Put Sv. Jakova #15: pjevanje s časnim sestrama
Noć je, puše hladan vjetar. Gledam u zvijezde i primjećujem da hodamo u smjeru sjeverozapada. Fora je kad to možeš i znaš uočiti.
Po putu pričamo s jednom djevojkom (namjerno ne stavljam ime). Spomenula je kako se danas riječi bog i ljubav mnogo zloupotrebljavaju. Neki lik je tako u svojim tekstovima zamijenite te dvije riječi s riječju život jer kaže da ne bi trebalo pričati protiv života, a Bogu i ljubavi se ljudi suprotstavljaju. Priča dalje da dok je bila mlađa da je uvijek imala neugodan osjećaj na jednome mjestu u kući pa je pitala svoje u vezi toga i rekli su joj da se tu netko objesio. Preko njezinog šogora došla je do neke žene koja je poznata po proricanju budućnosti. Ona isto tako zna jako dobro i prošlost pa će to reći nešto intimno iz tvoje prošlosti što nitko ne zna. Rekla je našoj prijateljici detalje o prošlome dečku i priča joj o budućnosti s novim dečkom, da će si jako odgovarati, da će biti Rus, da će ići s njom na dalek put na kojem će se ona razočarati s tim putem itd. Rekla joj je bila i da će ići na kraći put na kojem će joj biti dobro i da će tamo upoznati tog dečka. Ona je sada na El caminu, upoznala je Rusa, bila je s njim zasada na pet kava, ali nisu prohodali, a nakon ovoga treba ići u Afriku u misiju. Tako da je žena i njoj već puno toga točno prorekla. Pričam joj za knjige rimskog egzorcista Gabriela Amortha, da demoni nisu tjelesna bića gdje postoji vrijeme nego duhovna i mogu vidjeti nešto iz drugih vremena i prenijeti informacije. I kako isto mogu djelovati na to da netko ozdravi, ali obično to bude samo privremeno pa se osoba opet razboli, sjeti se kako joj je neka vračarica pomogla pa joj se opet vrati i tako se navuče na zlo. Rekoh treba biti oprezan, možda je žena ok, ali možda i nije. Njezin deda je htio biti svećenik, ali kada je upoznao njenu baku, predomislio se. Puno smo s njom pričali, zapravo malo srećeš vjernika po putu, a ona jest kršćanka, a eto ima i neobične i zanimljive doživljaje. Njoj se svidjelo kako smo ujutro molili krunicu uz pjesmu.
Spavamo u Carrion de los Condesu u albergue Santa Maria kojim upravljaju sestre augustinke. Nas nekoliko organizira zajedničku večeru pa kuhamo zajedno, sjeckamo i družimo se. Tu su i Astin, Sergio s Kanarskih otoka s djevojkom Njemicom koji je upoznao nedavno na putu, vrlo simpatične Mađarice Emese i Anna, Fritz i nekoliko njegovih prijatelja. A kada smo stigli pred samostan, tu je već bilo dosta ljudi koji su čekali da se otvori da se prijavimo pa smo se tako družili. Anna je sjedila uza zid i odmarala. Pri tome je postavila ruke na svoje koljena, dlanove jedan uz drugoga s malo raširenim prstima i ugledao sam u tome simbol hodočašća koji viđamo po putu i to me oduševilo.
Časne organiziraju molitvu časoslova pa onda sviraju i pjevaju na gitari pa svatko iz svoje države nešto odpjeva. Mi smo pjevali Zeko i potočić na prijedlog jedne žene s kojom smo ranije hodali pa smo joj između ostaloga i to odpjevali. Njemica Madelein nas je iznenadila otpjevavši i odsviravši nekoliko svojih predivnih pjesama. Imali smo misu i blagoslov hodočasnika. Poslije mise smo otišli do samostana Sv. Klare i tamo ostali malo na klanjanju u crkvi. Ovaj grad mi djeluje izuzetno pobožno i to se osjeti na mnogim mjestima i među ljudima.
Pjesnik Leon Filipe je napisao pjesmu o El caminu. Prevodim pjesmu na hrvatski:
Nitko nije išao jučer,
niti ide danas,
niti će ići sutra
prema Bogu
istim putem
kojim ja idem.
Za svakoga čovjeka
čuva jednu novu zraku sunčeve svjetlosti...
i jedan novi put kojim još nitko nije hodio, Bog.
