Viljenica 2.009 mnm - Kučke planine

Početak staze: 1.660 mnm, katun Radan.
Cilj: Viljenica, vrh 2.009 mnm.
Visinska razlika: 349 m.
Težina staze: srednja I.
Dužina staze: 2,5 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 1 h 45 min .
Voda na stazi: nema. Vodom se možete snabdjeti na Ublima, Kržanji, a bistijerne postoje i na katunu Radan.
Opasnosti na stazi: nema.
Markacija: ima.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: ima.
Kondiciona spremnost: mala - srednja.
Period godine najpovoljniji za uspon: proljeće, ljeto,jesen.

Viljenica (2.009 mnm) je jedan od dvadeset vrhova Kučkih planina sa visinom iznad 2.000 m, i pozicionirana je tako da je rado pohode mnogi planinari.

Kratak opis staze:

Planinarska tura koja pruža odličan pogled na vrhove Kučkih planina (masiva Žijevo): Žijevo, Vilinu ploču, Vilu, Štrungeze, Krisitor, Pločnik, Berovaču, Hum Orahovski, kao i na: Prokletije, Rumiju, Lovćen, Orjen, Brotnjik, Prekornicu, Kamenik, i dr.

Prilazni put za Viljenicu ide iz Podgorice širokim asfaltnim putem Podgorica -Medun - Ubli - Preoč - Kržanja. U Preoču je raskrsnica: pravo za Korita Kučka, a lijevo za Kržanju, tj. Viljenicu. Od raskrsnice u Preoču do Kržanje ide uži asfaltni put i prolazi kroz sela Bezjovo i Cvilin. Na Kržanji se sa glavnog puta, koji produžava dalje prema katunu Kastrat i Bukumirskom jezeru, udesno odvaja asfaltni put u pravcu Viljenice. Raskrsnica se nalazi na oko 100 m po prolasku groblja, crkve i škole u Kržanji. Dužina puta od Kržanje do katuna Radan (tj. do početka staze za Viljenicu) je oko 11 km i njime se savlađuje velika visinska razlika od oko 600 m, s time da je početna dionica dužine 2 km asfaltirana (sa prekidima). Ubrzo se u mjestu Poda nailazi na još jednu raskrsnicu gdje treba produžiti pravo (ne polulijevo). Početnih 3 - 4 km put prolazi kroz relativno pitom kraj u kojem postoje kuće, imanja i vikendice i na toj dionici je dobrog kvaliteta. Poslije napuštanja naselja put se strmije penje ka katunu, kroz rijetku šumu i lošiji teren gdje je potrebno terensko vozilo. Na oko 2 km prije katuna Radan je poslednja raskrsnica, gdje treba skrenuti desno ( pravo put vodi za katun Račama - postoji oznaka na kamenu). Druga polovina puta do katuna Radan prolazi kraškim terenom sa oskudnom vegetacijom..

Radan je katun podno Viljenice, sa njene jugozapadne strane. Ostaci koliba svjedoče da su nekada u ljetnjem periodu ovdje boravile brojne kučke porodice. Nažalost, crnogorski katuni odumiru i na našim planinarskim turama nailazimo na uglavnom napuštene katune, ili sa ponekim usamljenim domaćinstvom.. Na katunu Radan ipak postoji nekoliko starih koliba koje se još uvijek koriste. Tako je Milentije Miško Živković iz Podgorice obnovio staru porodičnu kolibu i u spomen na svog oca Raduna otvorio je i namjenio svim putnicima i namjernicima - kao odmorište i sklonište, sa najneophodnijim inventarom..

Staza počinje sa kraja makadamskog puta koji prolazi sredinom katuna. Na sjevernom kraju katuna, prema masivu Žijevo postoji manje uzvišenje i zaravan gdje se uočavaju prve markacije. Sa zaravni kreće vidljiva pastirska staza polulijevo naviše, kroz rijetku borovu šumu. Teren je kamenit, ali lako prohodan i potom nastavljate kroz rijetku šumu, postepeno dobijajući na visini. Poslije pređenih oko pola kilometra izlazite na čistinu - sipar, koji se formirao na sjevernoj padini ispod vrha Viljenice. Dionica preko sipara je duga par stotina metara, ali pješačenje tim dijelom nije naporno jer se vremenom formirala staza. Nakon sipara putanja nastavlja poludesno, oko pola kilometra do prevoja i na taj način praktično obilazi vrh Viljenice sa lijeve strane. Na ovom dijelu ima više manjih spuštanja i penjanja, teren je lošiji, ali ipak sve je to podnošljivo i relativno lako se stiže na prevoj koji razdvaja Viljenicu od Viline ploče (Pločnika), a istovremeno i katun Radan od katuna Kockog i Koštice. Sa prevoja nastavljate blagim usponom poludesno, a zatim započinjete vrlo strmi uspon, pravo naviše prema vrhu Viljenice (najteži dio staze). Teren je kamenit i teže prohodan, ali ta dionica je duga svega par stotina metara, te se bez većih teškoća stiže na vrh.

Viljenica ima dva vrha: u odnosu na pravac dolaska na vrh sa prevoja, lijevi vrh (bliži Pločniku i Berovači) je niži, a desni vrh (bliži Žijevu) je najviši vrh Viljenice. Vrh Viljenice je prostran i bezbjedan.

Na kraju, pomenimo da postoje dileme oko naziva dva susjedna vrha Viljenice: Pločnika i Viline ploče. Naime, mještani i starosjedioci desni, susjedni vrh - vrhu Viljenica, gledano sa katuna Radan, zovu Pločnik, a lijevi Vilina ploča. U vojnotopografskim kartama, kao i u nekim planinarskim vodičima nazivi su zamijenjeni ili se pak naziv Vilina ploča i ne spominje. Inače, lokalno stanovništvo koristi i naziv - Veljenica.

Atraktivnost ture (1–5): 5

3D Google staze prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilazni put za Viljenicu ide iz Podgorice preko Meduna, Ubala, Preoča i Kržanje. U Kržanji se udesno odvaja put prema katunu Radan (Viljenici), koji je u početku asfaltni i prolazi kroz mjesto Poda, te nakon 3 - 4 km put napušta pitomu dolinu i postepeno ulazi u predio sa rijetkom šumom.

Put dug više kilometara, ubrzo ulazi u tipičan kraški teren sa oskudnom vegetacijom. Oko 2 km prije katuna Radan nailazite na raskrsnicu: pravo put produžava do katuna Račama, a desno se skreće za katun Radan.

Po sličnom terenu put produžava prema katunu Radan. Sa puta se vide Žijevo, Vilina ploča, Viljenica i Pločnik. Katun Radan je udolina prekrivena brojnim kamenjem, ali na kojoj su u prošlosti izgrađene brojne stočarske kolibe. Početak staze je na kraju katuna, u pravcu Žijeva ..

Staza sa katuna kreće sjevernom padinom Viljenice travnato - kamenim terenom, kroz rijetku zimzelenu šumu. Lijevo od staze je prostrana udolina iznad koje se uzdiže masiv Žijevo. Desno od staze, po izlasku iz šume pojavljuju se kamene litice ispod vrha Viljenice.

Poslije rijetke šume staza prolazi preko sipara koji se formirao ispod stijena na sjevernoj padini Viljenice.

Nakon sipara staza prolazi kroz rijetko, nisko zimzeleno rastinje i izlazi na prevoj, istočno od vrha Viljenica. Sa prevoja, naniže u pravcu istoka vodi pastirska staza prema Kockom katunu, a pravo naviše sa prevoja ka zapadu, uspinjete se prema vrhu Viljenice.

Teren prema vrhu je strm i naporan, prekriven krupnim kamenjem, preko kojeg dijelom treba preći. Sa staze se otvara pogled na vrhove kučkih planina: Beškezu, Vilu, Štrungeze i Krisitor, kao i na Prokletije.

Vrh Viljenice zaobljen, travnat, bezbjedan i lako dostupan. Na vrhu planinarska kutija (oštećena u vrijeme naše posjete) i pečat pričvršćen za stijenu.

Pogled sa Viljenice na: Pločnik, okolinu Podgorice, Žijevo i katun Dobri do, Brotnjik, Prekornicu, Kamenik, Vilinu ploču, Beškezu, Vilu, Štrungeze, Krisitor, Prokletije i drugi (niži) vrh Viljenice.

Pogled na Viljenicu sa: Krisitora, Vile i Žijeva.

Inače, kao što smo u opisu ture pomenuli, Milentije - Miško Živković iz Podgorice je na katunu Radan obnovio staru porodičnu kolibu i u spomen na oca Raduna, ostavio na upotrebu putnicima i namjernicima (kao odmorište i sklonište)..