Torna (Babji zub) 2.277 mnm - Sinjavina (najviši vrh)

Početak staze: 1.475 mnm, Konjev laz (kod kolibe Dulovića).
Cilj: Torna - Babji zub, vrh 2.277 mnm.
Visinska razlika: 802 m.
Težina staze: teška I.
Dužina staze: 6 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 4 h 30 min.
Voda na stazi: ima, izvor je kod kolibe Dulovića na Konjevom lazu.
Opasnosti na stazi: ima. Vršni dio staze je dosta eksponiran pa je potrebno biti oprezan ! Neposredno prije vrha je vrlo strma travnato - kamena padina, na kojoj postoji opasnost od odronjavanja kamenja, pogotovo kod kretanja u grupi ; potrebna je pažnja zbog mogućeg klizanja, posebno u lošim vremenskim uslovima. Opasnost donosi i nagla promjena vremena.
Markacija: u donjem dijelu staze ne postoji. Od sipara u Džavrljama, gdje se staza spaja sa stazom iz Gornjeg Lipova, markacija postoji i dobro je uočljiva.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: ima.
Kondiciona spremnost: visoka.
Period godine najpovoljniji za uspon: ljeto.

Kratak opis staze:

Planinarska tura koja pruža izvanredan pogled na Gradište, Bobotov kuk, Prutaš, Buručkovac, Lolu, Kapu moračku, Stožac, Tali, Maganik, Kamenik, Brotnjik, Umove, Komove, Ostrvicu, Ključ, Bjelasicu, Lipovsku kotlinu, Jablanov vrh..

Torna(Babji zub) je na uvodnoj slici našeg Bloga... i po nama jedan od najimpresivnijih vrhova u Crnoj Gori ! Svrstavaju je u Moračke planine, Sinjavinu ili pak smatraju posebnom planinskom cjelinom. Mišljenja smo da, u geografskom smislu, Torna pripada završnom jugoistočnom dijelu Sinjavine, te da je rijeka Morača razdjelnica između Sinjavine i Moračkih planina. U tom slučaju bio bi to najviši vrh Sinjavine(2.277), pa zatim Vranova glava(2.215) (Vranovac), a Jablanov vrh (2.203) bi bio treći po visini.

Tura počinje sa magistralnog puta Podgorica - Kolašin u mjestu Mioska, s tim da je potrebno “terencem” ići lokalnim putem Mioska - Raško - Kokoravac u dužini od 10,7 km, sve do mjesta Konjev laz gdje je početak staze.
Staza pocinje od kolibe Dulovića, a tu je i izvor na kojem se možete snabdjeti zalihama vode. Prvi dio staze predstavlja pastirski put koji je služio mještanima tog dijela Gornje Morače za izdig u ljetnjem periodu godine na katun Đedov do(1.645 mnm), i kao prolaz prema Gornjem Lipovu i Gradištu. Puteljak ide prostranom livadom ispod Zavodišta, na kojoj je stara napuštena kamena kuća. Potrebno je pratiti stazu koja se jasno uočava ispod kamene kuće i blago spuštajući se ulazi u rijetku šumu. Ovo je veoma važno jer se radi o dijelu staze koji je vrlo nepristupačan - ukoliko se skrene sa pastirske staze koja je slabo uočljiva ( zbog napuštenih katuna). Nakon par stotina metara prolaza kroz visoku travu stiže se na prevoj, sa koga se par desetina metara spušta u malu dolinu. Iz doline preko brojnih prepreka od drveća i krupnog kamenja po stazi, izlazi se na jedno istaknuto uzvišenje sa visokim drvetom bora - kao stvorenim za odmor, a koje se zove Zlostup. Naziv jasno ukazuje da se radi o teško pristupačnom terenu, ali i veoma izazovnom za planinare.
Potrebno je skoro 2 h za prelazak dionice od Konjevog laza do Đedovog dola, pri čemu je staza vidljiva, ali sa mnogo prepreka od palog drveća, rastinja i kamenja.. Vjerujemo da bi čišćenje ovog dijela staze skratilo vrijeme prelaska gotovo za upola..
Đedov do je mala travnata zaravan na sredini cirka, koji se spušta sa vrha Torne, pa sve do sela u Gornjoj Morači.
Nastavak daljnjeg uspona je moguć u tri pravca:
I lijevo - prelaz u sipar koji se spušta od prevoja Lokvice prema Svrkama i Redicama (veza sa stazom iz Redica),
II pored srušene kolibe V. Dulovića, pa ispod greda - polulijevo, pri čemu se izlazi na travnate površi ispod prevoja Lokvice i tu dolazi do spajanja sa stazom iz Gornjeg Lipova, i
III pravac koji mi opisujemo, pravo naprijed u smjeru Džavrlja i vrha Torne, koji je jasno vidljiv ispred Vas.
Ovo je ujedno i najzahtjevniji dio staze. Krećete se pravo naprijed po terenu koji je travnato - kamenit, nepristupačan, za koji je potrebna visoka fizička i psihička spremnost, dužine oko 500 m i visinske razlike cca 200 m , dok konačno ne dodjete na sitniji sipar i markiranu stazu sa prevoja Lokvice. Narednih par stotina metara staza je laka, jasno vidljiva preko sipara i na taj način blagim usponom dolazite do završnog uspona sa njegove južne strane, iz pravca Rašačkih greda i Stolova. To mjesto ima oblik amfiteatra, prostora oivičenog stijenama i vrhovima sa tri strane, a jedino je otvoren dio prema Djedovom dolu (pravca iz kog ste upravo došli).
Na djelu staze koja ide siparom - kada se nadjete južno u odnosu na vrh potrebno je da zaokrenete lijevo, strmim travnatim padinama,pravo naviše. To je dosta strm, dijelom i opasan dio staze zbog mogućeg odronjavanja kamenja i klizanja. Na taj način dolazite do vršnog grebena, oštrih stijenovitih vrhova sa kojih se otvara pogled prema Lipovskoj kotlini, Jablanovom vrhu, Umovima. Potrebno je preći još par stotina metara ulijevo ispod vršnog grebena i uz oprez stižete na vrh. Na završnih 10 - tak metara su neophodni dodatni napor i pažnja, i uz pomoć ruku ste tu… na jednom od najljepših vrhova CG!
Sam vrh je kamenit, relativno male površine, ali bezbjedan. Ne preporučuje se približavanje obodu vrha, kao ni prelaženje na susjedne niže vrhove i spuštanje prema prevoju Lokvice !
Klasifikacija staze već dovoljno govori - teška III, i po svim karakteristikama ova staza, kao i svi ostali mogući prilazi Babjem zubu, spadaju u najzahtjevnije planinarske ture u CG.
Ipak, smatramo da se u normalnim vremenskim prilikama i uz pojačan oprez, uspon na ovaj vrh može obaviti na bezbjedan način.

Pored ovog, moguća su još tri pravca za uspon na Tornu:
I Gornje Lipovo - Lokvice - Džavrlje - Torna vrh,
II Vratlo - Ječmen do - Arbanaški dolovi - prevoj Gradište - Lokvice - Džavrlje - Torna vrh, i
III Redice - Svrke - Lokvice - Džavrlje - Torna vrh.
Prilaz vrhu Torne - Babjem zubu pravcem koji ovdje opisujemo, po našem mišljenju, najmanje je zahtjevan u odnosu na ostale alternative, i to iz dva razloga: najniže visinske razlike i najkraće dužine staze.

Atraktivnost ture (1 - 5): 5


3D mapa prilaznog puta


3D mapa staze


Pogled iz Manastira Morače na Stolove i vrhove južno od Babjeg zuba - Torne.


Kokoravac, Zavodišta, Gradište i Konjev laz, mjesto odakle kreće staza za Tornu..


Pogled na Tali sa puta Mioska - Kokoravac - Konjev laz.


U selu Raško put prelazi istoimeni potok..


Sve bliže početku staze..


Kokoravac i pogled sa njega na okolne vrhove: Tali, Kapu moračku, Lolu . .


Ljetnja koliba Dulovića i odličan izvor - točilo..


Konjev laz, mjesto sa kojeg kreće staza na Tornu..


Pogled sa Konjevog laza na Kapu Moračku, Krutaš, Lijevno…


Livadom ispod kamene kuće, pa blago polulijevo naniže(ima staza), onda kroz šumu do Đedovog dola..


Ako sa livade ne nađete pravi ulaz u šumu naići ćete na ovakav teren !


Izgled staze od Konjevog laza do Zlostupa..


Na tom dijelu staze treba proći i ovakve dionice..!


Zlostup


Od Zlostupa prema Đedovom dolu..


Đedov do i srušena ljetnja koliba V. Dulovića..


Pogled sa Đedovog dola na sela Gornje Morače, Lijevno, Lolu, Krutaš, Kapu Moračku.


Pogled sa Đedovog dola prema Džavrljama i Torni..


Od Đedovog dola do Lokvica (varijanta uspona na vrh - veza sa stazom iz Gornjeg Lipova; staza je lakša i pristupačnija ,ali duža od prečice koja vodi direktno ka vrhu).


Od Đedovog dola, kroz Džavrlje do spajanja sa stazom iz Lipova..


Markiranom stazom preko sitnog sipara dalje prema jugu, pa polulijevo naviše do završnog uspona..


Završni uspon počinje strmom travnatom padinom, pravo naviše(opasnost od odronjavanja kamenja, oznake za oprez, obilježje o stradalom planinaru..).


Ispod samog vrha stiže se na greben sa kojeg se otvara pogled prema sjeveru: Lipovska kotlina, Jablanov vrh, Gradište…


Pri usponu na sam vrh treba biti dodatno oprezan (pomoći se rukama)..!


Pogled sa vrha prema Rašačkim stolovima, Kolašinu, Gradištu i Đedovom dolu (odakle ste upravo došli).


Sam vrh je relativno male površine,ali bezbjedan - ne približavati se njegovim rubovima i ne pokušavati prelazak na susjedne vrhove u pravcu Lokvica i Gradišta..!