putem Podgorica-Mateševo, dionicom puta Bioče - Pelev Brijeg - Nožica. Regionalni put prelazi rijeku Moraču i počinje postepeno da se penje u pravcu Pelevog Brijega i Vjeternika. Desno ispod puta nalazi se kanjon Male Rijeke. Prolazi se zaseok Potkrš, a potom i Klopot nakon čega put prolazi ispod pruge Beograd-Bar i dolazi u neposrednu blizinu autoputa. Desno od puta otvara se odličan pogled na kanjon Male Rijeke..

Po prolazu Pelevog Brijega regionalni put se serpentinski penje na Vjeternik. U mjestu Nožica se sa regionalnog puta ulijevo odvaja lokalni asfaltni put a kasnije produžava lošiji makadam, koji je do prevoja Štavanj (početka staze) ukupno dug oko 11,4 km. Put prolazi kroz naselja Duške (Ptič), Stupove (Kruševicu, Jasiku) i izlazi na prevoj iznad Prekobrđa (Donja Morača-opština Kolašin). Prije dolaska na prevoj, sa glavnog puta se odvajaju dva puta ulijevo koje treba zanemariti..

Na raskrsnici prije samog prevoja treba produžiti donjim (lijevim) putem. Po dolasku na sami prevoj nailazite na stub dalekovoda 110 KV, od kojeg je odličan pogled na prekobrđska sela Petrovu Ravan, Ulicu, zatim na Trebješicu, Raičevine, Đuđevinu, Bare, Crkvinu, Pej, Vučje, Umove, Tornu, Gradišta, Tali, Kapu Moračku, Stožac i dr.

Od vidikovca kod stuba dalekovoda do početka staze za uspon na Rovačku glavu nastavljate naprijed makadamskim putem još oko 500 m, spuštajući se blago naniže u pravcu Prekobrđa. Stižete na mjesto na putu gdje postoji raskrsnica. Put iz šume izlazi na proplanak na kojem se odvaja put ulijevo prema prostranim livadama i par kuća podno vrhova Štavnja (Tisov vrh i Rovačka glava). Staza za uspon na Rovačku glavu kreće sa prevoja makadamom u pravcu vrhova koji se uzdižu desno iznad doline.

Staza produžava nastavkom tog puta koji u vidu tragova vozila postoji pitomom dolinom do zadnjih livada koje se nalaze ispod vrha Rovačke glave, blizu oboda kanjona Kruševačkog potoka. Vrh Rovačka glava je zadnji vrh u nizu na kamenitom grebenu koji se uzdiže desno u odnosu na put.

Prva dionica završnog uspona od doline do Makvinog bunara je zbog nepostojanja markacija zahtjevna. Teren je šumovit, prekriven brojnim preprekama u vidu srušenih sasušenih stabala, kamenih gromada, udolina , vrtača.. što sve otežava uspon, zbog čega se neophodno dobro potruditi, do markiranja staze, za pronalaženje najboljeg pravca kretanja za prolaz ove dionice staze, od podnožja do proplanka ispod vrha gdje se nalazi Makvin bunar.

Makvin bunar je izvor ispod samog vrha Rovačka glava i tu postoji manji proplanak na čijem sjevernom kraju - početku šume, postoji kaptaža za vodu i veći bunar ispunjen vodom koja nije ispravna za piće.

Od Makvinog bunara staza prelazi preko proplanka i kroz nisko rastinje se penje u pravcu juga, a potom zaokreće udesno i strmim usponom pravo naviše, goletima, po relativno dobrom terenu izlazi na istočni dio vršnog grebena Rovačke glave.

Vrh Rovačke glave je greben dužine nešto manje od 100 m koji se pruža pravcem istok-zapad. Na najvišoj tački grebena Vrhovi Crne Gore su u maju 2021. godine postavili planinarsku kutiju. Sa grebena se u pravcu juga okomito spuštaju stijene prema Kruševačkom potoku. Pogled na kanjon rijeke Morače, kanjon Kruševačkog potoka, prugu Beograd -Bar i magistralni put je fantastičan !

Vršnim grebenom je moguće, pažljivo proći do njegovog zapadnog završetka, kao i spustiti se par desetina metara u pravcu juga radi boljeg vidikovca na kanjon Platije, Dromiru..

Dobar pogled sa Rovačke glave je i na Kruševački potok, kao i Kučke planine i Komove.